Sporotrihoza je infekcija kože koju uzrokuje saprofitna plijesan Sporothrix schenckii. Plućno i hematogeno zahvaćanje je rijetko. Simptomi su čvorići po koži koji se šire limfnim žilama te se pretvaraju u apscese i ulkuse. Dijagnoza se postavlja na osnovi kulture. Liječi se itrakonazolom ili amfotericinom B.
Sporothrix schenckii se može pronaći na grmu ruže ili žutike, tresetnoj mahovini i u gnojivu. Najčešće se inficiraju ljudi koji se bave hortikulturom, vrtlari, poljodjelci i oni koji rade s drvenom građom, a infekcija u pravilu nastaje nakon neznatne traume i doticaja s kontaminiranim materijalom. Za razliku od ostalih dimorfnih gljiva, S. schenckii obično se ne inhalira već ulazi u tijelo kroz male posjekotine i ogrebotine na koži.
Simptomi i znakovi
Limfokutane infekcije su najčešće. Karakteristično zahvaćaju jednu šaku i ruku, iako se mogu pojaviti bilo gdje na tijelu; primarne lezije mogu se javiti na izloženim površinama noge ili lica.
Primarna lezija je mala, bezbolna papula, ili ponekad, sporo šireći potkožni čvorić koji na koncu postaje nekrotičan, a katkad i ulcerira. U pravilu, nekoliko dana ili tjedana kasnije, niz limfnih čvorova koji dreniraju zahvaćeno područje počinje se polako, no progresivno povećavati, formirajući pomične potkožne čvoriće. Ako se ne liječi, nadležeća koža pocrveni i kasnije može nekrotizirati, što ponekad dovodi do apscediranja, ulceracije i bakterijske superinfekcije. Sistemski znakovi i simptomi infekcije izostaju.
Limfokutana sporotrihoza je kronična i indolentna, a potencijalno fatalna samo ako bakterijska superinfekcija dovede do sepse.
Rijetko, u pacijenata bez primarnih limfokutanih lezija, hematogeni rasap dovodi do indolentne infekcije većeg broja perifernih zglobova, ponekad kostiju a, rjeđe, genitalija, jetre, slezene, bubrega ili moždanih ovojnica. Ove infekcije su češće u imnokompromitiranih uslijed nekog drugog poremećaja (npr. alkoholizam). Podjednako rijetka je kronična pneumonija prouzročena udisanjem spora koja se manifestira lokaliziranim infiltratima ili kavitacijama, najčešće u kroničnih plućnih bolesnika.
Dijagnoza
Bolest se mora razlučiti od lokalnih infekcija koje uzrokuju Mycobacterium tuberculosis, atipične mikobakterije, Nocardia ili drugi organizmi.
Tijekom ranog stadija bez diseminacije, primarna lezija se katkad pogrešno proglasi ugrizom pauka. Kulture uzete s mjesta aktivne infekcije osiguravaju postavljanje konačne dijagnoze. S. schenckii kvasnice mogu se vidjeti izuzetno rijetko u uzorcima fiksiranog tkiva, čak i nakon specijalnih metoda bojanja. Serološki testovi nisu dostupni.
Liječenje
(Vidi također Antifungalni lijekovi.)
Oralni itrakonazol 1x200 mg po kroz do 2 do 4 tjedna nakon nestanka svih lezija (u pravilu 3-6 mj.) je preporučen režim liječenja.
Teške infekcije liječe se lipidnom formlacijom amfotericina B (1x3-5 mg/kg IV); nakon povoljnog kliničkog odgovora liječenje se nastavlja oralnim itrakonazolom ukroz 12 mjeseci. Pacijente oboljele od AIDS-a, u slučaju meningitisa ili diseminirane infekcije, može biti potrebno liječiti doživotno terapijom održavanja itrakonazolom. Posakonazol može imati ulogu.