Groznicu štakorskog ugriza uzrokuju Streptobacillus moniliformis i Spirillum minus. Simptomi streptobacilarnog oblika uključuju groznicu, osip i artralgije. Za spirilni oblik karakteristična je povratna vrućica, osip i regionalni limfadenitis. Dijagnoza se postavlja klinički, a potvrđuje izolacijom i ponekad porastom titra protutijela. Liječi se doksiciklinom ili penicilinom.
Do 10% štakorskih ugriza ima za posljedicu prijenos groznice štakorskog ugriza na ljude. Ne mora postojati podatak o ugrizu štakora. Groznica štakorskog ugriza je najčešće uzrokovana ugrizima štakora, ali može biti uzrokovana i ugrizom bilo kojeg glodavaca ili mesoždera koji se hrani glodavcima. Oba uzročnika pogađaju uglavnom urbano stanovništvo koje živi u prenapučenim uvjetima i osoblje biomedicinskih laboratorija. U SAD-u i Europi je groznica štakorskog ugriza češće uzrokovana Streptobacillus moniliformis, a u Aziji je obično uzrokovana spirohetom Spirillum minus.
Streptobacilarna groznica štakorskog ugriza
Ovaj oblik bolesti uzrokuje pleomorfni gram negativni bacil Streptobacillus moniliformis koji je prisutan u orofarinksu zdravih štakora. Opisivane su epidemije povezane s ingestijom nepasteriziranog mlijeka kontaminiranog S. moniliformis (haverhilska vrućica), no infekcija je najčešće posljedica ugriza divljeg štakora ili miša. Drugi glodavci i lasice također mogu prenijeti bolest.
Ugrizna rana najčešće brzo zacijeli, no nakon inkubacije od 1 do 22 (obično <10) dana, naglo se razvija sindrom sličan virusnoj bolesti sa zimicom, vrućicom, povraćanjem, glavoboljom te bolovima u leđima i zglobovima. Nakon otprilike 3 dana u većine se bolesnika pojavljuje morbiliformni, petehijalni ili vezikulozni osip na rukama i stopalima. Poliartralgija ili artritis pojavljuje se u većine bolesnika u prvom tjednu bolesti i uglavnom asimetrično zahvaća velike zglobove. Ako se ne liječi može trajati nekoliko dana ili mjeseci. Vrućica se može vratiti, javljajući se u nepravilnim intervalima tijekom nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci.
Bakterijski endokarditis i apscesi mozga ili drugih tkiva su rijetke, ali ozbiljne komplikacije. U nekih se bolesnika formira perikardijalni izljev, a kod nekih bolesnica dolazi do infekcije amnionske tekućine.
Haverhilska groznica (erythema arthriticum epidemicum) po promjenama na koži nalikuje bolesti stečenoj putem štakorskog ugriza, no izraženiji su simptomi faringitisa i povraćanja.
Dijagnoza se potvrđuje izolacijom mikroorganizma iz krvi ili zglobne tekućine. Protutijela su detektibilna u drugom ili trećem tjednu bolesti, a imaju dijagnostičku važnost ako dođe do porasta titra protutijela. PCR ili imunoenzimski test (ELISA) mogu biti od pomoći. Broj leukocita se kreće u rasponu od 6.000 do 30.000/μL. Netreponemski serološki testovi za sifilis (VDRL ili RPR) mogu biti lažno pozitivni. Streptobacilarni oblik bolesti se najčešće može klinički razlikovati od spirilnog.
Za liječenje streptobacilarnog oblika groznice štakorskog ugriza daje se 7 do 10 dana jedan od sljedećih antibiotika:
-
Amoksicilin 1 g po. svakih 8 sati
-
Prokain penicilin G 600.000 i.j. im. svakih 12 sati
-
Penicilin V 500 mg po. 4x dnevno
Eritromicin u dozi 4×500 mg po. može se primijeniti u bolesnika alergičnih na penicilin. Alternativa je doksiciklin 2×100 mg po. tijekom 14 dana.
Bolesnici s endokarditisom uzrokovanim S. moniliformis zahtijevaju visoke doze penicilina G s dodatkom streptomicina ili gentamicina.
Groznica štakorskog ugriza ima stopu smrtnosti od oko 10%, ako se ne liječi.
Spirilna groznica štakorskog ugriza (sodoku)
Infekcija S. minus prenosi se štakorskim, a ponekad i mišjim ugrizom. Ingestija organizma ne uzrokuje bolest. Rana najčešće brzo zacijeli, no na mjestu ugriza ponovno se pojavljuje upalna reakcija nakon 4 do 28 (obično >10) dana, a praćena je povratnom vrućicom i regionalnim limfadenitisom. Ponekad se pojavljuje osip nalik roseoli ili urtikariji, no on je manje izražen od streptobacilarnog osipa. Uz vrućicu se obično pojavljuju i opći simptomi, ali artritis je rijedak. U neliječenih bolesnika obično se pojavljuju dvodnevni do četverodnevni relapsi vrućice kroz 4 do 8 tjedana, rijetko dulje od godinu dana.
Dijagnoza spirilnog oblika groznice štakorskog ugriza postavlja se:
-
Mikroskopiranjem ili kultivacijom Spirilluma iz krvi, punktata limfnih čvorova ili sekreta iz primarnog afekta
-
Bojanjem po Giemsi ili mikroskopiranjem u tamnom polju krvi inokuliranih miševa
Potrebna je izravna vizualizacija budući da se S. minus ne može kultivirati na sintetičkom mediju. Broj leukocita kreće se između 5.000 i 30.000/μL.
Rezultati VDRL testa su lažno pozitivni u polovice bolesnika. Bolest se lako može zamijeniti s malarijom ili infekcijom koju uzrokuje Borrelia recurrentis jer su to bolesti karakterizirane povratnom vrućicom.
Liječi se jednako kao streptobacilarni oblik bolesti.