Muškarci i žene iniciraju ili pristaju na seksualne aktivnosti iz više razloga, uključujući dijeljenje seksualnog uzbuđenja i fizičkog zadovoljstva i doživljavanja naklonosti, ljubavi, romantike ili intimnosti. Međutim, žene će vjerojatnije odabrati emocionalne motive kao što su:
-
Doživljenje i poticanje emocionalne intime
-
Povećanje osjeta blagostanja
-
Potvrda njihove poželjnosti
-
Ugađanje ili umirivanje partnera
Žena pristupa spolnoj želji (podražajnoj želji) kada spolni podražaj potakne uzbuđenje i zadovoljstvo (subjektivni nadražaj) te kongestiju spolnih organa (tjelesni nadražaj). Želja za spolnim zadovoljstvom, koja može uključivati ili ne uključivati jedan ili više orgazama, pojačava se kako se spolna aktivnost i bliskost nastavljaju, a tjelesno i emocionalno zadovoljavajuće iskustvo ispunjava i utvrđuje početne žudnje žene.
Na ciklus spolnog odgovora žene jako utječe njeno mentalno zdravlje i kvaliteta odnosa s partnerom. Početna želja s godinama tipično slabi, no s novim se partnerom u bilo kojoj dobi pojačava.
Fiziologija
Seksualni odgovor uključuje sljedeće:
Fiziologija spolnog odgovora žene nije u potpunosti razjašnjena, no uključuje hormone i čimbenike središnjeg živčanog sustava (CNS).
Estrogeni utječu na seksualni odgovor. Sumnja se, ali nije dokazano, da su uključeni androgeni te djeluju putem androgenih i estrogenih receptora (nakon intracelularne konverzije testosterona u estradiol). Estrogen pomaže u održavanju osjetljivosti genitalnog tkiva, pH rodnice, normalne mikroflore, elastičnosti, podmazivanja, urinarne kontinencije i tonusa mišića zdjelice.
Nakon menopauze, smanjuje se proizvodnja estrogena u jajnicima, dok proizvodnja androgen u istima varira. Međutim, nadbubrežna proizvodnja preteča hormona (npr. dehidroepiandrosteron sulfat [DHEAS]) koji se pretvaraju u androgene i estrogene u perifernim stanicama, smanjuje se početkom 30-ih godina kod žena. Proizodnja preteča hormona u jajnicima također opada nakon menopauze. Općenito, razine androgena prestaju se smanjivati u dobi od oko 60 godina. Nije jasno igra li smanjenje proizvodnje spolnih hormona bilo kakvu ulogu u smanjenu spolne želje, interesa ili subjektivnog uzbuđenja.
Mozak proizvodi spolne hormone (neurosteroide) od kolesterola, a proizvodnja se može povećati nakon menopauze. Nije poznato je li ovo dokumentirano povećanje univerzalno, potiče li uzbuđenje dok se periferna proizvodnja smanjuje , niti je li taj porast pod utjecajem egzogenih hormona.
Motivacija
Motivacija je želja da se započne seksualna aktivnost. Postoje mnogi razlozi za želju za seksualom aktivnosti, uključujući i seksualni interes odnosno seksualnu žudnju. Žudnja se može pokrenuti mislima, riječima, vidnim osjetima, mirisima, ili dodirom. Motivacija može biti očita na početku ili se može graditi nakon što je žena uzbuđena.
Uzbuđenje
U nadraživanju sudjeluju područja mozga uključena u kognitivne funkcije, emocije, motivaciju i organizaciju kongestije spolnih organa. Uključeni su neurotransmiteri koji djeluju na specifične receptore. Na temelju poznatih djelovanja lijekova te o studijama na životinjama, neki neurotransmiteri djeluju proseksualno; oni uključuju dopamin, norepinefrin, i melanokortin. Serotonin djeluje obično seksualno inhibicijski, kao i prolaktin te γ-aminomaslačna kiselina (GABA).
