Kod Turnerovog sindroma, djevojčice su rođene s djelomičnim ili potpunim nedostatkom jednog od dvaju njihovih X kromosoma. Dijagnoza se temelji na kliničkim nalazima, a potvrđuje se kariotipizacijom. Liječenje ovisi o simptomima i može uključivati operaciju srčanih mana te često liječenje hormonom rasta zbog niskog rasta i nadoknadu estrogena zbog izostajanja puberteta.
(Vidi također Pregled kromosomskih anomalija i vidi Pregled anomalija spolnih kromosoma.)
Turnerov sindrom se pojavljuje u oko 1/2500 živorođene ženske djece. Međutim, 99% zametaka s 45,X se spontano pobaci.
Oko 50% oboljelih djevojaka ima 45, X kariotip; oko 80% ima nedostatak očevog X kromosoma. Većina preostalih 50% ima mozaicizam (npr. 45,X/46,XX ili 45,X/47,XXX). Među mozaičnim djevojčicama, fenotip se može razlikovati od onoga tipičnog za Turnerov sindrom do normalnoga. Ponekad, zahvaćene djevojčice imaju jedan normalni X kromosom i jedan X kromosom koji je u obliku prstena. Neke oboljele djevojčice imaju jedan normalni X kromosom i izokromosom oblikovan gubitkom kratkih krakova i nastankom kromosoma koji se sastoji od dva duga kraka X kromosoma. Ove djevojčice obično imaju mnogo fenotipskih obilježja Turnerovog sindroma; dakle, čini se da delecija kratkih krakova igra važnu ulogu u oblikovanjui fenotipa.
Patofiziologija
Karakteristične fizičke značajke Turnerova sindroma
Česte srčane mane uključuju koarktaciju aorte i bikuspidni aortni zalistak. Starenjem se često razvija hipertenzija, čak i bez koarktacije. Česte su bubrežne anomalije i hemangiomi. Ponekad su prisuutne teleangiektazije u gastrointestinalnom (GI) sustavu s posljedičnim GI krvarenjem ili gubitkom proteina. Može biti prisutno oštećenje sluha; strabizam i hipermetropija (dalekovidnost) su uobičajene i povećavaju rizik od ambliopije (slabovidnosti). Tiroiditis, diabetes mellitus i celijakija su češći nego kod opće populacije.
Dojenčad imaju veći rizik od razvojne displazije kuka. 10% adolescenata ima skoliozu. Osteoporoza i prijelomi su česti među ženama s Turnerovim sindromom. Gonadalna disgeneza (jajnici zamijenjeni bilateralnim fibroznim stromalnim tračcima i bez mogućnosti razvoja jajne stanice) se javlja u 90% žena. Između 15% i 40% adolescentica s Turnerovim sindromom imaju spontani pubertet, ali samo 2-10% imaj spontane menarhe.
Intelektualne poteškoće su rijetke, no mnoge djevojke imaju neverbalne poteškoće učenja, poremećaj pažnje s hiperaktivnošću, ili oboje zbog čega postižu loš uspjeh na testovima i u matematici, premda na verbalnim testovima inteligencije postižu prosječne ili iznadprosječne rezultate.
Simptomi i znakovi
Simptomi i znakovi Turnerovog sindroma
Mnoga novorođenčad ima vrlo blagu kliničku sliku; međutim, kod nekih je prisutan znatan dorzalni limfedem šaka i stopala ili prazni kožni nabori na stražnjem dijelu vrata. Ostale česte anomalije uključuju pterigij vrata i širok prsni koš sa široko razmaknutim i uvučenim bradavicama. Oboljele djevojčice su, u usporedbi s drugim članovima obitelji, nižeg rasta.
Manje česti nalazi uključuju nisku liniju rasta kose na stražnjem dijelu vrata, ptozu, brojne pigmentirane nevuse, kraću 4. metakarpalnu i metatarzalnu kosti, upadljive jagodice prstiju s vijugama na dermatoglifima te hipoplazija noktiju. Dolazi do povećanja kuta između kostiju u laktu (cubitus valgus).
Karakteristične fizičke značajke Turnerova sindromaTurnerov sindrom (Pterigij)
Ova fotografija pokazuje pterigij vrata (fontalni pogled) u bolesnice sa Turnerovim sindromom.
MID ESSEX HOSPITAL SERVICES NHS TRUST/SCIENCE PHOTO LIBRARY
Turnerov sindrom
13-ogodišnja djevojčica sa tipičnim karakteristikama Turnerovog sindroma kao što su: nisku rast, zdepasta građa, široka prsa sa široko razmaknutim bradavicama i slabo razvijenim grudima te cubitus valgus.
Uz dozvolu izdavača From Shulman D, Bercu B: Atlas of Clinical Endocrinology: Neuroendocrinology and Pituitary Disease. Edited by S Korenman (series editor) and ME Molitch. Philadelphia, Current Medicine, 2000.
Turnerov sindrom (Značajke gornjeg dijela koštanog sustava)
Ova pacijentica sa Turnerovim sindromom ima karakterističan pterigij vrata i nisku liniju rasta kose.
