Trihuroza je infekcija s Trichuris trichiura. Simptomi mogu biti bol u trbuhu, proljev te, u teškim infekcijama, anemija i pothranjenost. Dijagnoza se postavlja nalazom jajašaca u stolici. Liječi se mebendazolom ili albendazolom.
(Vidi Pristup Parazitskim Infekcijama.)
Trihuroza je treća najčešća infekcija oblićima. Procjenjuje se da je zaraženo oko 604-795 milijuna ljudi diljem svijeta. Trichuris trichiura javlja se uglavnom u zemljama u razvoju u suptropskim područjima u kojima se ljudski izmet koristi kao gnojivo ili gdje ljudi defeciraju na tlo, ali infekcije također se javljaju i u južnom SAD-u. Najčešće obolijevaju djeca. U Sjedinjenim Američkim Državama većina slučajeva trihurijaze je kod imigranata ili putnika koji se vraćaju iz endemskih područja s lošim sanitarnim i higijenskim uvjetima, ali postoje lokalno stečeni slučajevi u nekim južnim područjima.
Infekcija se širi fekalno–oralnim putem. Progutana jajašca se izlegu i ulaze u kripte tankog crijeva kao ličinke. Nakon sazrijevanja za 1-3 mj, crvi migriraju do slijepog crijeva i uzlaznog debelog crijeva, gdje prianjaju na površni epitel, pare i polažu jajašca.
Životni ciklus Trichuris trichiura
-
1. Neembrionirana jajašca prenose se izmetom.
-
2. U tlu se jajašca razvijaju u dvostanični stadij.
-
3. Stanice se nastavljaju dijeliti (uznapredovali stadij cijepanja).
-
4. Tada jajašca embrioniraju i postaju infektivna za 15 do 30 dana. Mogu se progutati kada su ruke ili hrana kontaminirani izmetom ili zemljom koja sadrži izmet.
-
5. Jaja se izlegu u tankom crijevu i oslobađaju ličinke
-
6. Larve sazrijevaju i uspostavljaju se kao odrasle jedinke u cekumu i uzlaznom debelom crijevu.
Slika ustupljena od Centers for Disease Control and Prevention Image Library.
Procijenjuje se da odrasli crvi žive od 1 do 2 god, iako neki mogu živjeti i duže.
Simptomi i znakovi
Simptomi i trihurijaze
Blage infekcije Trichurisom su često asimptomatske.
Bolesnici s teškim infekcijama mogu imati bolove u trbuhu, anoreksiju i proljev; gubitak na težini, anemija te rektalni prolaps česti su kod djece.
Dijagnoza
Dijagnoza trihurijaze
Dijagnosticiranje trihurioze se vrši mikroskopskim pregledom stolice - vide se karakteristična jajašca u obliku limuna s jasnim operculama na oba kraja. Kada se zbog drugih indikacija učini anoskopija proktoskopija ili kolonoskopija, gibajući odrasli crvi se mogu vidjeti kako strše u lumen crijeva.
CKS je potrebno raditi radi provjere stanja anemije.
Liječenje
Liječenje trihurijaze
-
mebendazol
-
Albendazol
-
Ivermektin
Mebendazol 100 mg oralno dva puta dnevno tijekom 3 dana učinkovit je za bolesnike s trihurijazom. Pojedinačna doza mebendazola od 500 mg se koristi kod programa masivnog liječenja. Alternativno se može probati s albendazolom 400 mg PO jednom/dan kroz 3 dana i ivermektinom 200 mcg/kg PO jednom/dan tijekom 3 dana. Ovi se lijekovi ne smiju primjenjivati u trudnoći.
Prije započinjanja liječenja ivermektinom, bolesnike treba evaluirati na Loa loa koinfekciju ukoliko su boravili u područjima središnje Afrike gdje je Loa loa endemska zbog toga što ivermektin uzrokuje teške reakcije u bolesnika s loijazom i visokim razinama Loa loa mikrofilarija.
Prevencija trihurijaze moguća je učinkovitim sustavima za odvodnju otpadnih voda, sanitarno ispravnom pripremom hrane, izbjegavanjem potencijalno kontaminirane vode i dobrom osobnom higijenom uključujući pranje ruku.
Ključne točke
-
Trihuroza se javlja uglavnom u državama u razvoju tropskih i suptropskih područja u kojima se ljudski izmet koristi kao gnojivo ili gdje ljudi defeciraju na tlo, ali se infekcije također javljaju u južnom SAD-u, uglavnom u djece.
-
Infekcija se širi fekalno–oralnim putem.
-
Blage infekcije su često asimptomatske; teške infekcije mogu uzrokovati bol u trbuhu, anoreksija, proljev te u djece, gubitak težine, anemija, i rektalni prolaps.
-
Da biste dijagnosticirali trihurozu potrebno je mikroskopski pregledati uzorak stolice i tražiti karakteristična jajašca u obliku limuna s jasnim operkulama na oba kraja.
-
Liječi se mebendazolom ili albendazolom.
-
Ako se planira liječenje ivermektinom, potrebno je procijeniti bolesnike na koinfekciju s Loa loa u slučaju da su putovali u središnju Afriku, gdje je isti endemičan - ivermektin može izazvati ozbiljne reakcije u bolesnika s Loa loa infekcijom.