Megaloblastične anemije su najčešće posljedica nedostatka vitamina B₁₂ ili folne kiseline. Neučinkovita hematopoeza se pojavljuje u svim lozama, ali pogotovo u crvenoj krvnoj lozi. Dijagnoza se obično postavlja na temelju KKS i perifernog razmaza, koji obično pokazuje makrocitozu sa anizocitozom i poikilocitozom, te velike, ovalne eritrocite (makro– ovalocite), hipersegmentirane neutrofile i retikulocitopeniju. Liječenje je usmjereno na osnovnu bolest.

(Vidi također Pregled smanjene eritropoeze.)

Megaloblasti su velike prekursorske crvene krvne stanice sa jezgrom i nekondenziranim kromatinom. Makrociti su uvećani eritrociti (tj. MCV >95 fL). Makrociti se pojavljuju u raznim kliničkim stanjima, od kojih mnoga nisu ni povezana sa megalobastozom.

Makrocitoza zbog viška membrane eritrocita pojavljuje se u bolesnika sa kroničnim bolestima jetre, kada je poremećena esterifikacija kolesterola. Makrocitoza sa MCV-om oko 100 do 105 fL se može pojaviti kod kroničnog uzimanja alkohola, čak i u odsutnosti nedostatka folne kiseline. Blaga makrocitoza se može pojaviti u aplastičnoj anemiji, pogotovo u fazi oporavka. Makrocitoza je također česta u mijelodisplaziji. Budući da se oblikovanje eritrocitne membrane odvija u slezeni nakon oslobađanja stanica iz koštane srži, eritrociti mogu biti blago makrocitični nakon splenektomije, iako te promjene nisu povezane sa anemijom. Retikulocitoza (u hemolitičkim anemijama, naprimjer) može također uzrokovati makrocitozu.

Na nemegaloblastičnu makrocitozu se sumnja kod bolesnika sa makrocitnom anemijom, kod kojih je isključen nedostatak vitamina B₁₂ i folne kiseline, te retikulocitoza. Makro-ovalociti u perifernom razmazu i povećana širina distribucije eritrocita (RDW), koji su tipični za klasičnu megaloblastičnu anemiju, mogu biti odsutni. Ukoliko je nemegaloblastična makrocitoza klinički neobjašnjiva (npr. prisutnošću aplastične anemije, kronične bolesti jetre ili kroničnog uzimanja alkohola) ili ako se sumnja na mijelodisplaziju, potrebno je napraviti pregled koštane srži i citogentsku analizu kako bi se isključila mijelodisplazija. Kod nemegaloblastične makrocitoze, koštana srž nije megaloblastična, ali kod mijelodisplazije ili uznapredovale jetrene bolesti prisutni su megaloblastični prekursori eritrocita sa gustim kromatinom, koji se razlikuje od uobičajenog finog fibrilarnog uzorka u megaloblastičnim anemijama.

• Nedostatak vitamina B12

• Poremećaj iskorištavanja vitamina B₁₂

• Nedostatak folne kiseline

Najčešći uzrok nedostatka vitamina B₁₂ je preniciozna anemija, zbog poremećenog lučenja unutarnjeg faktora (obično sekundarno, zbog prisutnosti autoantitijela - vidi Autoimuni metaplastični atrofični gastritis). Ostali česti uzroci su malapsorpcija zbog gastritisa, kirurškog premoštenja želuca ili infekcija parazitima. Nedostatak u prehrani je rijedak.

Česti uzroci nedostatka folne kiseline uključuju celijakiju i alkoholizam.

Drugi uzroci megaloblastoze uključuju lijekove (antineoplstični lijekovi kao hidroksiureja, ili imunosupresivi) koji utječu na sintezu DNA i rijetke metaboličke poremećaje (npr. nasljedna orotska acidurija).

Megaloblastoza je posljedica poremećene sinteze DNK. Sinteza RNK se nastavlja, te nastaju velike stanice sa velikim jezgrama. Sve stanične linije imaju znakove dishematopoeze, kod koje je citoplazma "zrelija" od jezgre; takva dishematopoeza uzrokuje nastanak megaloblasta u koštanoj srži, prije nego se oni pojave u perifernoj krvi. Dishematopoeza uzrokuje intramedularno odumiranje stanica, zbog čega je eritropoeza neučinkovita. Budući da dishematopoeza zahvaća sve stanične linije, razvija se reticulocitopenija te, u kasnijim stadijima leukopenija i trombocitopenija. Veliki, ovalni eritrociti (makro–ovalociti) ulaze u krvotok. Učestala je hipersegmentacija polimorfonukleara.

Na megaloblastičnu anemiju treba posumnjati kod bolesnika sa anemijom i makrocitozom. Dijagnoza se uobičajeno temelji na razmazu periferne krvi. Kada je u potpunosti razvijena, anemija je makrocitna sa MCV > 100 fL, u odsutnosti nedostatka željeza, talasemije, ili bubrežne bolesti. Periferni razmaz pokazuje makro–ovalocitozu, anizocitozu i poikilocitozu.

Širina distribucije eritorcita (RDW) je velika. Howell-Jolly tijelešca (ostaci jezgre) su učestala. Prisutna je retikulocitopenija. Hipersegmentacija granulocita se razvija rano; neutropenija se razvija kasnije. U težim slučajevima je često prisutna i trombocitopenija, a trombociti mogu biti bizarnih oblika i veličina.

Potrebno je odrediti serumsku razinu vitamina B₁₂ i folne kiseline. Razina vitamina B₁₂ <200 pg/ml ili folne kiseline <2 ng/mL je dovoljna za postavljanje dijagnoze njihovog nedostatka. Razine vitamina B₁₂ između 200 i 300 pg/mL nisu dovoljne za dijagnozu, te bi se u ovom slučaju trebale odrediti razine metilmalonske kiseline (MMK) i homocisteina (HCI). Serumske razine i MMK i HCI su povišene u nedostatku vitamina B₁₂ , a razina samo HCI (bez MMK) je povišena u nedostatku folne kiseline. Ako je nedostatak vitamina B₁₂ potvrđen, potrebno je odrediti autoprotutijela na unutrašnji faktor.

Za liječenje nedostatka vitamina B₁₂ i folne kiseline vidi vidi: Liječenje i vidi: Liječenje. Lijekove koji uzrokuju megaloblastozu potrebno je izostaviti ili sniziti njihovu dozu.

Etiologiju bilo kakvog nedostatka vitamina potrebno je istražiti i liječiti.