Reumatska polimialgija je sindrom usko povezan s arteritisom divovskih stanica (temporalnim arteritisom). Zahvaća odrasle osobe staeije od 55 godina. Obično uzrokuje jaku bol i ukočenost u proksimalnim mišićima, bez slabosti ili atrofije, te nespecifične sistemske simptome. Brzina sedimentacije eritrocita (SE) i C-reaktivni protein su obično povišeni. Dijagnoza se postavlja klinički. Liječenje kortikosteroidima niskih doza je učinkovito. Dramatičan i brz odgovor na niske do umjerene doze prednizona ili metilprednizolona podupire dijagnozu.
(Vidjeti također Pregled vaskulitisa.)
Reumatska polimijalgija zahvaća odrasle osobe starije od 55 godina; Omjer žene:muškarci je 2: 1.
Budući da je reumatska polimijalgija usko povezana s arteritisom divovskih stanica, neki stručnjaci smatraju da su ta dva poremećaja različiti aspekti istog procesa. Čini se kako je reumatska polimijalgija češća. Rijetki bolesnici s reumatskom polimijalgijom razviju arteritis divovskih stanica, ali 40 do 60% bolesnika s arteritisom divovskih stanica imaju reumatsku polimijalgiju. Reumatska polimijaglija može prethoditi, pratiti ili se javljati istovremeno s arteritisom divovskih stanica.
Etiologija i patogeneza reumatske polimijalgije su nepoznati. Nalazi ultrazvuka i MRI sugeriraju da vjerojatno proizlazi iz aksijalnog sinovitisa i burzitisa niskog stupnja.
Simptomi i znakovi
SImptomi i znakovi reumatske polimijalgije
Reumatska polimijalgija je karakterizirana bilateralnim proksimalnim bolovima u mišićima ramena i zdjeličnog pojasa te leđa (gornjim i donjim) i vrata. Jutarnja zakočenost je tipična i traje> 60 min. Simptomi ramena odražavaju proksimalni bursitis (npr. subdeltoidni, subacromijalni), a rjeđe tenosinovitis bicepsa ili zglobni sinovitis. Nelagoda katkad budi pacijente iz sna te je najizražnija ujutro; povremeno je toliko intenzivna da spriječava bolesnike da se ustanu iz kreveta i obavljaju jednostavne aktivnosti. Od boli se pacijenti mogu osjećati slabo, ali objektivna mišićna slabost nije obilježje poremećaja.
Dijagnoza
Dijagnosticiranje reumatske polimijalgije
Na reumatsku polimijalgiju treba posumnjati u starijih bolesnika s tipičnim simptomima, no moraju se isključiti drugi mogući uzroci.
Testovi uključuju brzinu sedimentacije eritrocita (SE), C-reaktivni protein, kompletnu krvnu sliku, tireotropni hormon (TSH) i CK. U 80% pacijenata je SE značajno ubrzana, nerijetko >100 mm/h, a u pravilu >50 mm/h (Westergrenova metoda). C-reaktivni protein je također povišen. Elektromiografija, biopsija i druge pretrage (npr. reumatoidni faktor) su uredne u reumatskoj polimijalgiji, ali se ponekad rade kako bi se isključile druge bolesti sa sličnom kliničkom slikom.
Pomoću sljedećih nalaza reumatsku polimijalgiju razlikujemo od ostalih bolesti:
-
Reumatoidni artritis: U reumatskoj su polimijalgiji kronični sinovitis malih zglobova, erozije ili destruktivnih lezije te reumatoidni čvorići i reumatoidni faktor odsutni u oko 80% bolesnika (iako oticanje zgloba može biti prisutno). Razlikovanje od reumatoidngo artritisa može biti teško u preostalih 20%.
-
Autoimuni miozitis: U reumatskoj polimijalgiji prevladava bol a ne slabost; razine mišićnih enzima, elektromiografija te biopsija mišića su normalni.
-
Hipotireoza: U reumatskoj su polimijalgiji rezultati testova funkcije štitnjače i razine mišićnih enzima normalni.
-
Multipli mijelom: U reumatskoj se polimijalgiji ne javlja monoklonalna gamopatija.
-
Fibromijalgija U reumatskoj polimijalgiji simptomi su više lokalizirani, SE je obično povišena, a bol je prisutna kod palpacije i pokreta (aktivnih i pasivnih) ramena, čak i kad se pacijentu odvrati pažnja.
Liječenje
Liječenje reumatske polimijalgije
Prednizon započet u dozi 15 do 20 mg peroralno jednom dnevno rezultira dramatičnim poboljšanjem, često vrlo brzim (unutar sati ili dana), a taj odgovor može pomoći podržati dijagnozu. Ako se sumnja na arteritis divovskih stanica treba dati višu dozu kortikosteroida te učiniti diagnostičku evaluaciju za arteritis divovskih stanica.
Učinkovitost liječenja se prati prema simptomima, SE i C-reaktivnom proteinu. Kako se simptomi povlače, kortikosteroidi se snižavaju na najnižu klinički učinkovitu dozu, bez obzira na razinu SE. C-reaktivni protein je korisniji nego SE u praćenju odgovoru na liječenje, jer SE u starijih može biti trajno povećana iz drugih razloga. Neki bolesnici mogu prekinuti kortikosteroide nakon oko 2 godine, čak i ranije ako se ne javi relaps, dok drugima godinama trebaju niske doze. Nesteroidni protuupalni lijekovi (NSADi) su rijetko dovoljni.
Neki bolesnici u kojih snižavanje doze prednizona nije moguće i koji imaju česte relapse mogu imati koristi od uvođenja metotreksata u terapiju (10 do 15 mg peroralno jednom na tjedan), ukoliko je bubrežna funkcija uredna. Dodavanje drugog lijeka u pacijenata s reumatskom polimijalgijom je kontroverzno jer su kontrolirana randomizirana ispitivanja pokazala minimalnu ili nikakvu korist. Studije s anti-tumorski faktor nekroze (TNF) lijekovima (infliksimab i adalimumab) i rituksimabom nisu pokazale korist od istih.
U starijih bolesnika, liječnici traju biti na oprezu od komplikacija kortikosteroida (npr. šećerna bolest, hipertenzija). Pacijentima koji dugoročno uzimaju prednizon u terapiju treba uvesti bisfosfonat za spriječavanje osteoporoze.
Arteritis divovskih stanica može se javiti u isto vrijeme kao reumatska polimijalgija ili znatno kasnije, nekad i onda kad se čini da su pacijenti izliječeni. Stoga, sve bolesnike treba uputiti da odmah svome liječniku prijave glavobolju, bol u mišićima tijekom žvakanja te naročito poremećaje vida.
Ključne poruke
-
Reumatska polimijalgija pogađa odrasle starije od 55 godinama, uzrokujući proksimalne mialgije i zakočenost.
-
Prisutna je u 40 do 60% bolesnika s arteritisom divovskih stanica.
-
Dijagnosticirajte klinički, ponekad uz pomoć povišene SE i dramatičnog odgovora na niske do umjerene doze kortikosteroida.
-
Liječite kortikosteroidima, s vremenom snižavajte dozu ako je moguće.
-
Upozorite pacijente na simptome arteritisa divovskih stanica.