Halitoza je čest ili trajan neugodan miris daha.
(Također vidjeti Procjena stomatološkog pacijenta.)
Patofiziologija
Halitoza najčešće nastaje fermentacijom čestica hrane anaerobnim gram-negativnim bakterijama u ustima, pri čemu nastaju hlapljivi sumporni spojevi poput sumporovodika i metil-merkaptana. Bakterije koje su uzročnici mogu biti prisutne kod parodontne bolesti, posebno u slučajevima kada postoje džepovi i nekroza. Uzročnici žive duboko u parodontnim džepovima oko zuba. U bolesnika sa zdravim parodontnim tkivom ove bakterije mogu se razmnožavati na stražnjem dijelu dorzuma jezika.
Čimbenici koji pridonose prekomjernom porastu bakterija uključuju smanjen protok sline, npr. zbog parodontne bolesti, Sjögrenova sindroma ili korištenja antikolinergičnih lijekova, stagnaciju sline i povećanje pH sline.
Određena hrana ili začini nakon probave ispuštaju mirisne tvari u pluća; miris izdahnutog zraka može biti neugodan drugima. Na primjer, miris češnjaka primjećuje se u dahu 2 ili 3 sata nakon konzumiranja, dugo nakon što nestane iz usta.
Etiologija
Otprilike 85 % slučajeva rezultat je oralnih stanja. Različita sistemska ili ekstraoralna stanja također mogu utjecati na nastanak halitoze (vidi tablicu Neki uzroci halitoze).
Najčešći uzroci:
GI poremećaji rijetko uzrokuju halitozu jer je jednjak normalno stisnut. Međutim, neki poremećaji gastrointestinalnog sustava, npr. gastroezofagealna refluksna bolest, divertikuli jednjaka i karcinom želuca, mogu uzrokovati halitozu. Zabluda je da miris daha odražava stanje probave i rada crijeva.
Drugi mirisi daha
Nekoliko sistemskih bolesti proizvodi hlapljive tvari koje se mogu prepoznati na dahu, i premda nisu izražito neugodne, obično upućuju na halitozu. Dijabetička ketoacidoza (DKA) proizvodi slatkasti voćni miris acetona, zatajenje jetre proizvodi jak ili ponekad slab sumporni miris, a zatajenje bubrega proizvodi miris urina ili amonijaka.
Neki uzroci halitoze
|
Uzrok
|
Indikativni nalazi
|
Dijagnostički pristup
|
|---|
|
*Neugodan miris češće je jače izražen iz nosa nego iz usta.
|
|
† Dijagnoza se postavlja nakon što se ispitivanjem isključe drugi uzroci.
|
|
Oralna stanja
|
|---|
|
Bakterije na dorzumu jezika
|
Smrdljive fisure na jeziku, zdravo oralno tkivo
|
Klinička procjena
|
|
Gingivne ili parodontne bolesti
|
Oralna bolest, često uključuje krvarenje i/ili gnojni eksudat
Evidentno prilikom pregleda
Često povezano s lošom oralnom higijenom
|
Klinička procjena
Konzultacije s doktorom dentalne medicine
|
|
Nekrotični oralni karcinom (rijetko; obično se identificira prije nego što postane nekrotičan)
|
Lezija se obično može prepoznati tijekom pregleda
U starijih bolesnika, koji često imaju opsežnu anamnezu konzumacije alkohola, duhana ili oboje
|
Biopsija, CT ili MR
|
|
Ekstraoralni poremećaji
|
|---|
|
Strano tijelo u nosu*
|
Obično u djece
Gnojni ili krvavi iscjedak iz nosa
Vidljivo na pregledu
|
Klinička procjena
Ponekad potrebna rendgenska dijagnostika
|
|
Nekrotični nazofaringealni karcinom*
|
Neugoda prilikom gutanja
|
Klinička procjena
|
|
Nekrotična pulmonalna infekcija, npr. plućni apsces, bronhiektazija, strano tijelo
|
Produktivni kašalj
Povišena tjelesna temperatura
|
Rendgenska snimka prsnog koša
Kultura sputuma (iskašljaja)
Ponekad CT ili bronhoskopija
|
|
Psihogena halitoza
|
Zadah koji nije otkriven
Često u anamnezi druge hipohondrijske tegobe
|
Klinička procjena
|
|
Upala sinusa*
|
Gnojni iscjedak iz nosa
Bol lica, glavobolja ili oboje
|
Klinička procjena
Ponekad CT
|
|
Zenkerov divertikul
Gastroezofagealna refluksna bolest (GERB)
|
Refluks neprobavljene hrane prilikom saginjanja ili ležanja
|
Pretraga gutanja barijem ili endoskopija gornjeg probavnog trakta
|
|
Progutane tvari†
|
|---|
|
Alkoholna pića, češnjak, luk, duhan
|
Anamnestički se utvrđuje njihova konzumacija
|
Klinička procjena
Izbjegavanje potencijalnih čimbenika
|
Procjena
Anamneza
Anamneza sadašnje bolesti treba utvrditi trajanje i ozbiljnost halitoze, uključujući jesu li drugi ljudi primijetili zadah ili su se na njega žalili, adekvatnost pacijentove oralne higijene i odnos halitoze s unosom uzročnih namirnica (vidjeti tablicu Neki uzroci halitoze).
