"Opioid" je termin za niz prirodnih supstanci (izvorno potječe iz opijumskog maka) i njihove polusintetske i sintetske analoge koji se vežu na specifične opioidne receptore. Opioidi su jaki analgetici koji su također uobičajene droge zbog svoje široke dostupnosti i euphoričnih svojstvima. Vidi također opioidni analgetici i Opioidna Toksičnost i sustezanje.

Ovisnost o propisanim opioidnim analgeticima poput morfina i oksikodona se povećava, a određeni dio tog rasta otpada na ljude koji ih uzimaju u zakonite, zdravstvene svrhe. Bolesnici s kroničnom boli kojima je potrebna dugotrajna primjena ne trebaju se smatrati ovisnicima, premda mogu imati određenih tegoba uslijed tolerancije i tjelesne ovisnosti. Ljudi koji uzimaju opioide parenteralno su u opasnosti od svih Komplikacija ubrizgavanja droga.

• Uzimaje opioida u većim količinama ili na duže vrijeme nego je namjeravano

• Uporno žele ili neuspješno pokušavaju smanjiti korištenje opioida

• Troše mnogo vremena za dobivanje, korištenje ili se oporavljaje od opioida

• žudnja za opioidima

• Opetovana nemogućnost za ispunjavanjem obveza na poslu, kući ili školi zbog opioida

• Nastavljaju koristiti opioide unatoč tome što se ponavljaju društveni i međuljudski problemi zbog opioida

• Odustajanje od važne uloge u društvu, na poslu ili rekreacijskim aktivnostima zbog opioida

• Korištenje opioida u fizički opasnim situacijama

• Nastavljaju koristiti opioide unatoč tome što je fizički ili mentalni poremećaj uzrokovan ili pogoršan opioidima

• Razvijanje tolerancije prema opioidima (nije kriterij kada je uporaba medicinski opravdana)

• Nakon što se jave simptomi ustezanje od opijata ili se uzimaju opioidi zbog sustezanja

• Za tešku, relapsirajuću ovisnost, održavanje se preferira više nego ustezanje od opijata i detoksikacija

• Za održavanje, buprenorfin ili metadon

• Kointinuirano savjetovanje i podrška

Liječnici moraju biti u potpunosti svjesni saveznih, državnih i lokalnih propisa o korištenju opioidnih lijekova za liječenje ovisnika. Kako bi zakonski rabio opijate za liječenje ovisnika, liječnik mora utvrditi tjelesnu ovisnost o njemu. U SAD-u, tretman dodatno komplicira negativni društveni stavovi naspram ovisnika (uključujući stavove policajaca, liječnika i ostalih zdravstveni djelatnika), i naspram programa liječenja, koje neki doživljavaju kao poticatelje potrošnje droga. U većini slučajeva, liječnici trebaju uputiti opioidne ovisnike u specijalizirane centre za odvikavanje. Ako su obučeni za to, liječnici mogu uspostaviti ambulantni tretman za odabrane pacijenate.

U europskim zemljama, pristup metadonskim ili buprenorfinskim programima održavanja i alternativnim strategijama održavanja je dostupnije, a stigmatizacija vezana uz propisivanje psihoaktivnih lijekova je manja.

Dugotrajno održavanje pomoću oralnih opijata, kao što su metadon ili buprenorfin (opioidni agonist-antagonist) je alternativa opioidnoj supstituciji sa reduciranjem. Oralni opioidi potiskuju simptome ustezanja i žudnje za drogom bez pružanja značajae opijenosti ili prekomjerne sedacijen a eliminirajući ovisničke probleme sa opskrbom, omogućavajući im da budu društveno produktivni.

U SAD-u, tisuće ovisnika o opijatima je u licenciranim programima održavanja metadonom. Za mnoge, takvi su programi uspješni. Međutim, budući da su sudionici i dalje na opioidnima, mnogi ljudi u društvu ne odobravaju te programe.

Mogući nalazi obuhvaćaju: Trichomonas vaginalis Gljivice koje morfološki odgovaraju Candida spp.

• Pozitivan test droga na opioide

• Fizička ovisnost za > 1 god kontinuirane uporabe opioida ili isprekidanog korištenja kroz još duži period

• Dokaz o sustezanju ili fizički nalazi koji potvrđuju upotrebu droga

Kliničari i pacijenti moraju odlučiti da li je indicirano sustezanje (detoksikacija) ili pritup održavanjem opioidima. Općenito, bolesnici s teškom, kroničnom, relapsirajućom ovisnosti mnogo bolje prolaze s održavanjem opioidima. Ustezanje i detoksikacija, iako je učinkovito u kratkom roku, imaju loše ishode u bolesnika s teškom opioidnom ovisnosti. Koji god program je izabrao, to mora biti popraćeno kontinuiranim savjetovanje i suportivnim mjerama.

Metadon se obično koristi. Liječnici mogu započeti substituciju, ali potom korištenje metadona mora biti pod nadzorom u licenciranim programima metadonskog liječenja.

Buprenorfin se sve više koristi za održavanje. Njegova učinkovitost se može usporediti s onom metadona, i zato što blokira receptore, inhibira popratno nedopuštenu uporabu heroina ili drugih opioida. Buprenorfin može biti propisana za ambulantni d tretman posebno obučenih liječnika, uključujući i liječnika primarne zdravstvene zaštite, koji su primili potrebnu obuku i koji su certificirani od strane odgovornih tijela vlade.

Tipična doza buprenorfina je 8 ili 16 mg sublingvalne tablete jednom / dan. Mnogi pacijenti vole ovu opciju jer eliminira potrebu za sudjelovanje u metadonskim klinikama. Buprenorfin je također dostupan u kombinaciji s naloksonom; dodatak naloksoan može dodatno obeshrabriti protuzakonitu upotrebu opijata. Kombiniraba formulacija se koristi u ambulantnom liječenju.

SAMHSA web stranica pruža dodatne informacije o buprenorfina i obuku potrebnu za ostvarivanje odricanje propisati lijek. Protokoli za korištenje buprenorfina za detoksikaciju ili terapiju održavanja dostupni su za preuzimanje na US Department of zdravstvo i ljudska Services web stranice.

Naltrekson, antagonist opijata, blokira učinke heroina. Uobičajena doza iznosi 50 mg 1×/dan ili 350 mg/tj. podijeljena u 2 do 3 doze. Jednomjesečna depo IM formulacija je također dostupna. Zbog toga što je naltrekson opioidni antagonist i nema direktnih agonističkih učinka na opioidne receptore, naltrekson je često neprihvatljiv opioidnim ovisnicima, posebno onim koji imaju kroničnu, relapsirajuću opioidnu ovisnost. Za takve pacijente, opioidno liječenje održavanjem je puno učinkovitije.

Naltrexone može biti koristan za pacijente s blažom ovisnosti, ranim stadijem opioidne ovisnosti i jakom motivacijom da ostane trijezan. Na primjer, o opioidnima ovisni zdravstveni djelatnici čije je buduće zapošljavanje u opasnosti ako se uporaba opijata i dalje nstavi su izvrsni kandidati za naltrekson.

Levometadil acetat (LAAM), dugo-djelujući opioid sličan metadonu, više se ne koristi, jer uzrokuje abnormalnosti QT-intervala u nekih bolesnika. LAAM se primjenjuje 3×/tj., smanjujući na taj način troškove i probleme sa svakodnevnim dolaskom bolesnika ili odnošenjem lijekova kući. Doza od 100 mg 3×/tj. je usporediva s dozom metadona od 80 mg 1×/dan.