Ehokardiografija
Ova fotografija prikazuje bolesnika tijekom ehokardiografije.
LTH NHS TRUST/SCIENCE PHOTO LIBRARY
Ehokardiogram, prikaz četiriju srčanih šupljina
Ova slika prikazuje sve 4 srčane šupljine te trikuspidalni i mitralni zalistak.
Chris Gallagher/SCIENCE PHOTO LIBRARY
Ehokardiografija koristi ultrazvučne valove za slikovni prikaz srca i velikih krvnih žila. Omogućuje procjenu debljine, primjerice hipertrofije ili atrofije, i pokretljivosti miokarda te daje podatke o ishemiji i infarktu. Može se koristiti za procjenu sistoličke funkcije i obrazaca dijastoličkog punjenja lijeve klijetke, što može pomoći u procjeni hipertrofije lijeve klijetke, hipertrofične ili restriktivne kardiomiopatije, teškog zatajenja srca i konstriktivnog perikarditisa. Također se koristi za procjenu strukture i funkcije srčanih zalistaka, otkrivanje vegetacija i tromba te procjenu plućnog arterijskog tlaka i centralnog venskog tlaka.
Tehnike
Postoje 3 modaliteta:
-
transtorakalni
-
transezofagijski
-
intrakardijalni
Transtorakalna ehokardiografija (TTE) najčešći je ehokardiografski postupak. Kod transtorakalne ehokardiografije ultrazvučna se sonda postavlja uz lijevi ili desni rub sternuma, na apeks srca, u suprasternalnu udubinu, radi prikaza aortnog zaliska, izlaznog trakta lijeve klijetke i silazne aorte, ili subkostalno. TTE omogućuje dvodimenzionalne ili trodimenzionalne tomografske slike većine glavnih srčanih struktura. TTE je relativno jeftina i neinvazivna slikovna metoda za dijagnostiku funkcije desne i lijeve klijetke, pokretljivosti stijenki, veličine i anatomije srčanih šupljina, funkcije zalistaka, strukture korijena aorte i intrakardijalnih tlakova.
Ultrazvuk uz bolesnički krevet (POCUS) ograničena je TTE pretraga, usmjerena na otkrivanje značajnog perikardijalnog izljeva i disfunkcije klijetki, koja se ponekad izvodi uz bolesnički krevet u kritično bolesnih bolesnika u jedinici intenzivnog liječenja i hitnoj službi. Mnogi intenzivisti i liječnici hitne medicine educirani su za izvođenje tog postupka prijenosnim ručnim uređajima kada iskusni radiolozi ili kardiolozi nisu dostupni. Ručni prijenosni uređaji dobar su alat za procjenu bolesnika kojima bi mogle biti potrebne detaljnije pretrage. Uz sve veću primjenu među manje iskusnim kliničarima, glavno ograničenje su propuštene dijagnoze. U novije vrijeme nacionalna društva daju preporuke za edukaciju iz kardiovaskularnog POCUS-a kako bi se omogućila najbolja uporaba ove dijagnostičke pretrage. Ustanove koje koriste kardiovaskularni POCUS trebale bi razviti standarde njegove primjene u vlastitoj praksi.
Kod transezofagijske ehokardiografije (TEE) ultrazvučna je sonda smještena na vrhu endoskopa i prikazuje srce kroz jednjak. TEE se koristi za procjenu srčanih poremećaja kada je TTE tehnički otežan, primjerice u pretilih bolesnika i bolesnika s KOPB-om. Omogućuje detaljniji prikaz vegetacija ili otvorenog foramena ovale te stražnjih srčanih struktura, primjerice lijevog atrija, aurikule lijevog atrija, interatrijskog septuma i plućnih vena, jer su bliže jednjaku nego prednjoj stijenci prsnog koša. TEE također može prikazati uzlaznu aortu, strukture < 3 mm, primjerice trombe i vegetacije, te umjetne zalistke.
U intrakardijalnoj ehokardiografiji (ICE) ultrazvučna sonda na vrhu katetera, uvedena preko femoralne vene do srca, omogućuje prikaz srčane anatomije. ICE se može izvesti tijekom složenih strukturnih srčanih zahvata, primjerice perkutanog zatvaranja atrijskih septalnih defekata ili otvorenog foramena ovale, ili tijekom elektrofizioloških postupaka. ICE osigurava bolju kvalitetu slike uz kraće trajanje postupka u usporedbi s TEE-om. Međutim, ICE je općenito skuplji.
