Halitoza je čest ili trajan neugodan miris daha.
(Također vidjet Procjena stomatološkog pacijenta.)
Patofiziologija
Halitoza najčešće nastaje fermentacijom čestica hrane anaerobnim gram-negativnim bakterijama u ustima, stvarajući hlapljive sumporne spojeve poput sumporovodika i metil merkaptana. Uzročne bakterije mogu biti prisutne kod parodontnih bolesti, posebice kad su prisutni ulkusi i nekroza. Uzročnici žive duboko u parodontnim džepovima oko zuba. U bolesnika sa zdravim parodontalnim tkivom, ove bakterije mogu se razmnožavati na stražnjem dijelu dorzuma jezika.
Čimbenici koji pridonose prekomjernom porastu bakterija uključuju: smanjen protok sline (npr. zbog parodontne bolesti, Sjögrenovog sindroma, ili korištenja antikolinergičnih lijekova), stagnaciju sline i povećanje pH sline.
Određena hrana ili začini nakon probave ispuštaju miris te tvari u pluća; izdisajni miris može biti neugodan drugima. Na primjer, miris češnjaka primjećuje se u dahu 2 ili 3 sata nakon konzumiranja, dugo nakon što nestane iz usta.
Etiologija
Otprilike 85% slučajeva rezultat je oralnih stanja. Različita sustavna ili ekstraoralna stanja koji mogu utjecati (vidi tablicu Neki uzroci halitoze).
Najčešći uzroci:
GI poremećaji rijetko uzrokuju halitozu, jer je jednjak normalno stisnut. Zabluda je da miris iz daha odražava stanje probave i rada crijeva.
Drugi mirisi daha
Nekoliko sistemskih bolesti proizvodi hlapljive tvari koje se mogu prepoznati na dahu, i premda nisu izraziti obično upućuju na halitozu. Dijabetička ketoacidoza (DKA) proizvodi slatkasti voćni miris acetona, zatajenje jetre proizvodi jak ili ponekad slab sumporni miris, i zatajenje bubrega proizvodi miris urina ili amonijaka.
Neki uzroci halitoze
Uzrok
|
Sugestivni nalazi
|
Dijagnostički pristup
|
*Neugodan miris je češće jače izražen iz nosa nego iz usta.
|
† Dijagnoza isključena nakon ispitivanja isključuje druge uzroke.
|
Oralna stanja
|
Bakterije na dorzumu jezika
|
Smrdljive fisure na jeziku, zdravo oralno tkivo
|
Klinička procjena
|
Gingivne ili parodontne bolesti
|
Oralna bolest, često uključuje krvarenje i / ili gnojni eksudat
Evidentan prilikom ispitivanja
Često bazirano na lošoj oralnoj higijeni
|
Klinički pregled
Konzultacije doktora dentalne medicine
|
Nekrotični oralni karcinom (rijetko - obično se identificira prije nego što postane nekrotičan)
|
Lezija se obično može prepoznati tijekom pregleda
U starijih bolesnika, koji često imaju opsežnu povijest konzumacije alkohola, duhana ili oboje
|
Biopsija, CT ili MR
|
Ekstraoralni poremećaji
|
Strano tijelo u nosu*
|
Obično kod djece
Gnojni ili krvavi iscjedak iz nosa
Vidljivo pri pregledu
|
Klinička procjena
Ponekad potrebna slikovna dijagnostika
|
Nekrotični nazofaringealni karcinom*
|
Neugoda prilikom gutanja
|
Klinička procjena
|
Nekrotična pulmonalna infekcija (npr. plućni apsces, bronhiektazija, strano tijelo)
|
Produktivni kašalj
Vrućice
|
RTG prsišta
Kultura sputuma (iskašljaja)
Ponekad CT ili bronhoskopija
|
Psihogena halitoza
|
Zadah koji nije otkriven
Često u anamnezi druge hipohondrijske tegobe
|
Klinička procjena
|
Upala sinusa*
|
Gnojni iscjedak iz nosa
Bol lica, glavobolja ili oboje
|
Klinička procjena
Ponekad CT
|
Zenkerov divertikul
Gastroezofagalni refluks (GERD)
|
Refluks neprobavljene hrane prilikom saginjanja ili ležanja
|
Pretraga gutanja barijem ili endoskopija gornjeg probavnog trakta
|
Progutane tvari†
|
Alkoholna pića, češnjak, luk, duhan
|
Anamnestični se definira njihova konzumacija
|
Klinička procjena
Izbjegavanje iritansa
|
Procjena
Anamneza
Anamneza sadašnje bolesti treba utvrditi trajanje i ozbiljnost halitoze (uključujući jesu li drugi ljudi primijetili ili su se žalili), adekvatnost pacijentove oralne higijene i odnos halitoze i gutanja uzročnih namirnica (vidjeti tablicu Neki uzroci halitoze).
