Pneumonija kod imunokompromitiranih bolesnika

Autor: Sanjay Sethi, MD
Urednik sekcije: Željko Ivančević, dr. med.
Prijevod: Željko Ivančević, dr. med.

Pneumonije kod imunokompromitiranih bolesnika često uzrokuju neuobičajeni patogeni, ali mogu ih također uzrokovati isti uzročnici koji uzrokuju domicilne pneumonije. Simptomi i znakovi ovise o uzročniku i stanjima koja ugrožavaju imunološki sustav. Dijagnoza počiva na hemokulturama i bronhoskopskom uzorkovanju respiratornih sekreta (nalazu bronhoaspirata), ponekad s kvantitativnim kulturama. Liječenje ovisi o defektu imunološkog sustava domaćina i samom uzročniku.

(Vidi također Pregled pneumonija.)

Potencijalni uzročnici kod bolesnika s kompromitiranim imunološkim sustavom su brojni; u takve spadaju oni koji uzrokuju domicilne pneumonije kao i neuobičajeni (rijetki) uzročnici. Uzročnika može biti više, a ne samo jedan. Vjerojatni patogeni ovise o vrsti imunološkog defekta (vidi tablicu Pneumonija kod imunokompromitiranih bolesnika). Međutim, respiratorni simptomi i radiološke promjene na plućima kod imunokompromitiranih bolesnika mogu biti posljedica raznih procesa koji nisu infekcija (ili nastaju dodatno), kao što su pulmonalna hemoragija, plućni edem, radijacijske lezije, pulmotoksičnost izazvana citotoksičnom ili imunoterapijom te tumorski infiltrati.

Pneumonija kod imunokompromitiranih bolesnika

Defekt imunološkog sustava

Primjeri poremećaja ili terapije*

Vjerojatni uzročnici

* Primjeri. Brojne bolesti uzrokuju višestruke defekte (oštećenja).

PMN = polimorfonuklearni leukociti ili granulociti.

Defektni granulociti (PMN)

Neutropenija

Akutna leukemija, aplastična anemija, kemoterapija za rak

Gram-negativne bakterije

Staphylococcus aureus

Aspergillus

Candida sp

Defektna kemotaksija

Diabetes mellitus

S. aureus

Gram-negativne aerobne bakterije

Defektna intracelularna citoliza

Kronična granulomatozna bolest

S. aureus

Defektan alternativni put

Anemija srpastih stanica (drepanocitoza)

Streptococcus pneumoniae

Haemophilus influenzae

Deficijencija C5

Kongenitalni poremećaj

S. pneumoniae

S. aureus

Gram-negativne bakterije

Celularna imunodeficijencija

Manjak ili disfunkcija T-stanica

Hodgkinov limfom, kemoterapija za rak, terapija kortikosteroidima

Mikobakterije

Virusi (npr. herpes simplex virus, citomegalovirus)

Strongyloides species

Oportunističke gljivice (npr. Aspergillus, Mucor, Cryptococcus species)

Nocardia species

Toxoplasma species

Sindroma stečene imunodeficijencije (AIDS)

Pneumocystis jirovecii

Toxoplasma species

Citomegalovirus

Herpes simpleks virus

Oportunističke gljivice (npr. Aspergillus, Mucor, Cryptococcus species)

Mikobakterije

Humoralna imunodeficijencija

Manjak ili disfunkcija B–stanica

Multipli mijelom, agamaglobulinemija

S. pneumoniae

H. influenzae

Neisseria meningitidis

Selektivna deficijencija: IgA, IgG, IgM

S. pneumoniae

H. influenzae

Hipogamaglobulinemija

P. jirovecii

Citomegalovirus

S. pneumoniae

H. influenzae

Simptomi i znakovi

Simptomi i znakovi pneumonije kod imunokompromitiranih bolesnika

Simptomi i znakovi mogu biti istovjetni onima kod izvanbolničkih pneumonija kod imunokompetentnih bolesnika. Simptomi mogu biti slabost, zimica, vrućica, ukočenost, kašalj, dispneja i bol u prsima. Međutim, imunokompromitirani bolesnici mogu biti afebrilni ili bez respiratornih znakova, a malo je vjerojatno da će sputum biti gnojan ako imaju neutropeniju. Neki bolesnici imaju jedino povišenu temperaturu.

Dijagnoza

Dijagnosticiranje pneumonije kod imunokompromitiranih bolesnika
  • RTG prsnog koša

  • procjena oksigenacije

  • indukcija kašlja ili bronhoskopija radi dobivanja uzoraka sputuma iz donjeg respiratornog trakta

  • hemokulture

  • o kojem se uzročniku radi često se može predvidjeti prema simptomima bolesti, promjenama na RTG–u pluća i tipu imunodeficijencije

RTG pluća i procjena oksigenacije (obično pomoću pulsnog oksimetra) vrši se kod imunokompromitiranih pacijenata s respiratornim simptomima, znakovima ili vrućicom. Ako se otkrije infiltrat ili dokaže hipoksemija, potrebna je dijagnostička obrada. RTG prsnog koša može biti normalan kod pneumonije koju uzrokuje Pneumocystis jirovecii, ali obično se nalazi hipoksija ili povećani alveolarno-arterijski gradijent kisika. Ako je klinička sumnja na pneumoniju visoka, a rendgenska snimka prsnog koša ne pokazuje nikakve ili male abnormalnosti, potrebno je učiniti CT toraksa.