Genitalna kongestija organa
Ova refleksna autonomna reakcija koja se zbiva unutar nekoliko sekundi nakon seksualnog poticaja uzrokuje nabreknuće i ovlaživanje spolovila. Moždana procjena podražaja kao biološki seksualnog, ne nužno kao erotskog, ili subjektivno nadružujućeg, aktivira ovaj odgovor. Glatke mišićne stanice oko krvnih prostora stidnice, klitorisa i arteriole rodnice se opuštaju povećavajući dotok krvi (nabreknuće) i transudaciju intersticijske tekućine kroz vaginalni epitel (ovlaživanje). Žene nisu uvijek svjesne kongestije; peckanje i pulsiranje genitalija češće prijavljuju mlađe žene. Kako žena stari, osnovni protok krvi kroz spolovilo se smanjuje, ali ne mora i kongestija spolovila nakon erotskog poticaja (npr. gledanja erotskih filmova).
Orgazam
Orgazam je osjećaj vrhunca uzbuđenja obilježen stezanjima zdjeličnih mišića svakih 0,8 sekundi te polaganog popuštanja kongestije spolovila. Čini se kako je uključen završni dio torakolumbalnog simpatičkog sustava ali je orgazam moguće postići i nakon potpunog presijecanja kralježnične moždine (npr. primjenom vibratora za stimulaciju cerviksa). Tijekom orgazma se otpuštaju prolaktin, antidiuretski hormon (ADH) i oksitocin koji mogu doprinijeti osjećaju ugode, opuštenosti ili zamora koji mu slijedi (rezolucija). Međutim, mnoge žene osjećaju ugodu i opuštanje bez da dožive orgazam.
Rezolucija
Rezolucija je osjećaj ugode, rasprostranjene mišićne relaksacije ili umora koji obično slijedi nakon orgazma. Međutim, rezolucija se može pojaviti polako nakon vrlo uzbuđujuće seksualne aktivnosti bez orgazma. Mnoge žene mogu odgovoriti na dodatnu stimulaciju gotovo odmah nakon rezolucije.
Klasifikacija
Seksualna disfunkcija kod žena može se karakterizirati najmanje jednim od navedenog:
Seksualna disfunkcija kod žena dijagnosticira se kada bilo koji od ovih simptoma rezultira osobnom nelagodom.
Dijagnostički i statistički priručnik za duševne poremećaje, 5. izdanje (DSM-5) uključuje sljedeće kategorije disfunkcija kod žena, klasificirane prema simptomima:
Trajna disfunkcija genitalne uzbuđenosti je zaseban, rijedak poremećaj koji nije uključen u DSM-5. Uključuje trajno prekomjerno genitalno uzbuđenje koje se javlja kada je seksualna želja odsutna, nema poznatog uzroka, a uzbuđenje ne nestaje s orgazmom.
Poremećaj ženskog orgazma
uključuje odsutnost, znatni smanjen intenzitet ili znatno odgođeni odgovor na stimulaciju unatoč visokim razinama subjektivnog uzbuđenja. Simptomi se moraju pojaviti tijekom gotovo svih seksualnih aktivnosti i moraju biti prisutni ≥ 6 mjeseci. Stečeni poremećaji orgazma često su povezani s novim poremećajem, uključujući psihološke poremećaje ili poremećaje ponašanja, ili s anatomskim promjenama (npr. zbog raka ili operacije). Tipično, žene s poremećajem orgazma imaju normalnu razinu seksualne želje.
