Svatko povremeno osjeti neuspjeh u normalnoj automatskoj integraciji sjećanja, percepcija, identiteta i svjesnosti. Primjerice, netko se može nekamo voziti, a potom shvatiti da se ne sjeća mnogih dijelova vožnje zbog zaokupljenosti vlastitim brigama, programom na radiju ili razgovorom sa suputnikom. Tipično takav neuspjeh, koji se naziva disocijacijom, ne prekida svakodnevne aktivnosti.
Nasuprot tomu, ljudi s disocijativnim poremećajem mogu potpuno zaboraviti niz epizoda normalnog ponašanja tijekom nekoliko minuta, sati, dana ili tjedana, te mogu osjetiti nedostatak određenog vremenskog razdoblja u svom doživljaju. U disocijativnih poremećaja, normalna integracija svijesti, pamćenja, percepcije, identiteta, emocija, tjelesne reprezentacije, motoričke kontrole i ponašanja je poremećen, a kontinuitet doživljaja samoga sebe je izgubljen.
Ljudi sa disocijativnim poremećajem mogu doživjeti sljedeće:
-
Nevezane intruzije u svijest sa gubitkom kontinuiteta iskustva, uključujući i osjećaj odvojenosti od sebstva (depersonalizacija) i / ili okolice (derealizacija) te fragmentacije identiteta
-
gubitak pamćenja za važne osobne podatke (disocijativna amnezija)
Disocijativni poremećaji se obično razvijaju nakon pretjeranog stresa. Takav stres mogu izazvati traumatični događaji ili nepodnošljivi intrapsihički sukobi. Disocijativni poremećaji se odnose na poremećaje vezane uz traumu i stresor (akutni stresni poremećaj i posttraumatski stresni poremećaj) koji mogu uključivati i disocijativne simptome (npr. amnezije, flashbackove, umrtvljenost, depersonalizaciju / derealizaciju).