Kod Turnerovog sindroma, djevojke su rođene s djelomičnim ili potpunim nedostatkom jednog od dvaju njihova X kromosoma. Dijagnoza počiva na kliničkim nalazima a potvrđuje se analizom kariotipa. Liječenje ovisi o simptomima i može uključivati operaciju srčanih mana te, često, liječenje hormonom rasta zbog niskog rasta i nadoknadu estrogena zbog izostajanja puberteta.
(Vidi Pregled kromosomskih anomalija i vidi Pregled anomalija spolnih kromosoma.)
Turnerov sindrom se pojavljuje u oko 1/2500 živorođene ženske djece. Međutim, 99% zametaka s 45,X se spontano pobacuje.
Oko 50% pogođenih djevojaka ima 45, X kariotip; oko 80% su izgubili očev X. Većina preostalih 50% su mozaici (npr. 45,X/46,XX ili 45,X/47,XXX). Među mozaičnim djevojčicama, fenotip se može razlikovati od onoga tipičnog za Turnerov sindrom do normalnoga. Ponekad, zahvaćene djevojčice imaju jedan normalni X kromosom i jedan X kromosom koji je poprimio prstenast oblik. Neke pogođene djevojčice imaju jedan normalni X kromosom i izokromosom oblikovan gubitkom kratkih krakova i nastankom kromosoma koji se sastoji od dva duga kraka X kromosoma. Ove djevojke obično imaju mnogo fenotipskih obilježja Turnerovog sindroma; dakle, čini se da delecija kratkih krakova igra važnu ulogu u oblikovanjui fenotipa.
Patofiziologija
Česte srčane mane uključuju koarktaciju aorte i bikuspidni aortalni zalistak. Starenjem se često razvija hipertenzija, čak i bez koarktacije. Česte su malformacije bubrega i hemangiomi. Ponekad dolazi do teleangiektazije u GI sustavu, s posljedičnim GI krvarenjem ili gubitkom proteina. Javlja se gubitak sluha; strabizam i hiperopija (dalekovidnost) su uobičajene i povećavaju rizik od ambliopije (slabovidnosti). Tiroiditis, diabetes mellitus i celijakija su češći nego kod opće populacije.
Dojenčad imaju veći rizik od razvojne displazije kuka. 10% adolescenata ima skoliozu. Osteoporoza i prijelomi su česti među ženama s Turnerovim sindromom. Gonadalna disgeneza (jajnici zamijenjeni bilateralnim fibroznim tračcima strome i bez mogućnosti razvoja jajne stanice) se javlja u 90% žena. Između 15% i 40% adolescenata s Turnerovim sindromom podvrgavaju se spontanom pubertetu, ali samo 2-10% podliježu spontanoj menarhi.
Umna zaostalost je rijetka, no mnoge imaju poteškoče kod neverbalnog učenja, poremećaj pozornosti s hiperaktivnošću, ili oboje zbog čega postižu loš uspjeh na testovima učinkovitosti i iz matematike, premda na dijelu verbalnih testova inteligencije postižu prosječne ili iznadprosječne rezultate.
Simptomi i znakovi
Mnoga novorođenčad je vrlo blago pogođena; međutim, kod nekih je prisutan znatan dorzalni limfedem ruku i nogu skupa s limfedemom ili labavim naborima kože na stražnjem dijelu vrata. Ostale česte anomalije uključuju pterigij na vratu i širok prsni koš sa široko razmaknutim i uvučenim bradavicama. Pogođene djevojčice su, u usporedbi s drugim članovima obitelji, nižeg rasta.
Manje uobičajeni nalazi uključuju nisku liniju kose na stražnjem dijelu vrata, ptozu, brojne pigmentirane nevuse, kratke 4. metakarpalne i metatarzalne kosti, upadljive jagodice prstiju s vijugama na dermatoglifima te hipoplazija noktiju. Dolazi do povećanja kuta između kostiju u laktu.
Karakteristične fizičke značajke Turnerova sindroma
Simptomi srčanih mana ovise o težini. Koarktacija aorte može uzrokovati visoki krvni tlak u gornjim ekstremitetima, nedostatak femoralnog pulsa i niski ili nepostojeći tlak u donjim ekstremitetima.
Zbog gonadne disgeneze izostaje pubertet, ne razvija se tkivo dojke i ne započinje menstruacija. Drugi zdravstveni problemi koji su povezani s Turnerovim sindromom razvijaju se sa starenjem i možda ne budu vidljivi bez probira.
