Aldosteronizam, sekundarni
U sekundarnom aldosteronizmu povećava se adrenalna produkcija aldosterona kao odgovor na nehipofizne, ekstraadrenalne podražaje, poput renalne hipoperfuzije. Simptomi su slični onima kod primarnog aldosteronizma. Dijagnostika uključuje određivanje aldosterona i reninske aktivnosti plazme. Liječi se otklanjanjem uzroka.
(Vidi također Pregled funkcije nadbubrežne žlijezde.)
Aldosteron je najjači mineralokortikoid koji proizvode nadbubrežne žlijezde. Potiče retenciju natrija i gubitak kalija. U bubrezima utječe na transport natrija iz lumena distalnog tubula u tubularne stanice u zamjenu za kalij i vodik. Isti učinak ima u žlijezdama slinovnicama, znojnicama, intestinalnoj sluznici i u izmjenama između stanične i vanstanične tekućine.
Sekrecija aldosterona regulirana je renin-angiotenzinskim sustavom te nešto manje adrenokortikotropnim hormonom (ACTH). Renin, proteolitički enzim, pohranjen je u jukstaglomerularnim stanicama bubrega. Smanjenje volumena krvi i protoka u aferentnim bubrežnim arteriolama ili hiponatremija potiče lučenje renina. Renin transformira angiotenzin iz jetre u angiotenzin I, kojeg angiotenzin-konvertirajući enzima (ACE) pretvara u angiotenzin II. Retencija natrija i vode kao posljedica povećanog izlučivanja aldosterona povećavaju volumen krvi i smanjuju izlučivanje renina.
Sekundarni aldosteronizam posljedica je smanjenog protoka kroz bubrege, koji stimulira renin-angiotenzinski sustav i hipersekreciju aldosterona. Uzroci smanjenog bubrežnog protoka krvi uključuju
Opstruktivnu bolest bubrežne arterije (npr. aterom, stenoza)
Renovaskularna vazokonstrikcija (koja rezultira ubrzanom hipertenzijom)
Edematozni poremećaji (npr, srčano zatajivanje, ciroza s ascitesom, nefrotski sindrom)
U srčanoj dekompenzaciji lučenje aldosterona može biti i normalno, ali je smanjen protok kroz jetru i reducirana je razgradnja aldosterona, pa su razine u cirkulaciji ipak visoke.
Simptomi i znakovi
Simptomi i znakovi sekundarnog aldosteronizma
Simptomi su slični onima kod primarnog aldosteronizma i uključuju hipokalemičnu alkalozu koja uzrokuje napade slabosti, parestezije, prolaznu paralizu i tetaniju. U mnogim slučajevima jedina manifestacija je hipertenzija. Mogu biti prisutni periferni edemi.
Dijagnoza
Sekundarni aldosteronizam
Sumnju pobuđuje hipertenzija s hipokalijemijom.
Inicijalne laboratorijske pretrage uključuju određivanje aldosterona u plazmi i reninske aktivnosti plazme (PRA). Idealno se testiranje provodi kad bolesnik 4–6 tjedana ne uzima lijekove koji remete renin–angiotenzinski sustav (npr. tijazidski diuretici, ACE inhibitori, antagonisti angiotenzina, β–blokatori). Povišena razina aldosterona i reninske aktivnosti plazme ukazuje na sekundarni aldeosteronizam. Osnovne razlike između primarnog i sekundarnom aldosteronizma prikazane su u tablici DRazlika između primarnog i sekundarnog aldosteronizma.
Dijagnoza primarnog i sekundarnog hipogonadizma:Klinički nalaz | Primarni aldosteronizam | Sekundarni aldosteronizam |
|---|
Adenom | Hiperplazija | Renovaskularna hipertenzija | Edematozni poremećaji |
|---|
* Korigirana za dob; stariji bolesnici imaju nižu prosječnu vrijednost reninske aktivnost plazme. |
Tipično se javlja kod zatajenja srca, bubrežnog zatajenja, nefrotskog sindroma i ciroze. |
↑↑↑↑=izuzetno povećano; ↑↑= jako povećano; ↑= povećano; ↓↓= jako sniženo; ↓= sniženo; N = normalno. |
Krvni tlak | ↑↑ | ↑ | ↑↑↑↑ | N ili ↑ |
Edem | Rijetko | Rijetko | Rijetko | Predstaviti |
natrij u serumu | N ili ↑ | N ili ↑ | N ili ↓ | N ili ↓ |
kalij u serumu | N ili ↓ | N ili ↓ | ↓ | N ili ↓ |
Reninska aktivnost plazme* | ↓↓ | ↓↓ | ↑↑ | ↑ |
Aldosteron | ↑ | ↑ | ↑↑ | ↑ |
Liječenje
Sekundarni aldosteronizam
Liječi se otklanjanjem uzroka. Hipertenzija može biti kontrolirana selektivnim inhibitorima aldosterona kao što su spironolakton, počevši sa 50 mg jednom dnevno, a povećava se za 1-3 mjeseca do doze održavanja, obično oko 100 mg jednom dnevno. Umjesto spironolaktona može se primjeniti i neki drugi diuretik koji štedi kalij. Drugi specifični lijek koji može biti primjenjen je eplerenon u dozi od 50 mg do 200 mg jednom dnevno, koji za razliku od spirinolaktona ne blokira androgene receptore (što može rezultirati ginekomastijom ); to je lijek izbora u dugotrajnoj terapiji kod muškaraca.
Ključne točke
Sumnju pobuđuje hipertenzija s hipokalemijom.
Dijagnostika uključuje određivanje aldosterona i reninsku aktivnosti plazme.
Za razliku od primarnog aldeosteronizma, reninska aktivnost plazme je povišena.
Liječenje se temelji na otklanjanju uzroka.
Hipertenzija može biti kontrolirana s antagonistima aldosterona.