Akutni infektivni ili septički artritis se razvija u satima ili danima. Upala zahvaća sinoviju ili periartikularna tkiva, obično je bakterijske etiologije, u mlađih osoba uzročnik je najčešće Neisseria gonorrhoeae. Međutim, negonokokne bakterijske infekcije se mogu javiti i rapidno destruirati zglobne strukture. Simptomi su nagli nastup boli, izljeva i restrikcije aktivnih i pasivnih pokreta u pravilu samo jednog zgloba. Dijagnoza se postavlja analizom sinovijalne tekućine i mikrobiološkom kulturom. Liječenje se provodi IV antibioticima i drenažom septičkog izljeva.
Akutni infektivni artritis se najčešće javlja u starijih ljudi, međutim, može se javiti i u dječjoj dobi. Oko 50 % zglobnih infekcija se javlja u djece < 3 godine života. Međutim, rutinska cijepljena za Haemophilus influenzae i Streptococcus pneumoniae smanjuju incidenciju zglobnih infekcija u toj dobnoj skupini.
Rizični čimbenici
Postoji više rizičnih čimbenika za nastanak akutne infekcije zgloba (vidi tablicu Rizični čimbenici za infektivni artritis).
Rizik je značajno veći u pacijenata s reumatoidnim artritisom i drugim uzrocima kroničnog zglobnog oštećenja, s ranijom anamneznom zglobne infekcije, zloupotrebom IV droga i protetičkim materijalima (vidi Septički artritis protetičkih zglobova). Pacijenti s reumatoidnim artritisom su pod posebnim rizikom od bakterijskog artritisa (prevalencija je 0,3-3 %, godišnja incidencija je 0,5 %). Većina djece koja razvije septički artritis nemaju dokazane rizične čimbenike.
Rizični čimbenici za infektivni artritis
Etiologija
Akutni infektivni (septički) artritis
Put prijenosa mikroorganizama je
-
direktni put (npr. trauma, operacija, artrocenteza, ugriz ili ubod)
-
širenje susjedne infekcije (osteomijelitis, apsces mekog tkiva ili inflamirana rana)
-
hematogeni put širenja iz udaljenog mjesta infekcije
Česti mikroorganizmi su navedeni u tablici Česti uzročnici infektivnog artritisa.
Česti uzročnici infektivog artritisa
|
Grupa pacijenata
|
Mikroorganizam
|
Tipični izvor
|
|---|
|
*Znakovi upale mogu biti skriveni zato liječnik mora češće uzimati uzorke aspirata i kultura. Kronične bolesti (npr. imunosupresija, hemodijaliza, SLE, reumatoidni artritis, dijabetes, malignitet) povećavaju rizik od netipičnih infekcija zglobova (npr. gljive i mikobakterije).
|
|
sp = vrsta.
|
|
Adolescenti i odrasli
|
Gonokoki (u mlađoj odrasloj reproduktivnoj populaciji), negonokokne bakterije (Staphylococcus aureus, beta-hemolitički streptokok, pneumokoki), Neisseria meningitidis u neobičnim slučajevima
|
Cervikalne, ureteralne, rektalne, ili faringealne infekcije s bakerijskom diseminacijom (gonokoki); bakteremija (za stafilokoke, streptkoke i pneumokoke)
|
|
Nedonoščad
|
Streptokoki grupe B, Escherichia coli (i druge gram-neg. enterobakterije), S. aureus
|
Prijenos s majke na fetus
IV injekcije ili kateteri s bakteremijom
|
|
Djeca ≤ 3 godine
|
Streptococcus pyogenes, Streptococcus pneumoniae, S. aureus, Kingella kingae
|
Bakteremija (upale srednjeg uha, infekcije gornjeg respiratornog trakta, kožne infekcije i meningitis)
|
|
Djeca starija od 3 godine i adolescenti
|
S. aureus, streptococci, Neisseria gonorrhoeae, Pseudomonas aeruginosa, Kingella kingae
|
Bakteremija ili kontinuirano širenje
|
|
Djeca s meningitisom, bakteremijom ili palpabilnom purpurom
|