Genitopelvična bol/poremećaj penetracije
može biti trajna ili stečena. Karakterizira je prisutnost najmanje jednog od sljedećih simptoma u trajanju od najmanje 6 mjeseci:
-
Duboka bol u zdjelici i napetost tijekom penetracije ili površinska goruća vulvovaginalna bol uzrokovana laganim dodirom
-
Strah ili tjeskoba prije, tijekom ili nakon penetracije, što često dovodi do smanjene seksualne želje ili izbjegavanja seksualne aktivnosti
-
Refleksno zatezanje vaginalnih mišića pri pokušaju ulaska u vaginu, što otežava ili onemogućuje penetraciju
Poremećaj seksualnog interesa/uzbuđenja kod žena
je odsutnost ili smanjenje ≥ 3 od sljedećih simptoma tijekom ≥ 6 mjeseci:
-
Interes za seksualnu aktivnost
-
Pokretanje seksualne aktivnosti i reagiranje na inicijativu partnera
-
Uzbuđenje ili zadovoljstvo tijekom gotovo svih seksualnih aktivnosti
-
Seksualne ili erotske fantazije ili misli
-
Genitalne ili negenitalne senzacije tijekom seksualne aktivnosti
-
Zanimanje ili uzbuđenje kao odgovor na unutarnje ili vanjske seksualne ili erotske podražaje (npr. pisani, verbalni, vizualni)
Kod seksualne disfunkcije izazvane supstancom/lijekovima, spolna disfunkcija je povezana s početkom, promjenom doze ili prekidom supstance ili lijeka.
Ostale specificirane i nespecificirane seksualne disfunkcije uključuju seksualnu disfunkciju koja ne udovoljava kriterijima za druge kategorije.
Poremećaj seksualne disfunkcije obično se dijagnosticira kada su simptomi prisutni ≥ 6 mjeseci i izazivaju značajnu nelagodu. Neke žene možda neće osjećati nelagodu ili zabirnutost zbog smanjene ili odsutne spolne želje, interesa, uzbuđenja ili nedostatka orgazma.
Preklapanje je često izraženo te skoro sve žene s poremećajem spolne funkcije imaju više od jednog poremećaja. Na primjer, genitopelvična bol/poremećaj penetracije često vodi do disfunkcije seksualnog interesa/uzbuđenja; poremećeno uzbuđivanje može učiniti seks manje ugodnim ili čak bolnim, smanjujući tako vjerojatnost orgazma i daljnje seksualne motivacije. Međutim, dispareunija uslijed poremećenog ovlaživanja se može pojaviti kao izdvojeni simptom u žena s visokom razinom spolne želje, zanimanja i subjektivnog nadražaja.
Ženski seksualni poremećaji mogu biti sekundarno kategorizirani kao prirođeni ili stečeni; specifični za određene okolnosti ili općeniti; te blagi, umjereni ili jaki na osnovi distresa koji uzrokuju ženi.
Iako su istraživanja ograničena, ovi se poremećaji vjerojatno u jednakoj mjeri odnose na žene u heteroseksualnoj i homoseksualnoj vezi.
Etiologija
Tradicionalno odvajanje psiholoških i fizičkih etiologija je umjetno; psihološka tjeskoba uzrokuje promjene u hormonalnoj i neurološkoj fiziologiji, i fizičke promjene mogu generirati psihičke reakcije koje su sastavni dio disfunkcije. Unutar skupina poremećaja i između njih često je nekoliko uzroka simptoma, a podloga je često nejasna.
Primarni psihološki čimbenici
Poremećaji raspoloženja su usko povezani s niskom željom i uzbuđenjem. U do 80% žena s velikom depresijom i seksualnom disfunkcijom, seksualna disfunkcija postaje blaža kada antidepresivi učinkovito liječe depresiju. Međutim, seksualna disfunkcija opstaje ili se povećava kada antidepresivi nisu djelotvorni. Žene s anksioznim poremećajem također su sklonije seksualnoj disfunkciji uključujući želju, uzbuđenje, i / ili orgazam te su sklonije imati genitopelvičnu bol/poremećaj penetracije. Razni strahovi- od napuštanja, ranjivosti, odbijanja ili od gubitka kontrole i niskog samopoštovanja mogu doprinijeti ovim poremećajima.
Prethodna iskustva mogu utjecati na psihoseksualni razvoj žene, kao što su:
-
Negativna spolna ili druga iskustva iz prošlosti mogu dovesti do smanjenog samopoštovanja, srama ili krivnje.
-
Emocionalno, tjelesno ili spolno zlostavljanje tijekom djetinjstva ili adolescencije može naučiti djecu da kontorliraju i skrivaju emocije—korisni obrambeni mehanizam—no takva inhibicija može kasnije otežati izražavanje spolnih osjećaja.
