Toksičnost bakra

Autor: Larry E. Johnson, MD, PhD
Urednica sekcije: doc. dr. sc. Tajana Pavić, dr. med.
Prijevod: Pavao Fidri, dr. med.

Bakar je sastavni dio brojnih tjelesnih proteina; gotovo sve tjelesne zalihe bakra se nalaze u spojevima s protenima. Nevezani (slobodni) ioni bakra su toksični. Genetski mehanizmi kontroliraju ugradnju bakra u apoproteine i procese koji sprječavaju toksično nakupljanje bakra u tijelu. Ostatak bakra koji je suvišan za metaboličke potrebe se izlučuje putem žuči.

Toksičnost bakra također može biti stečena ili naslijeđena (kao što je Wilsonova bolest). (Vidi također: Pregled nedostatka minerala i toksičnosti)

Stečena toksičnost bakra može nastati zbog prevelikog nosa ili apsorpcije bakra (npr. zbog unosa kisele hrane ili pića koje je dugo stajalo u bakrenoj posudi). Može doći do prolaznog gastroenteritisa s mučninom, povraćanjem i proljevom.

Teža toksičnost nastaje zbog unosa (obično u samoubilačkoj namjeri) bakrene soli u gramskim količinama (npr. bakreni sulfat) ili zbog apsorpcije velikih količina bakra putem kože (npr. ako se kompresama natopljenim otopinom bakrene soli prekrivaju velike površine opečene kože). Može doći do hemolitične anemije i anurije koje mogu biti smrtonosne.

Indijska jetrena ciroza dječje dobi, ne–indijska jetrena ciroza dječje dobi te idiopatska toksičnost bakra su vjerojatno isti tip bolesti kod koje suvišak bakra izaziva jetrenu cirozu. Izgleda kako su sve uzrokovane unosom mlijeka koje je bilo kuhano ili pohranjeno u korodiranim posudama od bakra ili bronce. Nedavna istraživanja ukazuju kako novorođenčad s idiopatskom toksičnosti bakra imaju za sada nepoznat genski poremećaj.

Dijagnoza se obično postavlja biopsijom jetre, gdje se mikroskopski vizualiziraju hijalina Malloryjeva tjelešca.

Liječenje

Liječenje toksičnosti bakra
  • Kelacija

  • Suportivne mjere

U slučajevima toksičnosti zbog ingestije bakra u većim količinama (gramima), jedna od opcija je brzo ispiranje želuca. Toksičnost bakra koja uzrokuje komplikacije poput hemolitičke anemije, anurije ili hepatotoksičnosti također se liječi kelacijom jednim od sljedećih spojeva:

  • Oralni penicilamin 250 mg svakih 6 sati do 750 mg svakih 12 h (od 1000 do 1500 mg / dan u 2 do 4 doze)

  • Dimercaprol 3 do 5 mg / kg intramuskularno svakih 4 sata kroz 2 dana, nakon toga svakih 4 do 6 sati)

Hemodijaliza može biti učinkovita ako se primjeni dovoljno rano.

Unatoč liječenju, toksičnost bakra ponekad može biti smrtonosna.