Plućna rehabilitacija počiva na tjelovježbi, zdravstvenoj edukaciji i promjeni ponašanja kako bi se poboljšala funkcionalna sposobnost i kvaliteta života bolesnika s kroničnim respiratornim bolestima.
Većini kroničnih respiratornih bolesnika internistička terapija samo djelomično ublažava simptome i komplikacije bolesti. Sveobuhvatan program plućne rehabilitacije može dovesti do značajnog kliničkog poboljšanja te
-
smanjiti osjećaj nedostatka zraka
-
poboljšati podnošenje napora
-
u manjoj mjeri, smanjiti i broj hospitalizacija
Međutim, ovi programi ne poboljšavaju preživljenje.
Indikacije
U prošlosti je plućna rehabilitacija bila rezervirana za bolesnike s teškom kroničnom opstruktivnom plućnom bolešću (KOPB). Međutim, sve je veći broj dokaza da koristi i oboljelima od intersticijske bolesti pluća (ILD), cistične fibroze (CF), bronhiektazija, astme i karcinoma pluća. Bolesnicima koji su podvrgnuti transplantaciji pluća i kirurškoj redukciji plućnog volumena također je plućna rehabilitacija bila od koristi i prije i nakon operacije.
Istraživanja provedene na oboljelima od KOPB-a pokazala su da bi s plućnom rehabilitacijom trebalo započeti prije nego što KOPB prijeđe u teški stupanj (spirometrija pokazuje stupanj bronhoopstrukcije) jer se čini da postoji loša korelacija između težine bolesti i sposobnosti izvođenja tjelovježbi. Štoviše, vjerojatno će koristiti čak i bolesnicima s manje teškim stupnjem bolesti jer smanjuje dispneju, dovodi do boljeg podnošenja opterećenja (napora), poboljšanja mišićne snage, kondicije, poboljšanja srčane i plućne fiziologije, smanjenja dinamičke hiperinflacije, kao i zbog psihosocijalnih učinaka koje plućna rehabilitacija donosi (1).
Kontraindikacije
Kontraindikacije su relativne i uključuju komorbiditete (npr. neliječena angina, disfunkcija lijevog ventrikula) koji bi mogli otežati pokušaje da se poveća razina bolesnikove tjelesne aktivnosti. Međutim, ovi komorbiditeti ne isključuju provođenje ostalih programa plućne rehabilitacije.
Komplikacije
Ne postoje druge komplikacije plućne rehabilitacije osim onih koje se očekuju od tjelesnog opterećenja (fizičkog napora) i samog vježbanja.
Postupak
Plućna rehabilitacija najbolje se provodi u sklopu integriranog programa
Plućnu rehabilitaciju provodi tim kojega čine liječnik pulmolog, medicinska sestra, respiratorni terapeut, fizijatar i radni terapeut, te psiholog ili socijalni radnik. Intervencija treba biti individualizirana i usmjerena na potrebe bolesnika. Plućna rehabilitacija može se započeti u bilo kojem stadiju bolesti s ciljem da se tegobe koje bolest donosi i simptomi svedu na najmanju moguću mjeru.
Fizikalna terapija obuhvaća aerobne vježbe te vježbe za respiratornu muskulaturu, kao i za mišiće ruku i nogu na ergometru. Sve je više dokaza koji podržavaju izvođenje vježbi za snagu i vježbi za ekstremitete koje se provode u intervalima.
Vježbe za inspiratorne mišiće (VIM) važan su sastavni dio plućne rehabilitacije. VIM jača respiratorne mišiće pomoću uređaja koji proizvodi otpor čija je vrijednost postavljena tek nešto iznad vrijednosti maksimalnog inspiratornog tlaka korisnika. Ako se koristi sam, VIM može smanjiti dispneju, ali nije jasno može li poboljšati toleranciju na napor i obavljanje svakodnevnih aktivnosti. Međutim, primjena VIM-a uz tradicionalnu fizikalnu terapiju u sklopu plućne rehabilitacije dovodi do klinički značajnog smanjenja dispneje prilikom obavljanja svakodnevnih aktivnosti i produžava udaljenost koju bolesnik može prijeći (hodnu prugu).
Neuromuskularna elektrostimulacija (NMES) vrši se pomoću uređaja koji emitira transkutane električne impulse na odabrane mišiće kako bi stimulirao kontrakciju i tako ih ojačao. NMES može biti djelotvorna kod teških plućnih bolesnika jer maksimalno smanjuje potrebu za cirkulacijom i ne uzrokuje dispneju koja tim bolesnicima često ograničava sudjelovanje u tipičnim tjelovježbama. Stoga je neuromuskularna elektrostimulacija baš prikladna za bolesnike u izrazito slaboj tjelesnoj kondiciji ili za bolesnike s akutnom egzacerbacijom respiratorne insuficijencije.
Edukacija obuhvaća više vidova. Valja naglasiti važnost prestanka pušenja. Korisno je naučiti tehnike disanja (npr. disanje kroz napućene, kad ekspirij započinje dok su usne stisnute kako bi se smanjila brzina disanja, čime se smanjuje zarobljavanje zraka) i principe očuvanja fizičke energije. Potrebna je edukacija o pojedinim terapijama, uključujući pravilno korištenje lijekova i planiranje terminalne skrbi.
Psihosocijalne intervencije obuhvaćaju savjetovanja i borbu protiv depresije, tjeskobe i straha, zbog čega bolesnik ne može izvršavati svakodnevne životne zadaće. Planovi za promjenu ponašanja s naglaskom na samostalnom provođenje mjera kod kuće ključni su za plućnu rehabilitaciju. U te planove spadaju tehnike za postavljanje ciljeva i rješavanje problema, donošenje odluka, pridržavanje uputa o uzimanju lijekova (poštivanje preskripcije) i nastavak provođenja rutinskih vježbi i očuvanje tjelesne aktivnosti (1).
Iako je najoptimalnija strategija za održavanje postignutih poboljšanja nepoznata, kontinuirano sudjelovanje u programu vježbanja bitno je za očuvanje rezultata plućne rehabilitacije.
Literatura
-
1. Rochester CL, Vogiatzis I, Holland AE, et al: An Official American Thoracic Society/European Respiratory Society Policy Statement: Enhancing Implementation, Use, and Delivery of Pulmonary Rehabilitation. Am J Respir Crit Care Med192:1373–1386, 2015. doi: 10.1164/rccm.201510-1966ST.