-
Rani traumatski gubitak roditelja ili druge voljene osobe može inhibirati intimnost sa spolnim partnerom zbog straha od sličnog gubitka.
Zabrinutost zbog negativnog ishoda (npr neželjena trudnoća, spolno prenosive bolesti [STD], nemogućnost postizanja orgazma, seksualna disfunkcija kod partnera) također može loše utjecati na seksualnu reakciju.
Kontekstualni uzroci (oni specifični za trenutne okolnosti žene) uključuju sljedeće:
-
Intrapersonalni kontekst: smanjeno seksualno viđenje sebe (npr zbog neplodnosti, prerane menopauze ili kirurški odstranjene dojke, maternice, ili nekog drugog dijela tijela povezanog sa seksom)
-
Interpersonalni kontekst: Nedostatak povjerenja, negativni osjećaji ili smanjena privlačnost prema partneru (npr, zbog ponašanja partnera ili zbog rastuće svijesti o promjeni seksualne orijentacije)
-
Seksualni kontekst: na primjer, okruženja koja nisu dovoljno erotična, privatna ili sigurna
-
Kulturalni kontekst: Na primjer, kulturalna ograničenja seksualne aktivnosti
Distrakcije (primjerice, zbog obitelji, posla ili financija) mogu ometati uzbuđenje.
Primarni fizikalni čimbenici
Razne genitalne lezije, sistemski i hormonalni čimbenici te lijekovi mogu uzrokovati ili doprinijeti disfunkciji (vidi tablicu Neki fizički čimbenici koji doprinose seksualnoj disfunkciji kod žena).
Neki fizički čimbenici koji pridonose ženskoj seksualnoj disfunkciji
Genitourinarni sindrom menopauze uključuje simptome i znakove nastale zbog nedostatka estrogena i androgena kao što su
-
Vulvovaginalna atrofija
-
Suhoća rodnice i smanjeno podmazivanje tijekom spolnog odnosa, što uzrokuje bol
-
Urinarni simptomi (npr. hitna disurija, rekurentne infekcije mokraćnog sustava)
Genitourinarni sindrom menopauze pogađa oko polovicu žena u menopauzi. Niske razine estrogena mogu uzrokovati slične simptome kao što se javljaju nakon poroda ili tijekom liječenja određenim lijekovima kao što su inhibitori aromataze.
Selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SIPPS) mogu pridonijeti nekoliko vrsta seksualne disfunkcije.
Zlouporaba alkohola može izazvati seksualnu disfunkciju.
Dijagnoza
Većina poremećaja seksualne disfunkcije dijagnosticira se na temelju kliničkih kriterija opisanih u DSM-5. Ovi poremećaji uključuju genitopelvičnu bol/poremećaj penetracije, poremećaj ženskog orgazma, poremećaj seksualnog interesa/uzbuđenja kod žena i seksualnu disfunkciju izazvanu supstancama/lijekovima. Za dijagnozu svih ovih poremećaja ne smije postojati vjerojatnije alternativno objašnjenje simptoma; za sve osim seksualne disfunkcije izazvane supstancama/lijekovima, simptomi moraju biti prisutni ≥ 6 mjeseci. Ako seksualna disfunkcija ne ispunjava kriterije za bilo koji od ovih poremećaja, disfunkcija se kategorizira kao druga specificirana ili nespecificirana seksualna disfunkcija prema DSM-5.
Dijagnoza poremećaja spolne funkcije i njezinih uzroka postavlja se pomoću anamneze i tjelesnog pregleda. Kliničari bi trebali rutinski postavljati pitanja o seksualnoj disfunkciji kako bi pomogli u smanjenju bilo kakve povezane stigme. Validirani upitnici, kao što je Female Sexual Function Index (FSFI), može olakšati ovu praksu.
