Groznica štakorskog ugriza uzrokovana je bakterijama Streptobacillus moniliformis ili Spirillum minus. Groznicu štakorskog ugriza uzrokuju Streptobacillus moniliformis i Spirillum minus. Simptomi streptobacilarnog oblika uključuju groznicu, osip i artralgije. Za spirilni oblik karakteristična je povratna vrućica, osip i regionalni limfadenitis. Dijagnoza se postavlja klinički, a potvrđuje izolacijom i ponekad porastom titra protutijela. Liječi se doksiciklinom ili penicilinom.
Do 10% štakorskih ugriza ima za posljedicu prijenos groznice štakorskog ugriza na ljude. Ne mora postojati podatak o ugrizu štakora. Groznica štakorskog ugriza je najčešće uzrokovana ugrizima štakora, ali može biti uzrokovana i ugrizom bilo kojeg glodavaca ili mesoždera koji se hrani glodavcima. Oba uzročnika pogađaju uglavnom urbano stanovništvo koje živi u prenapučenim uvjetima i osoblje biomedicinskih laboratorija.
Tipični uzročnik varira ovisno o geografskoj regiji:
Streptobacilarna groznica štakorskog ugriza
Streptobacilarna groznica štakorskog ugriza uzrokovana je pleomorfnim gram-negativnim bacilom S. moniliformis, organizmom prisutnim u orofarinksu zdravih štakora. Opisivane su epidemije povezane s ingestijom nepasteriziranog mlijeka kontaminiranog S. moniliformis (haverhilska vrućica), no infekcija je najčešće posljedica ugriza divljeg štakora ili miša. Drugi glodavci i lasice također mogu prenijeti bolest.
Ugrizna rana najčešće brzo zacijeli, no nakon inkubacije od 1 do 22 (obično <10) dana, naglo se razvija sindrom sličan virusnoj bolesti sa zimicom, vrućicom, povraćanjem, glavoboljom te bolovima u leđima i zglobovima. Nakon otprilike 3 dana u većine se bolesnika pojavljuje morbiliformni, petehijalni ili vezikulozni osip na rukama i stopalima. Poliartralgija ili artritis pojavljuje se u većine bolesnika u prvom tjednu bolesti i uglavnom asimetrično zahvaća velike zglobove. Ako se ne liječi može trajati nekoliko dana ili mjeseci. Vrućica se može vratiti, javljajući se u nepravilnim intervalima tijekom nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci.
Bakterijski endokarditis, septički artritis i apsces mozga ili drugih tkiva su rijetke, ali ozbiljne komplikacije. U nekih se bolesnika formira perikardijalni izljev, a kod nekih bolesnica dolazi do infekcije amnionske tekućine.
Haverhilska groznica (erythema arthriticum epidemicum) po promjenama na koži nalikuje bolesti stečenoj putem štakorskog ugriza, no izraženiji su simptomi faringitisa i povraćanja.
Spirilna groznica štakorskog ugriza (sodoku)
Infekcija S. minus prenosi se štakorskim, a ponekad i mišjim ugrizom. Ingestija organizma ne uzrokuje bolest. Rana najčešće brzo zacijeli, no na mjestu ugriza ponovno se pojavljuje upalna reakcija nakon 4 do 28 (obično >10) dana, a praćena je povratnom vrućicom i regionalnim limfadenitisom. Ponekad se pojavljuje osip nalik roseoli ili urtikariji, no on je manje izražen od streptobacilarnog osipa. Uz vrućicu se obično pojavljuju i opći simptomi, ali artritis je rijedak. U neliječenih bolesnika obično se pojavljuju dvodnevni do četverodnevni relapsi vrućice kroz 4 do 8 tjedana, rijetko dulje od godinu dana.
Dijagnoza
Dijagnoza groznice štakorskog ugriza
Dijagnoza mrtvorođenja je klinička. Ova se dva oblika obično mogu klinički razlikovati jedan od drugog:
-
Mjesto ugriza: mjesto ugriza kod streptobacilarne groznice štakorskog ugriza, ako je prisutno, obično brzo zacijeli, s minimalnom zaostalom upalom i bez značajne regionalne limfadenopatije, dok mjesto ugriza kod spiralne groznice štakorskog ugriza perzistira, postaje otvrdnuto i može ulcerirati, s pridružena regionalna limfadenopatija.
-
Zglobovi: Kod streptobacilarne groznice od ugriza štakora česta je migratorna poliartralgija i septički artritis velikih zglobova pojavljuje se u nekih bolesnika, dok su kod spiralne groznice od ugriza štakora manifestacije zglobova rijetke.
-
Koža: Osip kod streptobacilarne groznice izazvane štakorskim ugrizom je makulopapulozan, petehijalan ili purpuričan, a hemoragični mjehurići koji se mogu razviti na perifernim ekstremitetima, osobito rukama i stopalima, vrlo su osjetljivi na palpaciju. Osip kod spiralne groznice od ugriza štakora je crveno-smeđe mrlje s povremenom urtikarijom.
Streptobacilarna groznica štakorskog ugriza
Dijagnoza se potvrđuje izolacijom mikroorganizma iz krvi ili zglobne tekućine. Protutijela su detektibilna u drugom ili trećem tjednu bolesti, a imaju dijagnostičku važnost ako dođe do porasta titra protutijela. PCR ili imunoenzimski test (ELISA) mogu biti od pomoći. Leukociti su u rasponu vrijednosti od 6,000 do 30,000/mcL (između 6 i 30 × 109/L). Netreponemski serološki testovi za sifilis (VDRL ili RPR) mogu biti lažno pozitivni.
Dijagnoza spirilnog oblika groznice štakorskog ugriza postavlja se:
Dijagnoza spirilnog oblika groznice štakorskog ugriza postavlja se:
Direktna vizualizacija je potrebna zbog toga što S. minus ne može biti kultiviran u sintetičkom mediju. Broj leukocita varira u vrijednostima od 5,000 do 30,000/mcL (između 5 i 30 × 109/L).
Rezultati VDRL testa su lažno pozitivni u polovice bolesnika. Bolest se lako može zamijeniti s malarijom ili Borrelia recurrentis infekciom zbog toga što ih sve obilježava relapsirajuća vrućica.
Prognoza
Prognoza groznice štakorskog ugriza
Groznica štakorskog ugriza ima stopu smrtnosti od oko 10%, ako se ne liječi.
Liječenje
Liječenje groznice štakorskog ugriza
Za liječenje streptobacilarnog oblika groznice štakorskog ugriza daje se 7 do 10 dana jedan od sljedećih antibiotika:
-
Amoksicilin 1 g po. svakih 8 sati
-
Prokain penicilin G 600.000 i.j. im. svakih 12 sati
-
Penicilin V 500 mg po. 4x dnevno
Eritromicin u dozi 4×500 mg po. može se primijeniti u bolesnika alergičnih na penicilin. Eritromicin 500 mg oralno 4 puta na dan također može biti učinkovita alternativa.
Pacijenti oboljeli od S. moniliformis endokarditisa zahtijevanju liječenje visokim dozama penicilina G uz streptomicin ili gentamicin.