Novorođenački konjunktivitis

Autor: Brenda L. Tesini, MD
Urednik sekcije: doc. prim. dr. sc. Joško Markić, dr. med.
Prijevod: dr. sc. Katarina Bojanić, dr. med.

Novorođenački konjunktivitis gnojna je upala oka s vodenim ili gnojnim iscjetkom. Uzrokovana je kemijskim nadražajem ili patogenim uzročnikom. Lokalna terapija kod svakog novorođenčeta po porodu djelotvorna je prevencija protiv gonokokne upale oka. Dijagnoza konjunktivitisa postavlja se klinički a potvrđuje laboratorijskim pretragama. Liječi se antibioticima specifičnim za uzročnika.

Akutni bakterijski konjuktivitis Pregled neonatalnih infekcija.

Etiologija

Glavni uzročnici neonatalnog konjunktivitisa (od najčešćeg do najrjeđeg) su:

Bakterijska infekcija prenosi se od zaražene majke prolaskom kroz porođajni kanal. Klamidijska oftalmija, uzrokovana klamidijom, najčešći je bakterijski uzročnik. Uzrokuje oko 40% konjuktivitisa kod novorođenčadi Chlamydiom trachomatis< 4 tjedana starosti. Prevalencija infekcije klamidijom kod trudnica iznosi od 2 do 20%. Oko 30 do 50% novorođenčadi ravije infekciju ako je majka akutno zaražena; 25-50% razvije konjunktivitis, 5 do 20% razvije pneumoniju. Ostale bakterije, uključujući Streptococcus pneumoniae i netipabilni soj Haemophilus influenzae obuhvaćaju još 30 do 50% slučajeva konjunktivitisa dok se gonokokni konjunktivitis Neisseriom gonorrhoeae javlja u <1% slučajeva.

Kemijski konjunktivitis najčešće nastaje sekundarno, nakon lokalne terapije kao profilakse oftalmije.

Glavni virusni uzročnik je herpes simpleks virus (HSV) tip 1 i 2 koji uzrokuje herpetični keratokonjunktivitis, javlja se u < 1% svih konjunktivitisa.

Simptomi i znakovi

Uzročnike novorođenačkog konjunktivitisa teško je klinički razlikovati budući da se preklapaju u kliničkoj slici i u vremenu nastanka. Klinički konjunktive su injicirane uz iscjedak oka koji može biti vodenasti ili gnojni.

Kemijski konjunktivitis uzrokovan je lokalnom primjenom terapije u svrhu prevencije oftalmije, obično se javlja 6 do 8 h nakon primjene i spontano nestaje za 48 do 96 h.

Konjunktivitis uzrokovan klamidijom obično se javlja 5 do 14 dana nakon poroda. Klinički se očittuje kao blagi konjunktivitis s oskudnim mukopurulentnim iscjetkom ili kao jaki edem kapaka s obilnim iscjetkom i stvaranjem pseudomembrana. Na konjunktivi ne nastaju folikuli, kao što je slučaj kod starije djece i odraslih.

Konjunktivitis uzrokovan gonokokom javlja se 2 do 5 dana nakon poroda ili ranije u slučaju prijevremenog prsnuća plodovih ovoja. Očituje se kao akutni gnojni konjunktivitis. Novorođenče ima jaki edem kapaka nakon čega slijedi kemoza i obilna gnojna eksudacija koja može biti pod tlakom. Ako se ne liječi mogu se razviti ulceracije rožnice i sljepoća.

Konjunktivitis uzrokovan drugim bakterijama varira s vremenom nastanka, nastaje u rasponu od 4 dana do nekoliko tjedana nakon rođenja.

Herpetični keratokonjunktivitis se može pojaviti kao izolirana infekcija oka, uz diseminiranu infekciju ili uz infekciju SŽS–a. Može ga se zamijeniti s bakterijskim ili kemijskim konjunktivitisom, no nalaz dendritičnog keratitisa je patognomoničan.

Dijagnoza

  • Traganje za uzročnikom, uključujući gonoreju, klamidiju i ponekad herpes.

Bris ili iscjedak konjunktive boji se po Gramu, nasađuje za kulturu gonoreje (prilagođen Thayer–Martin podloga) i druge bakterije, testira na klamidiju (kultura, direktna imunofluorescencija, enzimski imunoapsorbcijski test -uzorak mora sadržavati stanice). Konjunktivalni brisevi mogu se analizirati Giemsa bojom, ako se utvrde plave intracitoplazmatske inkluzije, konjunktivitis uzrokovan klamidijom je potvrđen. Testovi amplifikacije nukleinske kiseline (PCR) imaju jednaku ili bolju osjetljivost detekcije klamidije u odnosu na starije metode. Kultura virusa se radi samo u slučaju kožnih promjena ili potvrđene infekcije majke.

Liječenje

  • Lokalna, sistemska ili kombinirana antimikrobna terapija.

