Autor:
Ashley B. Grossman, MD
Urednik sekcije:
doc. dr. sc.
Dario Rahelić, dr. med.
Prijevod:
prof. dr. sc.
Dubravka Jurišić Eržen
dr. med., i
Nina Poropat, dr. med.
U sekundarnom aldosteronizmu povećava se adrenalna produkcija aldosterona kao odgovor na nehipofizne, ekstraadrenalne podražaje, poput renalne hipoperfuzije. Simptomi su slični onima kod primarnog aldosteronizma. Dijagnostika uključuje određivanje aldosterona i reninske aktivnosti plazme. Liječi se otklanjanjem uzroka.
(Vidi također Pregled funkcije nadbubrežne žlijezde.)
Sekundarni aldosteronizam posljedica je smanjenog protoka kroz bubrege, koji stimulira renin-angiotenzinski sustav i hipersekreciju aldosterona. Uzroci smanjenog bubrežnog protoka krvi uključuju
-
Opstruktivnu bolest bubrežne arterije (npr. aterom, stenoza)
-
Renovaskularna vazokonstrikcija (koja rezultira ubrzanom hipertenzijom)
-
Edematozni poremećaji (npr, srčano zatajivanje, ciroza s ascitesom, nefrotski sindrom)
U srčanoj dekompenzaciji lučenje aldosterona može biti i normalno, ali je smanjen protok kroz jetru i reducirana je razgradnja aldosterona, pa su razine u cirkulaciji ipak visoke.
Simptomi i znakovi
Simptomi su slični onima kod primarnog aldosteronizma i uključuju hipokalijemičnu alkalozu koja uzrokuje napade slabosti, parestezije, prolaznu paralizu i tetaniju. U mnogim slučajevima jedina manifestacija je hipertenzija. Mogu biti prisutni periferni edemi.
Dijagnoza
Sumnju pobuđuje hipertenzija s hipokalijemijom.
Laboratorijske pretrage uključuju određivanje aldosterona i reninsku aktivnost plazme (PRA). Idealno se testiranje provodi kad bolesnik 4–6 tjedana ne uzima lijekove koji remete renin–angiotenzinski sustav (npr. tijazidski diuretici, ACE inhibitori, antagonisti angiotenzina, β–blokatori). Povišena razina aldosterona i reninske aktivnosti plazme ukazuje na sekundarni aldeosteronizam. Glavne razlike između primarnog i sekundarnog aldeosteronizma prikazane su u vidi: Diferencijalna dijagnoza aldosteronizma.
Diferencijalna dijagnoza aldosteronizma
|
Klinički nalaz
|
Primarni aldosteronizam
|
Sekundarni aldosteronizam
|
|
Adenom
|
Hiperplazija
|
Renovaskularna ili ubrzana hipertenzija
|
Edematozni poremećaj
|
|
* Kada je korigirana za dob; stariji bolesnici imaju nižu prosječnu reninsku aktivnost plazme.
|
|
↑↑↑↑
=izuzetno povećano; ↑↑= jako povećano; ↑= povećano; ↓↓= jako sniženo; ↓= sniženo; N = normalno.
|
|
Krvni tlak
|
↑↑
|
↑
|
↑↑↑↑
|
N ili ↑
|
|
Edemi
|
Rijetko
|
Rijetko
|
Rijetko
|
Prisutni
|
|
Serumski natrij
|
N ili ↑
|
N ili ↑
|
N ili ↓
|
N ili ↓
|
|
Serumski kalij
|
↓
|
N ili ↓
|
↓
|
N ili ↓
|
|
Reninska aktivnost plazme *
|
↓↓
|
↓↓
|
↑↑
|
↑
|
|
Aldosteron
|
↑
|
↑
|
↑↑
|
↑
|
Liječenje
Liječi se otklanjanjem uzroka. Hipertenzija može biti kontrolirana selektivnim inhibitorima aldosterona kao što su spironolakton, počevši sa 50 mg jednom dnevno, a povećava se za 1-3 mjeseca do doze održavanja, obično oko 100 mg jednom dnevno. Umjesto spironolaktona može se primjeniti i neki drugi diuretik koji štedi kalij. Drugi specifični lijek koji može biti primjenjen je eplerenon u dozi od 50 mg do 200 mg jednom dnevno, koji za razliku od spirinolaktona ne blokira androgene receptore (što može rezultirati ginekomastijom ); to je lijek izbora u dugotrajnoj terapiji kod muškaraca.
Ključne točke
-
Sumnju pobuđuje hipertenzija s hipokalijemijom.
-
Dijagnostika uključuje određivanje aldosterona i reninsku aktivnosti plazme.
-
Za razliku od primarnog aldeosteronizma, reninska aktivnost plazme je povišena.
-
Liječenje se temelji na otklanjanju uzroka. Hipertenzija može biti kontroliranana s antagonistima aldosterona.