Prirođena i perinatalna infekcija Citomegalovirusom (CMV)

Autor: Brenda L. Tesini, MD
Urednik sekcije: doc. prim. dr. sc. Joško Markić, dr. med.
Prijevod: dr. sc. Katarina Bojanić, dr. med.

Infekcija citomegalovirusom najčešća je kongenitalna virusna infekcija a može nastati prenatalno ili perinatalno. Simptomi koji upućuju na citomegalovirusnu infekciju pri rođenju su intrauterini zastoj rasta, nedonošenost, mikrocefalija, žutica, petehije, hepatosplenomegalija, periventrikularne kalcifikacije, korioretinitis, pneumonitis, hepatitis i nagluhost. Kod infekcija stečenih kasnije u djetinjstvu simptomi uključuju pneumoniju, hepatosplenomegaliju, hepatitis, trombocitopeniju i atipičnu limfocitozu. Dijagnoza neonatalne infekcije postavlja se kulturom ili PCR metodom. Liječenje je uglavnom potporno. Parenteralna terapija ganciklovirom ili peroralna terapija valganciklovirom može spriječiti pogoršanje sluha i poboljšati neurorazvojni ishod. Terapija se daje samo novorođenčadi sa simptomatskom bolesti otkrivenom u neonatalnom razdoblju.

vidi: Citomegalovirusna infekcija Pregled neonatalnih infekcija

Citomegalovirus (CMV) često se izolira kod novorođenčadi. Većina djece koja izlučuje virus nema simptome, ipak kod nekiih može se razviti po život opasna bolest uz teške dugoročne posljedice.

Nije poznato kada žena s primarnom CMV infekcijom može bez rizika zanijeti. Budući da je opasnost za fetus teško procijeniti, trudnicama koje razviju primarnu CMV infekciju savjetuje se kontrola ev. terapija. Neki stručnjaci preporučuju serološke pretrage na CMV prije ili tijekom trudnoće i kod zdravih žena.

Etiologija

Prirođena CMV infekcija, do koje dolazi u 0,2 do 1% živorođene djece, može nastati transplacentarnim putem uslijed primarne ili opetovane infekcije majke. Vjerojatnost simptomatske bolesti novorođenčeta veća je prilikom primarne zaraze majke, osobito ako je nastala u prvoj polovici trudnoće. U nekim višim socijalno ekonomskim skupinama u SAD–u dokazano je kako 50% mladih žena nema protutijela protiv CMV–a, što ih čini podložnim primarnoj infekciji.

Perinatalna CMV infekcija prenosi se cervikalnim sekretom, majčinim mlijekom ili krvnim derivatima. Majčina protutijela imaju zaštitnu ulogu te je većina terminske djece bez simptoma ili nije zaražena. Nasuprot tome, nedonoščad (koja nema protutijela protiv CMV) može razviti tešku infekciju ili umrijeti, osobito nakon transfuzije krvi pozitivne na CMV nedonoščad. U slučaju potrebe za transfuzijom važno je da ova djeca dobiju CMV-negativnu krv i komponente ili da se koristi filtrirana krv kako bi se uklonili leukociti koji nose CMV. Takva leukoreducirana krv smatra se sigurnom s obzirom na CMV.

Simptomi i znakovi

Mnoge žene koje se zaraze s CMV–om tijekom trudnoće nemaju simptoma, ipak u nekih se razvije bolest slična infektivnoj mononukleozi mononukleozi.

Oko 10% djece s prirođenom CMV infekcijom prilikom rođenja nema simptoma. Karakteristike simptomatkse bolesti uključuju:

  • Intrauterini zastoj rasta

  • Prijevremeno rođenje Nedonošenost

  • Mali opseg glave Mikrocefalija

  • Žuticu Žutica

  • Petehije

  • Hepatosplenomegaliju

  • Periventrikularne kalcifikacije

  • Korioretinitis

  • Hepatitis

  • Pneumonitis

  • Zamjedbenu nagluhost nagluhost

Novorođenčad koja se zarazi CMV-om tijekom ili nakon poroda, posebno nedonoščad, mogu razviti kliničku sliku sepse, pneumonije, hepatosplenomegalije, hepatitisa, mogu imati trombocitopeniju i atipičnu limfocitozu. Ako je prijenos virusa majčinim mlijekom rizik od teške simptomatske bolesti i dugoročnih posljedica je niska.