Idealno je da se anamneza uzima od obje strane, odvojeno i zajedno; započinje pitanjem žene da opiše problem vlastitim riječima i treba uključivati određene elemente (vidi tablicu Sastavnice spolne anamneze prilikom procjene poremećaja spolne funkcije kod žena). Kliničari bi također trebali dobiti detaljnu seksualnu povijest. Problematična područja (npr. prethodna negativna seksualna iskustva, negativna svijest o samoj sebi) koja se utvrde prilikom prvog razgovora, mogu se potpunije rasvijetliti kod kasnijih kontrolnih pregleda.
Sastavnice spolne anamneze prilikom procjene poremećaja spolne funkcije kod žena
|
Površina
|
Specifični elementi
|
|
SPI = spolno prenosive infekcije.
|
|
Povijest bolesti (prošla i sadašnja)
|
Opće zdravlje (uključujući fizičku energiju, razinu stresa i anksioznosti, psihijatrijsku povijest i raspoloženje), droge, ginekološke i opstetričke postupke, trudnoće, prekide trudnoće, traumu zdjelice, spolno prenosive bolesti, kontracepciju, korištenje sigurnih seksualnih praksi
|
|
Odnos s partnerom
|
Seksualna orijentacija, emocionalna intimnost, povjerenje, poštovanje, privlačnost, komunikacija, vjernost, ljutnja, neprijateljstvo, ogorčenost, povijest nasilja od strane intimnog partnera
|
|
Trenutačni seksualni kontekst
|
Seksualna funkcija partnera, aktivnosti i ponašanja tijekom sati prije pokušaja seksualne aktivnosti, adekvatnost seksualne stimulacije, adekvatnost seksualne komunikacije, vrijeme seksualne aktivnosti (npr kasno u noć, previše požurio), stupanj privatnosti
|
|
Okidači želje i uzbuđenja
|
Situacija; vizualni, govorni i pisani seksualni signali; aktivnosti (npr tuširanje zajedno, ples, slušanje glazbe); vrste stimulacije (nefizički, fizički negenitalni, nepenetrativni genitalni)
|
|
Inhibitori uzbuđenja
|
Umor, stres, tjeskoba, depresija, negativne prošlosti seksualna iskustva, strahovi o ishodu (uključujući gubitak kontrole, boli, neželjene trudnoće i neplodnost), svakodnevna rastresenost, manjak sna
|
|
Orgazmi
|
Prisutnost ili odsutnost, odgovor na nedostatak (je li žena u distresu ili ne), razlike u odgovorima s partnerom i sa samo-stimulacijom
|
|
Ishod
|
Emocionalno i fizičko zadovoljstvo ili nezadovoljstvo
|
|
Kvaliteta i lokacija boli u dispareuniji
|
Pečenje, razdiruća bol, osjećaj trljanja i rastezanja ili tupa bol
Površinski (introitalno) ili dublje u zdjelici
|
|
Vrijeme boli kod dispareunije
|
Tijekom djelomičnog ili potpunog ulaska, dubokog guranja, pokreta penisa ili ejakulacije muškarca; odmah nakon penetracije; ili tijekom mokrenja nakon vaginalne penetracije
|
|
Predodžba sebe
|
Samopouzdanje; osjećaji o vlastitoj poželjnosti, tijelu, genitalijama ili seksualnoj kompetenciji
|
|
Povijest razvoja
|
Odnos sa skrbnicima i braćom i sestrama, traume, gubitak voljene osobe, zlostavljanje (emocionalno, fizičko ili seksualno), posljedice izražavanja emocija u djetinjstvu, kulturna ili vjerska ograničenja
|
|
Prošla seksualna iskustva
|
Vrsta iskustva (da li željeno, prisilno, zlostavljajuće, ili kombinacija), subjektivno iskustvo (koliko zadovoljstva, raznolikosti i ugode), rezultati (pozitivni ili negativni-npr neplanirana trudnoća, spolno prenosive bolesti, roditeljsko ili društveno neprihvaćanje, krivnja zbog religijskih nazora)
|
|
Čimbenici osobnosti
|
Sposobnost za povjerenje, razina udobnosti s mogućnošću povređivanja, potisnuti bijes koji izaziva potiskivanje seksualnih emocija, potreba za osjećajem kontrole, nerealna očekivanja od sebe, velika sklonost samoozljeđivanju (tj. briga o boli koja inhibira uživanje), opsesivnost, tjeskoba, sklonost depresiji
|
|
Korištenje lijekova
|
Specifični lijekovi (uključujući lijekove bez recepta) i vrijeme njihove primjene kod seksualne disfunkcije
|
Fizički pregled, uključujući pregled zdjelice, radi se kako bi se identificirale bilo kakve ginekološke abnormalnosti koje bi mogle uzrokovati seksualnu disfunkciju; ovaj pregled često može točno odrediti mjesto boli. Tehnika pregleda može se malo razlikovati od tehnike koja se koristi u rutinskom ginekološkom pregledu. Objašnjenje o tome što će se tijekom pregleda događati pomaže ženi da se opusti i trebalo bi objašnjenje ponavljati tijekom izvođenja pregleda. Ženi treba ponuditi želi li sjediti tokom pregleda i imati izravan pogled na svoje genitalije putem zrcala; navedeno daje ženi osjećaj kontrole nad zbivanjem.