N. meningitidis (rijetko)
|
Bakteremija
|
|
Sve dobne skupine
|
Virusi (npr, parvovirus B19, hepatitis B ili C,virus rubeole [aktivna infekcija i po imunizaciji], togavirus, chikungunya virus, varičele, zaušnjaci [u odraslih], adenovirus, coxsackievirusi [A9, B2, B3, B4, i B6], retrovirusi [uključujući HIV], Epstein-Barr virus)
|
Viremija ili depoziti imunokompleksa
|
|
Izlaganje krpelja
|
Borrelia burgdorferi (uzrokuje Lymsku bolest)
|
Bakteremija
|
|
Ugrizne rane (ljudi, psi, mačke, štakori)
|
Često polimikrobne
Ljudski ugriz: Eikenella corrodens, streptokoki grupe B , S. aureus, oralni anaerobi (Fusobacterium sp, peptostreptokoki, Bacteroides sp)
Pseći ili mačji ugriz: S. aureus, Pasteurella multocida, Pseudomonas sp, Moraxella sp, Haemophilus sp
Štakorski ugriz: S. aureus, Streptobacillus moniliformis, Spirillum minus
|
Direktni ugriz u zglob, često na malim zglobovima šaka
(Vidi Inficirane ubodne rane na rukama.)
|
|
Starije osobe
Teške ozljede zgloba Ozbiljne pridružene bolesti (imunosupresija, hemodijaliza, SLE, reumatoidni artritis, dijabates, malignitet)
|
Stafilokoki (posebno u reumatoidnom artritisu), gram-negativne bakterije (npr, Enterobacter, P. aeruginosa, Serratia marcescens), Salmonella sp (posebno u bolesnika sa SLE*)
|
Urinarni trakt, koža
|
|
Pacijenti s poliartikularnim infekcijama
|
Streptococci, S. aureus
|
Faringitis, celulitis, endokarditis, gastrointestinalne i genitourinarne infekcije
|
|
Direktna penetracija u zglob (ozljeda, artrocenteza ili artrotomija), širenje susjedne infekcije, šećerna bolest, malignitet
|
Streptococci, S. aureus
Anaerobes (eg, Cutibacterium acnes, Peptostreptococcus magnus, Fusobacterium sp, Clostridium sp, Bacteroides sp); često kao polimikrobne infekcije sa fakultativnim ili aerobnim bakterijama kao što su S. aureus, Staphylococcus epidermidis, E. coli
|
Koža, abdomen, genitalije, odontogene infekcije, sinusi, ishemične okrajine, dekubitusi
|
|
Pacijenti s HIV infekcijom
|
S. aureus, streptococci, Salmonella sp, mycobacteria
|
Koža, sluznice, kateteri
|
|
Intravenska primjena droga, intravaskularni kateteri (npr. za hemodijalizu, aferezu ili parenteralnu prehranu)
|
Gram-negative bacteria, S. aureus, streptococci, Candida sp
|
Bakteriemija, fungemija
|
U odraslih, većina akutnih zglobnih infekcija je uzrokovano bakterijama koje se klasificiraju kao gonokokne i negonokokne. Ova razlika je važna jer su gonokokne infekcije daleko manje destruktivne za zglob. Cjelokupno u odrasloj populaciji, Staphylococcus aureus je najčešći uzročnik infektivnog artritisa. Meticilin rezistentni S. aureus (MRSA) postaje sve češće izoliran u populaciji.
Neisseria gonorrhoeae je sve rijeđe uzročnik infektivnog artritisa (sada oko 1 % slučajeva), no mora biti isključena u spolno aktivnih mladih ljudi (1). Upala zgloba nastaje širenjem N. gonorrhoeae krvotokom iz inficiranih sluznica (cerviksa, uretre, rektuma, faringsa). Ponekad je ishodišna infekcija na sluznici asimptomatska. Ti pacijenti često imaju simultanu genitalnu infekciju s Chlamydiom trachomatis. Streptococcus species su često uzročnici, posebno kod pacijenata s poliartikularnim infekcijama. Pacijenti koji primaju imunosupresivnu terapiju (npr. TNF inhibitore ili kortikosteroide) mogu imati septički artritis uzrokovan netipičnim uzročnicima (mikobakterije, gljive).