Dijagnoza

  • Kultura virusa iz urina, sline, ili tkiva

  • PCR tehnika iz urina, sline, krvi ili tkiva

Simptomatska prirođena CMV infekcija mora se razlučiti od drugih prirođenih infekcija, uključujući toksoplazmozu toksoplazmozu, limfocitni koriomeningitis virus (LCMV), rubeolu rubeolu i sifilis sifilis.

Kod novorođenčadi virus se detektira pomoću kulture ili PCR urina, sline, ili uzoraka tkiva. Dijagnoza majke postavlja se serološkim ispitivanjem ili PCR tehnikom ( vidi: Dijagnoza). Uzorci za kulturu pohranjuju se u hladnjak do inokulacije u fibroblaste. Dijagnoza kongenitalne CMV infekcije postavlja se ako je virus izoliran u mokraći, slini, ili drugoj tjelesnoj tekućini dobivenoj u prva 2-3 tjedna života. Urin i slina imaju najveću osjetljivost. Nakon 3 tjedna izolacija virusa ukazuje na perinatalnu ili prirođenu infekciju. Virus se može izlučivati nekoliko godina nakon bilo kojeg oblika infekcije.

Od pomoći mogu biti kompletna krvna slika, diferencijalna krvna slika i testovi jetrene funkcije ali nisu specifični. Također bi trebalo učiniti oftalmološki pregled, ultrazvučni pregled ili CT mozga. Periventrikularne kalcifikacije najčešće se vide na CT-u. Sluh je potrebno inicijalno ispitati pri rođenju te nastaviti s praćenjem sluha jer se gubitak može razviti i nakon neonatalnog razdoblja ili progredirati kod zaražene novorođenčadi.

Prognoza

Kod simptomatske novorođenčadi smrtnost iznosi i do 30%, kod preživjelih čak 40 do 90% ima posljedice u vidu:

Među asimptomatskom novorođenčadi 5 do 15% razvija neurološke posljedice, najčešće gubitak sluha.

Liječenje

Kod simptomatske novorođenčadi primjenjuju se antivirusni lijekovi. Oralni valganciklovir 16 mg/kg dva puta dnevno kroz 6 mjeseci smanjuje izlučivanje virusa ali skromno poboljšava sluh i neurorazvojni ishodi u dobi od 12 i 24 mj. života (1).

Glavna nuspojava liječenja je neutropenija.

Literatura

  • 1. Kimberlin DW, Jester PM, Sánchez PJ, et al Valganciclovir za simptomatsku kongenitalnu citomegalovirusnu bolest. N Engl J Med 372(10):933–943, 2015. doi: 10.1056/NEJMoa1404599.

Prevencija

Kod neimunih trudnica potrebno je ograničiti izloženost virusu. Budući da je CMV infekcija česta kod vrtićke djece potrebno je pažljivo prati ruke nakon izlaganja dječjoj mokraći, slini i dišnim sekretima.

Infekciju transfuzijom može se izbjeći davanjem krvi CMV seronegativnih davalaca ili filtriranih (leukoreduciranih) krvnih derivata nedonošenoj djeci.

Cjepivo protiv CMV-a je u izradi. Recentno istraživanje nije dokazalo smanjenu frekvenciju kongenitalne infekcije novorođenčeta nakon davanja CMV hiperimunog globulina trudnicama s primarnom CMV infekcijom (1).

Literatura

  • 1. Revello MG, Lazzarotto T, Guerra B, et al: Randomizirano ispitivanje hiperimunog globulina kako bi se spriječio kongenitalni citomegalovirus. N Engl J Med 370(14):1316–1326, 2014. doi: 10.1056/NEJMoa1310214.

Ključne točke
Politika privatnosti