Učestalost korištenja lijekova propisanih na recept značajno raste s uznapredovalom dobi. Podaci istraživanja od 2010. do 2011.g. pokazuju da gotovo 90% starijih odraslih osoba redovito uzima najmanje jedan lijek propisan na recept, blizu 80% redovito uzima najmanje dva lijeka propisana na recept, a 36% uzima najmanje pet lijekova propisanih na recept (1). Kada se uključe i bezreceptni lijekovi i dijetetski dodaci, stope prevalencije se značajno povećavaju. Žene troše više lijekova, naročito psihoaktivne i antireumatske lijekove. Lijekove koriste najviše krhke starije osobe, hospitalizirani bolesnici, korisnici domova za starije; u tipičnom slučaju korisnik doma redovito uzima sedam do osam različitih lijekova.

Osiguranje što djelotvornije i što podnošljivije farmakoterapije jedan je od vodećih izazova u gerijatriji iz više razloga:

• Koriste više lijekova od bilo koje druge dobne skupine, čime se povećava rizik od štetnog djelovanja i interakcije lijekova, čime se otežava pridržavanje terapije.

• Veća je vjerovatnost da boluju od kroničnog poremećaja koji se može pogoršati lijekom ili će utjecati na odgovor na lijek.

• Njihove fiziološke rezerve su općenito smanjene i mogu se dalje smanjiti djelovanjem akutnih i kroničnih poremećaja.

• Starenje može promijeniti farmakodinamiku i farmakokinetiku.

• Mogu imati manje mogućnosti za propisivanje lijeka ili za plaćanje lijeka.

Postoje dva glavna pristupa optimizaciji medikamentozne terapije u starijih osoba:

• Korištenje adekvatnih lijekova prema indikaciji u svrhu optimizacije isplativosti.

• Izbjegavanje nuspojava lijekova

Budući da je rizik od nuspojava lijekova veći, prekomjerno propisivanje (polipragmazija) je prepoznato kao veliki problem kod starijih osoba. Međutim, nedostatno propisivanje prikladnih i terapeutski djelotvornih lijekova mora se također izbjegavati. (Vidi također Problemi povezani s lijekovima u starijih osoba i Kategorije lijekova koje su problematične u starijih osoba.)