Tijekom pregleda kliničar bi trebao obratiti pažnju na znakove niskog estrogena, posebno stanjenje malih usana, gubitak labijalnog masnog jastučića, blijedu vaginalnu sluznicu i gubitak vaginalnih nabora. Vlažan štapić s vatom može se koristiti za prepoznavanje bolnih točaka na vulvi i predvorju vulve.
Nativni preparat vaginalnog iscjetka i bojanje po Gramu s kulturom ili DNA komercijalni test za detekciiju Neisseria gonorrhoeae i klamidije, indicirani su kada anamneza ili pregled upućuju na vaginitis ili upalnu bolest zdjelice.
Osim ako se sumnja na nedijagnosticirani poremećaj, početna procjena spolne disfunkcije kod žena obično ne zahtijeva laboratorijsku procjenu. Nizak estrogen je otkriven klinički tijekom pregleda. Seksualna funkcija ne korelira s razinom testosterona, bez obzira na to kako je mjereno. Ako se klinički posumnja na hiperprolaktinemiju,mjeri se razina prolaktina. Ako postoji sumnja na poremećaj štitnjače, rade se odgovarajuće pretrage, uključujući TSH kod sumnje na hipotireozu, T4 kod sumnje na hipertireozu te eventualno druge testove funkcije štitnjače.
Liječenje
Liječenje varira ovisno o poremećaju i uzroku; često je potrebno više od jednog načina liječenja jer se poremećaji preklapaju. Čak i ako kriteriji za određeni DSM-5 poremećaj nisu u potpunosti zadovoljeni, liječenje može pomoći.
Empatično razumijevanje i pažljiva procjena mogu sami po sebi imati terapijski učinak. Edukacija žena o seksualnoj anatomiji i fiziologiji, objašnjavajući što je uključeno u žensku seksualnu reakciju, također može pomoći.
Liječenje može zahtijevati multidisciplinarni tim, uključujući seksualne savjetnike, stručnjake za bol, psihoterapeute i/ili fizioterapeute.
Pridonoseći čimbenici se ispravljaju, ukoliko je to moguće, a to su:
-
Liječenje poremećaja raspoloženja
-
Ako žene uzimaju SSRI, prijelaz na antidepresiv koji ima manje spolnih nuspojava (npr. bupropion, moklobemid, mirtazapin, duloksetin) ili eventualno dodavanje bupropiona SSRI-u
-
Za seksualnu disfunkciju izazvanu supstancama/lijekovima, prestanak zlouporabe supstanci ili promjena lijeka na recept
Psihološke terapije
Kognitivno-bihevioralna terapija usmjerena je na negativan i često katastrofalan pogled na sebe koji proizlazi iz bolesti (uključujući ginekološke poremećaje) ili neplodnosti.
