Dodirni dio između bataljka i proteze

Proteza se za ud povezuje preko dijela koje se sastoji od ležišta proteze i krutog okvira. Na ležištu proteze (koje je izrađeno od plastike ili laminiranih materijala), komponente se spajaju s bataljkom. Okvir, koji je napravljen od grafita ili sličnih materijala, omogućuje ležištu proteze strukturnu stabilnost.

Navlaka za bataljak ili "liner" se stavlja na bataljak i omogućuje bolje prianjanje u ležištu i pravilnu raspodjelu opterećenja. Liner je izrađen od mekih poliuretana ili silikona koji dobro prianjaju na kožu ne izazivajući frikciju. U idealnom slučaju, korisnici bi trebali imati 2 linera za svaku protezu. Naizmjenično korištenje 2 linera po danima produljuje njihovu trajnost i zadržava elastičnost i oblik.

Protetičke čarape mogu se nositi umjesto linera. Čarape su građene od vune, najlona ili sintetičkih materijala, ponekad s gelom među slojevima materijala. Čarape su dostupne u različitim debljinama (slojevima). Stavljanjem ili skidanjem više čarapa različitih debljina korisnici prilagođavaju bataljak ležištu proteze budući da bataljak kroz dan ovisno o aktivnostima, vremenu i drugim faktorima, varira u volumenu.

Ležište proteze može imati sustav suspenzije koji pomaže u prianjanju proteze za bataljak. Ovo su najčešći sustavi suspenzije koji se koriste:

• Vakuum pumpa Kada se bataljak stavi u ležište, zrak izlazi van iz ležišta kroz otvor na dnu. Jednosmjerni ventil na ležištu zatvara taj otvor i brtvi bataljak pri čemu ga zadržava u ležištu.

• Lineri sa sustavom svornjaka i bravice ("pin") Većina linera zaključavaju se na dnu ležišta pinom. Budući da je pin čvrsto pritisnut na bataljak, dijelovi bataljka mogu biti iritirani ili se upaliti, može se razviti edem ili oštećenje kože (čir).

• Pojasevi i remenje: Ponekad se proteza veže pojasom ili remenom. Ovi se dodatci mogu koristiti ako se retencija bataljka u ležištu ne može osigurati sustavom vakuuma i pinom ili korisnik ne tolerira pin na bataljku. Međutim, remenje je prilično kruto stoga može biti neugodno i nezgrapno za nošenje. Može i ograničiti pokretljivost.

Komponente proteze za udove

Komponente uključuju završne elemente (umjetni prsti, ruke, stopala i nožni prsti) i zglobne jedinice (zapešće, lakat, kuk, koljeno). Metalne cijevi i specijalizirani dijelovi od karbonskih vlakana koji funkcioniraju kao kosti, koriste se kada je potrebna veća snaga, fleksibilnost i povratna sprega. Naprednije proteze imaju dostupne elemente (module) koji omogućuju korisniku mehaničko ili električno pomicanje zglobnih jedinica.

Komponente proteza za gornje udove, upravljane mikroprocesorima i mioelektroničke proteze zamjenjuju starije mehaničke modele. Mioelektroničke proteze se pokreću pomoću električnih potencijala koje proizvodi mišićna kontrakcija. Površinske elektrode registriraju ove električne potencijale i šalju ih električnom motoru koji pomiče ud. Komponente proteza za donje udove koje su upravljane mikroprocesorima registriraju brzinu, okretni moment i položaj u prostoru kako bi definirale funkciju proteze. Novije komponente su efikasnije i zahtijevaju manji napor za kontrolu proteze.

Neurointegrirane proteze koje su u fazi razvoja i testiranja u protetici gornjih udova mogu omogućiti ljudima još bolju funkciju. Živci koji su inervirali amputirani ud se prespajaju na zdravi mišić (pr. prsni mišić na strani amputirane ruke). Ovi živci, koji su prije slali impulse u mišiće amputiranog uda, sada preko kožnih elektroda šalju signal mikroprocesorima u protezi i tako korisnik može ud pomicati voljno, kao vlastiti ud.

Navlaka za protezu

Neki korisnici se odlučuju na presvlačenje komponenata proteze navlakom (kozmetičkim modulom). Navlaka se sastoji od spužvastog materijala koji oponaša formu izgubljenog uda. Navlaka se često zatvara protektivnim omotom poput prirodne kože. Izgled omota može biti standardiziran ili potpuno prilagođen i dizajniran kako bi oponašao prirodnu kožu korisnika. Neki korisnici, pogotovo sportaši za vrijeme natjecanja, skidaju navlaku ostavljajući komponente vidljivima.