Cjelokupnim pregledom treba tražiti simptome uzročno-posljedičnih poremećaja, uključujući iscjedak iz nosa i bol u licu ili glavi (sinusitis, strano tijelo u nosu), produktivni kašalj i vrućicu (pulmonalna infekcija) te refluks neprobavljene hrane prilikom ležanja ili saginjanja (Zenkerov divertikul). Predispozicijski čimbenici kao što su suha usta, oči ili oboje (Sjögrenov sindrom) trebali bi biti evidentirani.
U anamnezi treba pitati o trajanju i količini upotrebe alkohola i duhana. Povijest uzimanja lijekova posebno treba obuhvatiti one vrste lijekova koji uzrokuju suha usta (lijekovi s antikolinergičnim učinkom; vidi tablicu Uzroci kserostomije).
Fizikalni pregled
Procjenjuju se vitalni znakovi, posebno prisutnost vrućice.
Pregledava se nosna šupljina zbog iscjetka i stranog tijela.
Pregledava se usna šupljina zbog znakova parodontne bolesti, dentalnih infekcija i karcinoma. Znakovi očite suhoće vrlo se lako uočavaju; npr. sluznica može biti suha ili ljepljiva odnosno slina može biti pjenušava, viskozna ili normalna.
Ždrijelo se pregledava zbog znakova infekcije ili karcinoma.
Test mirisa
Učini se test mirisa izdahnutog zraka. Općenito, oralni uzroci halitoze dovode do raspadnog, oporog mirisa, dok sistemske bolesti rezultiraju blažim, abnormalnim mirisom. Kako bi test bio valjan, pacijent treba izbjegavati češnjak i luk 48 sati prije testa, a 2 sata prije testa potrebno je izbjegavati hranu, žvakanje, piće, mućkanje usta i pušenje. Tijekom testiranja pacijent izdahne na udaljenosti od 10 cm od liječnikova nosa, prvo kroz usta, a zatim sa zatvorenim ustima. Neugodan zadah koji je intenzivniji kroz usta upućuje na oralnu etiologiju. Sukladno tome, neugodan zadah koji je intenzivniji kroz nos upućuje na nazalnu ili sinusnu etiologiju. Ako je zadah jednako intenzivan prilikom izdaha kroz nos i usta, vjerojatno se radi o sistemskom ili plućnom poremećaju.
Ako mjesto nastanka nije evidentno, baza jezika postruže se plastičnom žlicom. Nakon 5 sekundi žlica se onjuši na udaljenosti od 5 cm od nosa; neugodan miris upućuje na prisutnost bakterija na jeziku.
Upozoravajući znakovi
Kod sljedećih simptoma potreban je oprez:
Interpretacija nalaza
Oralni uzroci su najčešći i sve vidljive oralne bolesti mogu se smatrati uzrokom halitoze kod pacijenata bez ekstraoralnih simptoma i znakova te je nužno konzultirati doktora dentalne medicine. Kada su prisutni drugi poremećaji, klinički nalaz obično sugerira i dijagnozu (vidi tablicu Uzroci halitoze).
Kod pacijenata čiji su simptomi vezani uz određenu hranu ili piće i koji nemaju drugih simptoma potrebno je probno razdoblje bez konzumiranja tih namirnica, a nakon toga treba ponoviti test mirisa.
Testiranje
Opsežna klinička dijagnostika nije potrebna osim ako anamneza i fizikalni pregled ne upućuju na podležeću sistemsku bolest (vidi tablicu Uzroci halitoze). Prijenosni detektori sumpora, kromatografija plinova i kemijski testovi strugotina s jezika samo su neki od dostupnih testova koji se rade u specijaliziranim ustanovama koje se bave liječenjem halitoze.
Liječenje
Liječi se podležeća sistemska bolest.
Ako je uzrok oralna ili dentalna bolest, pacijent treba posjetiti doktora dentalne medicine kako bi se učinilo profesionalno čišćenje zubi i liječenje gingivitisa i karijesa. Liječenje kod kuće uključuje pojačanu oralnu higijenu, zubni konac, redovito pranje zubi i čišćenje jezika četkicom ili strugačem za jezik. Vodice za ispiranje usta imaju ograničen učinak; međutim, neke koje sadrže klorheksidin pokazuju dugoročno bolje rezultate. Kod pacijenata koji su bili alkoholičari nužno je da vodice ne sadržavaju alkohol. Psihogena halitoza zahtijeva psihijatrijsko liječenje.
Osnove gerijatrije
Kod starijih pacijenata češće se u anamnezi nalaze lijekovi koji uzrokuju suhoću usta, što posljedično vodi do otežane oralne higijene, odnosno ograničena pokretljivost i stanja poput reumatoidnog artritisa i Parkinsonove bolesti, a samim time i halitoze, ali inače nisu predisponirani za nastanak halitoze. Također, oralni karcinomi češći su u starijoj populaciji.
Ključni faktori
-
Većina slučajeva halitoze nastaje kao posljedica razgradnje ostataka hrane na zubima i dorzumu jezika djelovanjem anaeroba.
-
Ekstraoralni poremećaji mogu uzrokovati halitozu, ali su često vezani uz sugestivan nalaz.
-
Kućni tretman uključuje pojačano četkanje zubi, čišćenje koncem i četkanje ili struganje jezika.
-
Vodice za ispiranje usta postižu samo kratkoročni učinak.