A-a gradijent

Pregled sputuma i hemokulture su pretrage koje treba uraditi. Pregled sputuma treba uključiti razmaz po Gramu, bojenje i kulture na mikobakterije i gljivice, a ponekad i testiranje na viruse (npr. PCR na citomegalovirus kod bolesnika s transplantatom ili AIDS-om). Ako postoje znakovi, simptomi ili čimbenici rizika za infekciju koju uzrokuje Aspergillus, potrebno je napraviti galaktomanansku analizu seruma.

Važno je provesti agresivnu mikrobiološku dijagnostiku, tj. dobiti sputum induciranjem kašlja i/ili bronhoskopski, osobito kod bolesnika s teškim oštećenjima imunološke funkcije i nikakvim odgovorom na antibiotike širokog spektra. Molekularno testiranje koje otkriva nukleinske kiseline ili antigene specifične za patogene sve se više koristi za određivanje uzročnika.

Otkrivanje uzročnika

O kojem se uzročniku radi često se može predvidjeti prema simptomima bolesti, promjenama na RTG–u pluća i tipu imunodeficijencije. U bolesnika s akutnim simtomima diferencijalno dijagnostički vjerojatno se radi o bakterijskoj infekciji, hemoragiji, edemu pluća, reakciji aglutinacije leukocita na transfuziju krvnih pripravaka ili plućnoj emboliji. Indolentni tijek više ukazuje na gljivičnu ili mikobakterijsku infekciju, oportunističku virusnu infekciju, pneumoniju koju uzrokuje P. jirovecii, tumor, reakciju na citotoksične lijekove ili postiradijacijsku leziju.

RTG pluća pokazuje lokaliziranu konsolidaciju koja obično ukazuje na bakterijsku, mikobakterijsku, gljivičnu ili infekciju koju uzrokuje Nocardia species.

Difuzni intersticijski uzorak vjerojatno predstavlja virusnu infekciju, pneumoniju koju uzrokuje P. jirovecii, medikamentnu ili postiradijscijsku leziju ili plućni edem.

Difuzne nodularne lezije upućuju na mikobakterije, Nocardia species, gljivice ili tumor.

Kaverne ukazuju na mikobakterije, Nocardia species, gljivice ili bakterije, osobito na S. aureus.

Obostranu intersticijsku pneumoniju u primatelja transplantiranog organa ili koštane moždine najčešće uzrokuje citomegalovirus, ili je bolest idiopatska.

Konsolidacija koja zahvaća pleuru obično je infekcija koju uzrokuje Aspergillus.

Kod bolesnika sa sindromom stečene imunodeficijencije (AIDS) bilateralna pneumonija obično je pneumonija koju uzrokuje P. jirovecii. Oko 30% pacijenata inficiranih virusom humane imunodeficijencije (HIV) ima pneumoniju koju uzrokuje P. jirovecii, što je prva manifestacija AIDS-a, a > 80% bolesnika s AIDS-om ima ovu infekciju u nekom trenutku ako se ne provodi profilaksa. Pacijenti inficirani HIV-om postaju osjetljivi na pneumoniju koju uzrokuje P. jirovecii kada je broj CD4+ T stanica < 200/mikroL.

Liječenje

Liječenje pneumonije kod imunokompromitiranih bolesnika
  • antimikrobna terapija širokog spektra

Antimikrobna terapija ovisi o oštećenju imunološkog sustava (imunodeficitu bolesnika) i faktorima rizika za specifične patogene. Obično je indiciran konzilijarni pregled infektologa. U neutropeničnih bolesnika empirijska terapija ovisi o imunodeficitu domaćina, RTG nalazu i težini bolesti. Uglavnom, antibiotici širokog spektra su potrebni da pokriju gram-negativne bacile, Staphylococcus aureus i anaerobe, jednako kao i kod bolničkih pneumonija. Ako se stanje bolesnika, izuzev onih inficiranih HIV-om, ne poboljša nakon 5 dana antibiotske terapije, često se empirijski dodaju antifungici (antimikotici).

Terapije za poboljšanje funkcije imunološkog sustava indicirane su za liječenje pneumonije kod imunokompromitiranih bolesnika.

Prevencija

Prevencija pneumonija kod imunokompromitiranih bolesnika

Terapije za poboljšanje rada imunološkog sustava indicirane su za prevenciju pneumonije kod imunokompromitiranih bolesnika. Na primjer, bolesnici s neutropenijom izazvanom kemoterapijom trebali bi primiti faktor za stimulaciju granulocitnih kolonija (G-CSF ili filgrastim), a oni s hipogamaglobulinemijom zbog naslijeđene ili stečene bolesti (npr. multipli mijelom, leukemija) trebaju primiti IV imunoglobuline.

Bolesnici s HIV-om i brojem CD4 + T limfocita < 200/mikroL trebali bi svakodnevno primati profilaktički trimetoprim/sulfametoksazol ili drugu odgovarajuću terapiju.

Cijepljenje je također važno kod ovih bolesnika. Na primjer, pacijenti kod kojih postoji rizik od pneumonije s inkapsuliranim bakterijama (npr. oni s hipogamaglobulinemijom, asplenijom) trebali bi primiti cjepivo protiv pneumokoka i H. influenzae.

Ključne poruke

  • Uzmite u obzir tipične kao i neuobičajene (rijetke) patogene kod imunokompromitiranih bolesnika koji imaju pneumoniju.

  • Ako bolesnici imaju hipoksemiju ili patološki nalaz na RTG-u pluća, uradite dodatne pretrage, uključujući pregled iskašljaja iz donjeg respiratornog trakta (uzorak se dobiva induciranjem kašlja ili bronhoskopski).

  • Započnite s antimikrobnom terapijom širokog spektra.