Komponente proteze

Autor: Jan J. Stokosa, CP
Urednik poglavlja: Domagoj Andrić, dr. med.
Prijevod: Domagoj Andrić, dr. med.

Proteza uda ima 3 glavna dijela:

  • ležište

  • strukturne komponente

  • navlaku

Dodirni dio između bataljka i proteze

Proteza se pričvršćuje na tijelo izravnim kontaktom s kožom ili sučeljem izrađenim od različitih tankih viskoelastičnih jastučastih materijala koji se nose preko preostalog ekstremiteta.

Gel jastuk sučelje nosi se preko ostatka ekstremiteta (batrljka) kako bi se osigurala zaštita kože i modulirao i ravnomjernije rasporedio pritisak. Prilagođeno oblikovana sučelja mogu biti potrebna za prilagođavanje nepravilnim konturama batrljka (npr. duboki ožiljci, oštre kosti, opekline). U idealnom slučaju, korisnici bi trebali imati 2 sučelja za svaku protezu. Naizmjenično korištenje 2 sučelja po danima produljuje njihovu trajnost i zadržava elastičnost i oblik. Obično se preporučuje zamjena sučelja svakih 6 mjeseci, a za vrlo aktivne pacijente svaka 4 mjeseca.

Prostetička čarapa može se koristiti uz ili umjesto gel sučelja. Čarape su građene od vune, najlona ili sintetičkih materijala, ponekad s gelom među slojevima materijala. Čarape su dostupne u različitim debljinama (slojevima). Protetske čarape koriste se za upravljanje promjenama volumena tijekom dana kao rezultat atrofije mišića, vremenskih prilika ili aktivnosti. Kada pacijent ne može održati udoban, stabilan fit uz korištenje čarapa za kontrolu volumena, protetičar će izvršiti prilagodbe ležišta u skladu s mjerenjima volumena i promjenama oblika mišića.

Integrirani sustav potpore, koji može biti dio sučelja jastuka, koristi se za sigurno držanje proteze. Ovo su najčešći sustavi potpore koji se koriste:

  • Vakuum: Električna ili mehanička vakuum pumpa uklanja zrak iz utičnice. Ovo je najučinkovitija metoda za držanje proteze na zaostalom udu, a također omogućuje veću stabilizaciju volumena tekućine u zaostalom udu.

  • Vakuum pumpa Kada se bataljak stavi u ležište, zrak izlazi van iz ležišta kroz otvor na dnu.

  • Sučelje s iglom za zaključavanje: Jastučno sučelje s integriranim klinom za ovjes na dnu umetnuto je u mehanizam za zaključavanje ugrađen u dno plastične čašice. Gumb za otpuštanje otključava klin za uklanjanje proteze.

  • Pojasevi i remenje: Ponekad se proteza veže pojasom ili remenom. Ovi se dodatci mogu koristiti ako se retencija bataljka u ležištu ne može osigurati sustavom vakuuma i pinom ili korisnik ne tolerira pin na bataljku.

Komponente proteze za udove

Proteza se sastoji od

  • Čašice (plastična posuda u kojoj se nalazi zaostali ud), što je najvažnija komponenta jer podupire tijelo i prenosi sve povezane pritiske i sile koje se razvijaju tijekom hodanja na zaostali ud

  • Dodataka (npr. šaka i stopalo) i zglobova (npr. zapešće, lakat, rame, gležanj, koljeno, kuk)

  • Konekcijskih modula koji povezuju dodatke i zglobove s čašicom

Dostupne su i napredne komponente. Za donje udove, mikroprocesorski kontrolirani gležnjevi i koljena mogu pružiti veću sigurnost, stabilnost, smanjenu potrošnju energije i smanjeni stres za proksimalne zglobove i kralježnicu. Mioelektrične proteze gornjih udova koriste prirodne, električne signale mišića osobe; senzorske elektrode ugrađene u ležište proteze preko aktivnih mišića otkrivaju mišićnu aktivnost i prenose signale koji upravljaju protetskom šakom, zglobom i/ili laktom. Nisu potrebni nikakvi drugi pokreti tijela. Nasuprot tome, proteza za gornje udove koja se pokreće tijelom zahtijeva potpuno funkcionalno rame i ruku jer postoji remen s omčom oko i ispod suprotne aksile. Traka je spojena na protetičku šaku ili kuku žičanim kabelom. Kretanje suprotnog ramena rasteže sustav remen/kabel i time otvara ili zatvara ruku ili kuku.

Komponente proteze za udove

Neki pacijenti odlučuju da njihova proteza izgleda anatomski prirodno. To se postiže nanošenjem i oblikovanjem mekog pjenastog materijala jednake konzistencije mišićima i potkožnom tkivu preko plastičnih i metalnih komponenti. Ovaj materijal može smanjiti oštećenje odjeće i biti oblikovan tako da odgovara kontralateralnom ekstremitetu pacijenta.

Preko anatomskog oblika može se staviti sintetička koža koja odgovara tonu kože pacijenta.

Neki korisnici, pogotovo sportaši za vrijeme natjecanja, skidaju navlaku ostavljajući komponente vidljivima.