Metodologija
Dvodimenzionalna ehokardiografija najčešće se koristi; kontrastna ehokardiografija, Doppler i drugi ehokardiografski modaliteti daju dodatne informacije.
Kontrastna ehokardiografija je dvodimenzionalna TTE kod koje se dobro promućkana fiziološka otopina brzo ubrizgava u srčanu cirkulaciju. Promućkana fiziološka otopina sadržava mjehuriće koji stvaraju oblačaste odjeke u desnim srčanim šupljinama te, ako postoji septalni defekt, mogu prijeći u lijeve šupljine. Mjehurići obično ne prolaze kroz plućne kapilare, no jedna tvar, albuminski mikromjehurići, može proći kroz njih i ući u strukture lijevog srca nakon intravenske primjene.
Spektralna Doppler ehokardiografija može zabilježiti brzinu, smjer i vrstu protoka krvi. Ova je tehnika korisna za otkrivanje abnormalnog protoka krvi, primjerice zbog regurgitacije, i abnormalnih brzina, primjerice zbog stenotičnih lezija. Spektralna Doppler ehokardiografija ne daje prostorne informacije o veličini, obliku i građi srca.
Kolor Doppler ehokardiografija kombinira dvodimenzionalnu i spektralnu Doppler ehokardiografiju kako bi dala podatke o veličini, obliku i građi srca te o brzini i smjeru protoka krvi oko zalistaka i izlaznih traktova. Boja služi za kodiranje informacija o smjeru protoka krvi; prema konvenciji, crvena označava protok prema sondi, a plava protok od sonde.
Tkivni Doppler koristi Doppler tehnike za mjerenje brzine kontrakcije miokarda, umjesto protoka krvi. Pokret miokardnog tkiva također se može procijeniti speckle-tracking ehokardiografijom, koja koristi algoritme za praćenje mrlja odjeka miokarda, odnosno karakterističnih reverberacija iz miokarda tijekom ultrazvučnog pregleda, od slike do slike. Oslikavanje deformacije koristi te podatke za izračun deformacije miokarda, odnosno postotne promjene duljine između kontrakcije i relaksacije, i brzine deformacije miokarda, odnosno brzine promjene duljine. Mjerenje deformacije i brzine deformacije može pomoći u određivanju sistoličke i dijastoličke funkcije te u prepoznavanju ishemije tijekom testa opterećenja.
Trodimenzionalna ehokardiografija uključuje M-mode ehokardiografiju, mjerenje protoka krvi Doppler metodom i tkivni Doppler radi dobivanja slike u stvarnom vremenu te trodimenzionalnog prikaza anatomije i funkcije srca. Trodimenzionalna ehokardiografija posebno je korisna u procjeni mitralnog zaliska prije kirurške korekcije. Ovaj će se postupak i dalje razvijati.
Ehokardiografija u opterećenju
Transtorakalna ehokardiografija alternativa je radionuklidnom oslikavanju za otkrivanje ishemije miokarda tijekom i nakon tjelesnog opterećenja ili farmakološkog testa opterećenja. Ehokardiografija u opterećenju otkriva regionalni poremećaj kinetike srčane stijenke koji je posljedica poremećenog protoka krvi u epikardijalnim krvnim žilama tijekom opterećenja. Računalni programi mogu omogućiti usporednu procjenu kontrakcije klijetki tijekom sistole i dijastole u mirovanju i tijekom opterećenja. Za razliku od dipiridamola, kod ehokardiografije u opterećenju koristi se dobutamin, dok su ostali protokoli istovjetni.
Ehokardiografija u opterećenju vrijedna je u razlikovanju hemodinamski značajne aortne stenoze kada transvalvularni gradijent tlaka nije jako visok, a bolesnik ima simptome. Ehokardiografija u opterećenju i radionuklidni test opterećenja podjednako dobro otkrivaju ishemiju. Odabir pretrage često ovisi o raspoloživosti metode, iskustvu liječnika i cijeni.
Dokazi o visokim tlakovima punjenja lijeve klijetke tijekom vježbanja, uključujući povišeni omjer E/e' odnosno omjer transmitralnog protoka i brzine mitralnog prstena, ili povišenu brzinu trikuspidalne regurgitacije, mogu se koristiti za dijagnosticiranje zatajenja srca s očuvanom ejekcijskom frakcijom ili dinamičke valvularne bolesti, kao što je mitralna regurgitacija.