Mindfulness, istočna praksa s korijenima u budističkoj meditaciji, može pomoći. Fokusira se na neosuđujuću svjesnost sadašnjeg trenutka. Navedena praksa pomaže oslobođenju žena od distrakcija koje ometaju pažnju na seksualne senzacije. Mindfulness smanjuje seksualnu disfunkciju kod zdravih žena i kod žena koje imaju rak zdjelice ili provociranu vestibulodiniju. Žene mogu biti upućene u javne ili internet izvore kako bi naučile kako da prakticiraju osvještenost. Kognitivna terapija temeljna na osvještenosti (MBCT) kombinira prilagođen oblik kognitivno-bihevioralne terapije s mindfulnessom. Kao u kognitivno-bihevioralnoj terapiji, žene se potiču da identificiraju neprikladne misli, ali da onda jednostavno promatraju njihovu prisutnost, shvaćajući da su one samo mentalni događaji i ne moraju odražavati stvarnost. Ovaj pristup može učiniti ovakve misli manje ometajućima. MBCT se koristi za sprječavanje recidiva depresije i može se prilagoditi za liječenje poremećaja seksualne želje/uzbuđenja, kao i kronične vestibulodinije.
Nekim ženama (npr. ženama s poviješću seksualnog zlostavljanja) potrebna je opsežnija psihoterapija.
Lijekovi
Estrogenska terapija može se koristiti za liječenje seksualne disfunkcije u žena s genitourinarnim sindromom menopauze. Atrofične promjene na vulvi i rodnici mogu se liječiti niskim dozama vaginalnog estrogena (tablete, gelovi, kreme, prstenovi). Niske doze sistemskog estrogena ili estrogen plus progesteron (kod žena s maternicom) mogu se koristiti ako žene imaju popratne vazomotorne simptome menopauze (npr. navale vrućine). Ospemifen (selektivni modulator estrogenskih receptora) može biti koristan u liječenju genitourinarnog sindroma menopauze.
Terapija androgenima može se uzeti u obzir za žene u postmenopauzi s poremećajem seksualnog interesa/uzbuđenja. Koristi se transdermalni testosteron (0.3 mg jednom dnevno) Razina testosterona treba se mjeriti na početku i nakon 3 do 6 tjedana. Preporuča se kratkotrajno liječenje, a uzimanje testosterona treba prekinuti ako nema odgovora nakon 6 mjeseci korištenja. Indicirano je praćenje nuspojava kao što su akne, hirzutizam i virilizacija. Kliničari bi trebali jasno objasniti da su dokazi o terapiji testosteronom ograničeni i trebali bi pružiti detaljne informacije o njezinim štetnim učincima i koristima. Testosteronsku terapiju treba razmotriti samo ako su druge intervencije bile neuspješne i ako je žena općenito zdrava i nema kontraindikacija. Dugotrajna uporaba testosterona nije proučavana kao tretman za poremećaj seksualnog interesa/uzbuđenja, a sustavni dehidroepiandrosteron (DHEA) pokazao se neučinkovitim. Intravaginalni prasteron (pripravak DHEA) može se koristiti za žene u postmenopauzi s dispareunijom i genitopelvičnom boli/poremećajem penetracije).
Trenutačni dokazi za korištenje androgena za poboljšanje seksualnog odgovora žena su slabi. Neki dokazi pokazuju da suplementacija testosteronom može pomoći ženama sa sniženom seksualnom željom, ali s urednom mogućnosti za doživljavanje seksualnog iskustva. Ukupna androgena aktivnost (mjerena u obliku metabolita) je slična u žena s ili bez seksualne želje.
Flibanserin, agonist/antagonist serotoninskih receptora, može se koristiti za liječenje žena u predmenopauzi bez depresije; međutim, u sustavnom pregledu, kvaliteta dokaza za učinkovitost i sigurnost ocijenjena je niskom, a koristan učinak je bio minimalan (1). Flibanserin ima upozorenja crne kutije u kojima stoji da istovremena uporaba s alkoholom, uzimanje s umjerenim ili jakim CYP3A4 inhibitorima ili postojanje oštećenja jetre, povećavaju rizik od hipotenzije i sinkope.