© Springer Science+Business Media
Simptomi srčanih anomalija ovise o težini greške. Koarktacija aorte može uzrokovati visoki krvni tlak u gornjim ekstremitetima, nepalpabilan femoralni puls i niski ili nepostojeći tlak u donjim ekstremitetima.
Zbog gonadne disgeneze izostaje pubertet, ne razvija se tkivo dojki i nema menstruacija. Drugi zdravstveni problemi koji su povezani s Turnerovim sindromom razvijaju se sa starenjem i mogu ostati neprepoznati bez probira.
Dijagnoza
Dijagnoza Turnerovog sindroma
Klinički izgled
Citogenetsko testiranje kariotipizacijom, fluorescentnom in situ hibridizacijom (FISH) i/ili kromosomskom analizom na mikropostroju
Testiranje za pridružena stanja
U novorođenčadi, na dijagnozu Turnerovog sindroma se može posumnjati u prisustvu limfedema ili pterigija vrata. Ako ovih obilježja nema, kod neke djece se dijagnoza postavlja kasnije, na osnovi niskog rasta, izostanka pubertetskog razvoja i amenoreje.
Dijagnoza se potvrđuje citogenetskom analizom (kariotipizacija, FISH analiza i kromosomska analiza na mikropostroju). (Vidi također Dijagnoza kromosomskih anomalija.)
Za otkrivanje srčanih mana i daljnje praćenje indicirani su ehokardiografija ili MRI.
Citogenetička analiza i Y- specifične sonde koriste se kod svih osoba s disgenezom gonada kako bi se isključio mozaicizam sa staničnom linijom koja sadrži Y kromosom (npr. 45,X/46,XY). Takvi ljudi su obično fenotipski žene koje pokazuju varijabilne osobine Turnerova sindroma. Oni su pod povećanim rizikom od razvoja gonadalnih tumora, posebno gonadoblastoma koji ponekad mogu maligno alterirati. Zbog ovog rizika za karcinom, često se, iako je kontroverzno, preporuča profilaktičko uklanjanje gonada.
Prateća zdravstvena stanja
Neke rutinske provjere mogu identificirati probleme koji mogu biti povezani sa Turnerovim sindromom (1):
Kardiološki pregled s ehokardiografijom i EKG-om u vrijeme postavljanja dijagnoze, te redovito praćenje radi poremećaja provođenja i dilatacije aorte
Ultrazvuk bubrega u vrijeme postavljanja dijagnoze, 1x godišnje analiza urina, ureje i kreatinina u bolesnika s bubrežnim anomalijama
Evaluacija sluha od strane audiologa i audiogram svakih 3 do 5 godina
Pregled zbog skolioze/kifoze 1x godišnje kroz djetinjstvo i adolescenciju
Pregled zbog dislokacije kuka
Oftalmološki pregled u dobi od 12 do 18 mjeseci ili u vrijeme postavljanja dijagnoze; godišnja evaluacija nakon toga
Provjera funkcije štitnjače kod postavljanja dijagnoze i 1x godišnje nakon toga
Probir za celijakiju (npr. razine endomizijskih antitijela)
Godišnji probir na intoleranciju glukoze počevši od dobi 10 godina
Literatura
Liječenje
Liječenje Turnerovog sindroma
Ne postoji specifična terapija za osnovno genetičko stanje i liječenje se temelji na individualnim nalazima.
Koarktacija aorte se obično liječi kirurški. Ostale srčane mane se monitoriraju i liječe prema potrebi.
Limfedem se obično može ublažiti kompresivnim čarapama i drugim tehnikama poput masaže.
Liječenje s hormonom rasta može stimulirati rast. Terapija nadomještanja estrogena obično je potrebna za iniciranje puberteta i uobičajeno se daje u dobi od 12 do 13 god. Nakon toga se primjenjuju kontraceptivne tablete koje sadrže progestogen kako bi se održale sekundarne spolne osobine. Hormon rasta se može primjenjivati uz nadomještanje estrogena sve dok epifize ne srastu kada se prestaje s njegovom primjenom. Nastavak primjene estrogena pomaže pri uspostavi optimalne gustoće kostiju i razvoja kosti.
Ključne točke
Djevojčicama nedostaje jedan cijeli ili dio jednog od njihova dva X kromosoma.
Obilježja se razlikuju, ali nizak rast, pterigij vrata, široka prsa, gonadalna disgeneza i srčane mane (obično koarktacije aorte i bikuspidni aortni zalistak) su česti; intelektualne poteškoće su rijetkost.
Rizik od karcinoma gonada je povećan; iako je kontroverzno, često se preporučuje prevetnivno uklanjanje gonada.
Raditi rutinske preglede specifične za dob za otkrivanje pridruženih zdravstvenih stanja (npr. srčane i bubrežne anomalije).
Preporuča se hormonsko liječenje za inicijaciju puberteta i održavanje sekundarnih spolnih osobina.
Preporuča se liječenje specifičnih simptoma, osiguravanje socijalne i obrazovne potpore te genetičko savjetovanje.