Autor:
James R. Berenson, MD
Urednik sekcije:
prof. dr. sc.
Petar Gaćina, dr. med.
Prijevod:
Andrija Agejev, dr. med.
Poremećaji plazma stanica raznolika su skupina bolesti nepoznate etiologije koje karakterizira
-
Nesrazmjerna proliferacija jednog klona B stanica
-
Prisutnost strukturno i elektroforetski homogenog (monoklonskog) imunoglobulina ili polipeptidne podjedinice u serumu, urinu ili u oboje
Patofiziologija
(Strukturne značajke i klasifikacija imunoglobulina, vidi: Protutijela.)
Nakon nastanka u koštanoj srži, nedifirencirane B stanice ulaze u periferna limfna tkiva, poput limfnih čvorova, slezene i crijeva (npr. Peyerove ploče). Tu se diferenciraju u zrele stanice od kojih svaka može reagirati na ograničen broj antigena. Nakon susreta s odgovarajućim antigenom, neke B stanice klonalno proliferiraju u plazma stanice. Svaka klonalna plazma stanica sintetizira jedno specifično imunoglobulinsko protutijelo koje se sastoji od dva identična teška lanca (γ, μ, α, δ ili ε) i dva identična laka lanca (κ ili λ). Laki lanci normalno se proizvode u blagom suvišku, a u mokraći se normalno nalaze male količine (≤40 mg/24 h) slobodnih poliklonskih lakih lanaca.
Poremećaji plazma stanica nepoznate su etiologije, a obilježava ih nerazmjerna proliferacija jednog klona. Rezultat je odgovarajuće povećanje serumske razine njegovog produkta, monoklonsko imunoglobulinskog proteina (M-proteina). M–proteini mogu se sastojati od lakih i teških lanaca ili od samo jedne vrste lanaca.
Komplikacije proliferacije plazma stanica i proizvodnje M-proteina uključuju sljedeće:
-
Autoimuna oštećenja organa (osobito bubrega): Neki M-proteini pokazuju aktivnost protutijela.
-
Oslabljen imunitet: Smanjena proizvodnja drugih imunoglobulina
-
Sklonost krvarenju: M–proteini mogu obložiti trombocite, inaktivirati faktore zgrušavanja, povećati viskoznost krvi te uzrokovati krvarenje drugim mehanizmima.
-
Sekundarna amiloidoza: M-protein se može taložiti u organima
-
Osteoporoza, hiperkalcemija, anemija ili pancitopenija: klonalne stanice mogu infiltrirati koštanu matricu i/ili koštanu srž.
Poremećaji plazma stanica mogu varirati od asimptomatskih stabilnih stanja (u kojima je prisutan samo protein) do progresivnih karcinoma (npr. multipli mijelom—za klasifikaciju, vidi tablicu). U rijetkim slučajevima se prolazni poremećaji plazma stanica javljaju u bolesnika preosjetljivih na lijekove (npr. sulfonamid, fenitoin i penicilin), uz moguće virusne infekcije te nakon zahvata na srcu ili transplantacijskih zahvata.
Podjela poremećaja plazma stanica
|
Simptomi
|
Opis
|
Primjeri
|
|
Monoklonska gamapatija neodređenog značaja*
|
|
Bez simptoma, obično ne progredira
Javljaju se u naizgled zdravih ljudi ili u onih s drugim bolestima
|
Povezuje se s nelimforetikularnim tumorima
|
Karcinomi dojke, bilijarnog stabla, GI trakta, bubrega i prostate
|
|
Uz kronične upale i zarazne bolesti
|
Kronični kolecistitis, osteomijelitis, pijelonefritis, RA, TB
|
|
Uz razne druge poremećaje
|
Porodična hiperkolesterolemija, Gaucher-ova bolest, Kaposijev sarkom, lišaj, miksedem, poremećaji jetre, miastenija gravis, perniciozna anemija, tireotoksikoza
|
|
Maligne bolesti plazma stanica
|
|
Asimptomatske, progresivne
|
Obično samo laki lanci (Bence Jones), ponekad čitave molekule imunoglobulina (IgG, IgA, IgM, IgD)
|
Multipli mijelom u ranom stadiju
|
|
Simptomatska, progresivna
|
Prevelika proizvodnja IgM
|
Makroglobulinemija
|
|
Većinom IgG, IgA ili samo laki lanci (Bence Jones)
|
Multipli mijelom
|
|
Obično samo laki lanci (Bence Jones), ponekad čitave molekule imunoglobulina (IgG, IgA, IgM, IgD)
|
Primarna nenasljedna sistemska amiloidoza
|
|
Bolest teških lanaca
|
IgG bolest teškog lanca (ponekad benigna)
IgA bolest teškog lanca
IgM bolest teškog lanca
IgD bolest teškog lanca
|
|
Prolazni otkloni plazma stanica
|
|
Ne nužno simptomatski
|
Uz preosjetljivost na lijekove, virusne infekcije te zahvate na srcu i transplantacijske zahvate
|
Preosjetljivost na sulfonamid, fenitoin ili penicilin
|
Dijagnoza
Na bolesti plazma stanica mogu ukazivati klinički znakovi, nalazi pri obradi anemije ili slučajan nalaz povišene razine proteina u serumu ili proteinurije što traži dodatnu obradu elektroforezom serumskih ili urinarnih proteina. Elektroforeza detektira M-protein koji se dalje analizira imunofiksacijskom elektroforezom radi utvrđivanja vrste lakih i teških lanaca.