Infektivni tenosinovitis fleksora

Autor: David R. Steinberg, MD
Urednik sekcije: prof. dr. sc. Srđan Novak, dr. med.
Prijevod: Antonela Tomić, dr. med.

Riječ je o akutnoj infekciji u ovojnici fleksorne tetive. Na dijagnozu upućuje Kanavel znak, a potvrdu osigurava radiološki nalaz. Liječi se kirurškom drenažom i antibioticima.

(Vidi također Pregled i evaluacija poremećaja šake.)

Infektivni tenosinovitis fleksora obično nastaje probijanjem ovojnice s bakterijskom inokulacijom.

Ovojnice tetiva fleksora prstiju

Dijagnoza

infektivni tenosinovitis fleksora
  • Kanavelovi znakovi

  • Radiogram

  • Kultura dreniranog sadržaja ili kirurškog uzorka

Infektivni tenosinovitis izaziva Kanavelove znake:

  • Flektirani položaj prsta

  • Vretenasti otok

  • Bolna osjetljivost duž ovojnice fleksorne tetive

  • Bol prilikom pasivne ekstenzije prsta

Traži se radiogram radi otkrivanja mogućih stranih tijela. Akutni kalcificirajući tendinitis i RA mogu ograničiti pokretljivost i uzrokovati bol u ovojnici tetive ali se od infektivnog tenosinovitisa razlikuju po polaganijem nastupu i nedostatku nekih od Kanavelovih znakova. Diseminirana gonokokna infekcija može uzrokovati tenosinovitis ali često uključuje više zglobova (osobito one iz zapešća, prstiju šake, gležnjeve, prste stopala), a pacijenti često prije simptoma imaju groznicu, osip, poliartralgije, a često i rizične čimbenike za spolno prenosive bolesti. Infekcija tetivne ovojnice može uključivati netuberkulozne mikobakterije, ali te su infekcije obično indolentnije, osobito u imunokompromitiranih pacijenata (1).

Literatura

  • 1. Kazmers NH, Fryhofer GW, Gittings D, et al: Acute deep infections of the upper extremity: The utility of obtaining atypical cultures in the presence of purulence. J Hand Surg Am 42(8):663.e1-663.e8, 2017. doi: 10.1016/j.jhsa.2017.05.004. Epub 2017 May 25. PMID: 28550986.

Liječenje

Liječenje infektivnog tenosinovitisa fleksora
  • Kirurška drenaža i antibiotici

Liječi se kirurškom drenažom (tj. ispiranjem tetivne ovojnice preko kanile uvedene u jedan kraj s istjecanjem tekućine na drugi ili ekstenzivnom otvorenom incizijom za ozbiljnije slučajeve).

Antibiotska terapija (koja počinje empirijski s cefalosporinom) i kulture također su potrebne. U područjima gdje je meticilin-rezistentni Staphylococcus aureus (MRSA) rasprostranjen, sulfametoksazol / trimetoprim, klindamicin, doksiciklin, ili linezolid treba koristiti umjesto cefalosporinima.