Kod novorođenčadi s konjunktivitisom čije majke imaju gonoreju ili u slučaju gram–negativnih intracelularnih diplokoka u obrisku konjunktive potrebno je odmah uključiti ceftriakson ili cefotaksim vidi: Preporučene doze odabranih antibiotika za parenteralnuprimjenu u novorođenčadi, prije rezultata pretrage.

Konjunktivitis uzrokovan klamidijom liječi se sistemskom terapijom s obzirom na to da oko polovine bolesne novorođenčadi također ima infekciju nazofarinksa a kod nekih se razvija i klamidijska pneumonija. Lijek izbora je eritromicin etilsukcinat 12,5 mg/kg PO svakih 6 h. tijekom 2 tj. ili azitromicin 20 mg/kg PO jednom/dnevno kroz 3 dana. Učinkovitost liječenja iznosi oko 80%, terapiju je često potrebno ponoviti. Budući da postoji povišen rizik za hipertrofičnu stenozu pilorusa (HPS) nakon terapije eritromicina u novorođenčadi, svu novorođenčad liječenu eritromicinom treba nadzirati a roditelje savjetovati.

Novorođenče s konjunktivitisom uzrokovanim gonokokom potrebno je hospitalizirati zbog isključivanja sistemske gonokokne infekcije, terapija izbora je jedna doza ceftriaksona od 25 do 50 mg/kg IM ili IV do najveće doze od 125 mg. U slučaju hiperbilirubinemije ili IV primjene kalcija ne primjenjuje se ceftriakson, u tom slučaju može se dati jedna doza cefotaksima 100 mg/kg IV ili IM. Česta ispiranja oka fiziološkom otopinom sprječava zadržavanje sekreta. Isključivo lokalna primjena antimikrobne terapije nije učinkovita i ne treba je davati kada se uključi sistemska terapija.

Lokalna antimikrobna terapija koja sadrži polimiksin plus bacitracin, eritromicin ili tetraciklin obično djeluje kod konjunktivitisa uzrokovanog drugim bakterijama.

Herpetični keratokonjunktivitis liječi se sistemskom primjenom aciklovira u dozi od 20 mg/kg svakih 8 h tijekom 14 do 21 dana uz savjetovanje oftalmologa i lokalno 1%–tnim kapima ili mašću trifluridina, 3%–tnom masti vidarabina ili 0,1%–tnim jododeoksiuridinom svaka 2 do 3 sata, uz najviše 9 doza/24 h Sistemska terapija je važna u sprječavanju diseminacije, zahvaćanja središnjeg živčanog sustava i drugih organa.

Potrebno je izbjegavati lokalnu terapiju kortikosteroidima jer može ozbiljno pogoršati konjunktivitis uzrokovan C. trachomatis i herpetični keratokonjunktivitis.

Prevencija

U svrhu prevencije konjunktivitisa rutinski se primjenjuje lokalna terapija u svako oko odmah po porodu. Ovisno o mjestu rođenja primjenjuju se 1%–tne kapi srebrnog nitrata, 0,5%–tne eritromicin ili 1%– tne tetraciklin mast/kapi što učinkovito sprječava konjunktivitis uzrokovan gonokom. Međutim, ni jedno od ovih sredstava ne sprječava konjunktivitis uzrokovan klamidijom, jod povidon 2.5%-tne kapi mogu biti učinkovite protiv klamidije i gonokoka ali nisu dostupne svugdje. Srebrni nitrat i tetraciklin mast za oči više nisu dostupno u SAD-u.

Kod novorođenčadi s dokazanom a neliječenom gonorejom majke primjenjuje se jedna doza ceftriaksona 25 do 50 mg/kg IM ili IV do 125 mg (terapija je kontraindicirana u slučaju hiperbilirubinemije ili u slučaju da novorođenče prima infuziju koja sadrži kalcij). Majku i novorođenče potrebno je obraditi i na klamidiju, HIV i sifilis.

Ključne točke

  • C. trachomatis, S. pneumoniae, i netipabilni H. influenzae uzrokuju većinu konjunktivitisa uzrokovanih bakterijama, N. gonorrhoeae rijedak je uzročnik konjunktivitisa.

  • Konjunktive su hiperemične uz vodenasti ili gnojni iscjedak.

  • Iz brisa konjuktive ili očnog sekreta, kulturom je potreno pokušati izolirati patogenog uzročnika, uključujući gonokok i klamidiju. Ponekad se koriste i testovi amplifikacije nukleinskih kiseline.

  • Antibiotici se daju ciljano. Novorođenčad s gonokoknom infekcijom potrebno je hospitalizirati.

  • Za konjunktivitis uzrokovan klamidijom daje se sistemska antimikrobna terapija.

  • Kemijski konjunktivitis može nastati nakon lokalne aplikacije antimikrobnih kapi ili srebrnog nitrata što se primjenjuje u svrhu prevencije konjunktivitisa.