Dijagnoza
Klinički izgled
Citogenetska ispitivanja od strane kariotipizacije, FISH analize i / ili kromosomskog microarray.
Testiranje za pridružena stanja
U novorođenčadi, na dijagnozu se može posumnjati na osnovi postojanja limfedema ili pterigija na vratu. Ako ovih osobina nema, kod neke djece se dijagnoza postavlja kasnije, na osnovi niskog rasta, izostanka pubertetskog razvoja i amenoreje.
Dijagnoza se potvrđuje citogenetskom analizom (kariotipizacijom, fluorescentnom in situ hibridizacijom [FISH] i kromosomskim microarray-em [CMA]). (Vidi Dijagnoza kromosomskih anomalija.)
Za otkrivanje srčanih mana su indicirani ehokardiografija ili MRI.
Citogenetička analiza i istraživanja za Y kromosom specifičnim sondama se poduzima u svih osoba s disgenezom gonada kako bi se isključio mozaicizam s populacijom stanica koja sadrži Y kromosom (npr. 45,X/46,XY). Ti su ljudi obično fenotipski žene koje pokazuju različito izražene osobine Turnerova sindroma. Oni su pod povećanim rizikom od gonadalnih tumora, posebno gonadoblastoma koji mogu postati maligni. Zbog ovog potencijala za malignitet, često iako kontraverzno preporuča se profilaktičko uklanjanje gonada.
Prateća zdravstvena stanja
Određene rutinske procjene pomažu identificirati probleme koji mogu biti povezani s Turnerovim sindromom:
Kardiovaskularna evaluacija od strane specijalista; MRI i ehokardiografija u vrijeme postavljanja dijagnoze kako bi se isključila koarktacija i bikuspidalan aortalni zalistak i nakon toga svakih 3 do 5 godina procijeniti promjer korijena aorte.
ultrazvuk bubrega u vrijeme postavljanja dijagnoze, godišnja analiza urina, BUN test i kreatinin u bolesnika s bubrežnim anomalijama
Evaluacija sluha od strane audiologa i audiogram svakih 3 do 5 godina
Godišnja procjena skolioze/kifoze tijekom djetinjstva i adolescencije
Procjena dislokacije kuka
Pregled očiju od pedijatra oftalmologa
Provjera funkcije štitnjače pri dijagnozi i svake 1-2 godine nakon toga
Probir za celijakiju (npr. razine endomizijskih antitijela)
Test tolerancije na glukozu može biti abnormalan; u odrasloj dobi provjera šećera u krvi natašte i lipidni profil (početi ranije ako je naznačeno)
Liječenje
Upravljanje komorbiditetima
Mogući kirurški popravak srčanih mana
Ponekad hormon rasta i estrogen
Ne postoji specifična terapija za osnovno genetsko stanje i liječenje se temelji na individualnim nalazima.
Koarktacija aorte se obično otklanja kirurški. Ostale srčane mane se prate i otklanjaju prema potrebi.
Limfedem se obično može ublažiti kompresivnim čarapama i tehnikama poput masaže.
Liječenje s hormonom rasta može stimulirati rast. Terapija nadomještanja estrogena obično je potrebna za pokretanje puberteta i obično se daje u dobi od 12 do 13 god. Nakon toga se primjenjuju kontraceptivne tablete koje sadrže progestagen kako bi se održale sekundarne spolne osobine. Hormon rasta se može primjenjivati uz nadomještanje estrogena sve dok epifize ne srastu, kada se s njegovom primjenom prestaje. Nastavljanje primjene estrogena pomaže pri uspostavi optimalne gustoće kostiju i razvoja kosti.
Ključne točke
Djevojkama nedostaje jedan cijeli ili dio jednog od njihova dva X kromosoma.
Manifestacije se razlikuju, ali nizak rast, pterigij na vratu, široka prsa, gonadalna disgeneza i srčane mane (obično koarktacije aorte i bikuspidalanog aortnog zaliska) su zajedničke; intelektualni zaostalost je rijetkost.
Rizik od raka gonada je povećan; često se preporučuje prevetnivno uklanjanje gonade, iako je to sporno.
Raditi rutinske preglede specifične za dob za otkrivanje pridruženih zdravstvenih stanja (npr. srčane i bubrežne anomalije).
Primjena estrogena za pokretanje puberteta, nakon čega slijedi upotreba kontracepcijskih tableta s progesteronom za održavanje sekundarnih spolnih obilježja.
Liječiti specifične simptome, te osigurati socijalnu i obrazovnu potporu i genetičko savjetovanje.