Cijelokupnim pregledom treba tražiti simptome uzročno-posljedičnih poremećaja, uključujući iscjedak iz nosa i bol u licu ili glavi (sinusitis, strano tijelo u nosu), produktivni kašalj i vrućice (pulmonalna infekcija), i refluks neprobavljene hrane prilikom ležanja ili saginjanja (Zenkerov divertikul). Predispozicijski faktori kao što su suha usta, oči ili oboje(Sjögrenov sindrom) trebali bi biti evidentirani.
U anamnezi treba pitati o trajanju i količini upotrebe alkohola i duhana. U anamnezi potrebno je provjeriti koristi li pacijent lijekove koji mogu uzrokovati suha usta (npr, lijekovi sa antikolinergičnim učinkom- vidi tablicu Potencijalni uzroci kserostomije).
Fizikalni pregled
Vitalni znakovi, posebno prisutnost vrućice.
Pregled nosne šupljine zbog iscjedka i stranog tijela.
U usnoj šupljini traže se znakovi parodontne bolesti, dentalne infekcije i karcinoma. Znakovi očite suhoće se vrlo lako uočavaju (npr, Sluznica može biti suha ili ljepljiva odnosno slina može biti pjenušava, viskozna ili normalna).
Ždrijelo se pregledava zbog znakova infekcije ili karcinoma.
Test mirisa
Učini se test mirisa izdahnutog zraka. Generalno, oralni uzroci halitoze dovode do raspadnog, oporog mirisa dok sistemske bolesti rezultiraju finijim, abnormalnim mirisom. Kako bi test bio valjan, pacijent treba izbjegavati češnjak i luk 48 sati prije testa, a 2 sata prije testa potrebno je izbjegavati hranu, žvakanje, piće, mućkanje usta i pušenje. Tijekom testiranja, pacijent izdahne na udaljenosti 10 cm od liječnikovog nosa, prvo kroz usta a zatim sa zatvorenim ustima. Neugodan zadah koji je intenzivniji kroz usta predisponira oralnoj etiologiji. Sukladno tome, neugodan zadah koji je intenzivniji kroz nos, sugerira nazalnu ili sinusnu etiologiju. Ukoliko je zadah jednako intenzivan prilikom izdaha kroz nos i usta, vjerovatno se radi o sistemskom ili plućnom poremećaju.
Ukoliko mjesto nastanka nije evidentno, baza jezika se postruže sa plastičnom žlicom. Nakon 5 sekundi žlica se onjuši 5 cm od nosa; neugodan miris sugerira prisutnost bakterija na jeziku.
Upozoravajući znakovi
Kod sljedećih simptoma potreban je oprez:
Interpretacija nalaza
Oralni uzroci su najčešći i sve vidljive oralne bolesti mogu se smrati uzrokom halitoze kod pacijenata bez ekstraorlnih simtoma i znakova, te je nužno konzultirati doktora dentalne medicine. Kada su prisutni drugi poremećaji, klinički nalaz obično sugerira i dijagnozu (vidi tablicu Uzroci halitoze).
Kod pacijenata čiji su simptomi vezani uz određenu hranu ili piće i nemaju drugih simptoma, potrebno je probno razdoblje bez konzumiranja istih i nakon toga ponoviti test mirisa.
Testiranje
Opsežna klinička dijagnostika nije potrebna osim ukoliko anamneza i fizikalni pregled sugerira podležeću sistemsku bolest (vidi tablicu Uzroci halitoze). Prijenosni detektori sumpora, kromatografija plinova, kemijski testovi strugotina sa jezika su samo neki od dostupnih testova koji se rade u specijaliziranim ustanovama koje se bave liječenjem halitoze.
Liječenje
Liječenje podležeće sistemske bolesti.
Ukoliko je uzrok oralna ili dentalna bolest pacijent treba posjetiti doktora dentalne medicine kako bi se učinilo profesionalno čišćenje zubi i liječenje gingivitisa i karijesa. Liječenje kod kuće uključuje pojačanu oralnu higijenu, zubni konac, redovno pranje zubi i čišćenje jezika sa četkicom ili strugačem za jezik. Vodice za ispiranje usta imaju ograničen učinak, međutim neke koje sadrže klorheksidin pokazuju dugoročno bolje rezultate. Kod pacijenata koji su bili alkoholičari nužno je da vodice ne sadržavaju alkohol. Psihogena halitoza zahtijeva psihijatrijsko liječenje.
Osnove gerijatrije
Kod starijih pacijenata češće u anamnezi nalazimo lijekove koji uzrokuju suhoću usta, što posljedično vodi do otežane oralne higijene(ograničena pokretljivost i stanja poputreumatoidnog artritisa i Parkinsonove bolesti)samim time i halitoza, ali inače nisu predisponirani za nastanak halitoze. Također, oralni karcinomi su češći u starijoj populaciji.
Ključne točke
-
Većina slučajeva halitoze nastaje kao posljedica raspadanja ostataka hrane na zubima i dorzumu jezika od strane anaeroba.
-
Ekstraoralni poremećaji mogu uzrokovati halitozu ali su često vezani uz sugestivni nalaz.
-
Zabluda je da miris iz daha odražava stanje probave i rada crijeva.
-
Vodice za ispiranje usta postižu samo kratkoročni učinak.