Neki dokazi upućuju na to da žene s poremećajem seksualnog interesa/uzbuđenja zbog uporabe SSRI-a mogu imati koristi od dodavanja bupropiona (inhibitora ponovne pohrane norepinefrina i dopamina). Neki dokazi sugeriraju da bi im sildenafil (inhibitor fosfodiesteraze tipa 5) mogao pomoći da ponovno dožive orgazam, ako su žene prestale doživljavati orgazme kad su počele uzimati SSRI. Međutim, rezultati studije bili su kontradiktorni; ova terapija nije preporučena za rutinsku praksu.
Ostale terapije
Fizikalna terapija dna zdjelice glavni je oslonac liječenja žena s genitopelvičnim bolom/poremećajem penetracije. Njezin cilj je naučiti žene opuštanju dna zdjelice i smanjenju refleksnog zatezanja. Fizikalna terapija dna zdjelice uključuje trening mišića dna zdjelice, mobilizaciju mekog tkiva i oslobađanje miofascijala, pritisak na triger točke, električnu stimulaciju, biofeedback i terapeutski ultrazvuk.
Dostupni su uređaji na recept i bez recepta za samodilataciju u žena sa zategnutim mišićima zdjelice, koji pridonose dispareuniji kod genitopelvične boli/poremećaja penetracije.
Ovisno o vrsti disfunkcije, može se provoditi obuka seksualnih vještina (npr. poduka o masturbaciji) i vježbe za olakšavanje komunikacije s partnerom o seksualnim potrebama i preferencijama.
Lubrikanti i ovlaživači rodnice, koji se kupuju bez recepta, mogu ublažiti suhoću rodnice. Ovi tretmani uključuju ulja na bazi hrane (npr. kokosovo ulje), proizvode na bazi silikona i proizvode na bazi vode. Ulja na bazi hrane ne smiju se koristiti s kondomima, ali se mogu koristiti lubrikanti na bazi silikona i vode. Ako su lubrikanti potrebni, kliničari i žena trebali bi razgovarati koju vrstu lubrikanta bi trebala koristiti.
Osim u malim pilot studijama, postoji malo dokaza da su uređaji kao što su vibratori ili uređaji za usisavanje klitorisa učinkoviti kod žena sa seksualnim interesom/uzbuđenjem ili poremećajem orgazma; međutim, neki od tih proizvoda dostupni su u slobodnoj prodaji i mogu se isprobati.
Literatura
-
1. Jaspers L, Feys F, Bramer VM, et al: Efficacy and safety of flibanserin for the treatment of hypoactive sexual desire disorder in women: A systematic review and meta-analysis. JAMA Intern Med 176 (4):453–462, 2016. doi: 10.1001/jamainternmed.2015.8565
Ključne točke
-
Seksualna disfunkcija kod žena uključuje poremećaj seksualnog interesa/uzbuđenja kod žena, poremećaj orgazma kod žena, genitopelvičnu bol/poremećaj penetracije, seksualnu disfunkciju izazvanu supstancama/lijekovima i druge specificirane i nespecificirane poremećaje.
-
Psihološki i fizički čimbenici obično doprinose seksualnoj disfunkciji žene; mogu zajedno utjecati na disfunkciju pogoršavajući ju.
-
Psihološki faktori uključuju poremećaje raspoloženja, utjecaje dosadašnjih iskustava, zabrinutost zbog negativnog ishoda, specifične okolnosti žene (npr. smanjen seksualni doživljaj same sebe) i distrakcije.
-
Fizički faktori uključuju genitalne lezije, sustavne i hormonalne čimbenike, i lijekove (osobito SSRI).
-
Intervju oba partnera, odvojeno i zajedno.
-
Obično, treba koristiti psihičku terapiju (npr kognitivno-bihevioralnu terapiju, mindfulness, kombinaciju obje navedene terapije [MBCT]).
-
Kada je indicirano, koristiti lijekove (npr. estrogen) za liječenje nekih vrsta ženskih seksualnih poremećaja.
-
Preporučiti fizikalnu terapiju dna zdjelice, glavno uporište u liječenju genitopelvične boli/poremećaja penetracije i raspraviti koje bi vrste lubrikanata žene trebale koristiti, ako su lubrikanti potrebni.