Kingella kingae se pojavljuje kao glavni uzročni infektivnog artritisa u male djece.
Literatura
Patofiziologija
Patofiziologija akutnog infektivog artritisa
Uzročnici se množe u sinoviji i sinovijalnoj tekućini. Neke bakterije (npr. S. aureus) proizvode čimbenike virulencije (adhezine), koji potpomažu bakterijsku penetraciju, zadržavanje te infekciju zglobnog tkiva. Drugi bakterijski produkti (npr. endotoksini od gram negativnih bakterija, fragmenti staničnog zida, egzotoksini gram pozitivnih bakterija, imuni kompleksi sačinjeni od bakterijskih antigena i antitijela domaćina) pojačavaju upalnu reakciju.
Neutrofili migiraju u zglob i fagocitiraju uzročnike. Bakterijska fagocitoza rezultira neutrofilnom autolizom što dovodi do oslobađanja lizozomalnih enzima intraartikularno, time dolazi do oštećenja sinovije, ligamenata i hrskavice. Stoga, neutrofili su ujedno glavni obrambeni sustav i destruktiv zgloba. Zglobna hrskvica se može razoriti u nekoliko sati ili dana.
Inflamirani sinovitis može povremeno perzistirati i nakon infekcije koja je izliječena antibioticima. Posebno u gonokoknim infekcijama, postojani antigenski ostaci bakterija i upale mogu promijeniti hrskavicu, učiniti je antigenom. Zajedno s adjuvantnim učincima bakterijskih sastojaka i imunokompleksa čini imunosni "sterilni" kronični sinovitis.
Klinička slika
Simptomi i znakovi akutnog infektivog artritisa
Kroz nekoliko sati do par dana, razvija se umjerena do jaka bol, osjetljivost, toplina i oteklina zahvaćenog zgoba sa smanjenjem opsega aktivnih i pasivnih pokreta, ponekad i crvenilom. Sistemski simptomi mogu biti minimalni ili odsutni, iako znakovi sepse mogu biti prisutni u pacijenata koji imaju bakterijemiju, osobito s virulentnim patogenom kao što je S. aureus, beta-hemolitički streptokok ili gram negativni bacili.
U dojenčadi i djece ograničene su spontane kretnje udova (pseudoparaliza) uz razdražljivost i smetnje hranjena, a tjelesna temperatura se kreće od normalne do visoke vrućice.
Gonokokni artritis
U pravilu uzrokuje trijas dermatitis-poliartritis-tenosinovitis.
Klasični znaci su
-
vrućica (5 - 7 dana)
-
brojne kožne lezije (petehije, papule, pustule, hemoragijske vezikule ili bule, nekrotične lezije) na sluznicama i na koži trupa, ruku i nogu
-
migrirajuće artralgije, artritis i tenosinovitis (često zahvaća više tetiva), većinom malih zglobova šaka, ručnih zglobova, laktova, koljena, gležnjeva, rijetko aksijalnog skeleta
Diseminirana gonokokna infekcija (kožne lezije)
Slika prikazuje karakteristične hemoragijske kožne lezije u sklopu diseminirane gonokokne infekcije.
Image courtesy of Dr. S. E. Thompson and J. Pledger via the Public Health Image Library of the Centers for Disease Control and Prevention.
Simptomi ishodne sluzničke infekcije (npr. uretritis i cervicitis) ne moraju biti prisutni.
Negonokokni infektivni artritis
Negonokokni infektivni artritis uzrokuje progresivne, umjerene do jake bolove u zglobu koji se pogoršavaju pokretima ili palpacijom. Zahvaćeni zglobovi su otečeni, crveni i topli. Do 50 % bolesnika je afebrilno, samo 20 % navode tresavicu. Virulentniji organizmi (npr. S. aureus, Pseudomonas aeruginosa) generalno uzrokuju fulminantnije artritise za razliku od manje virulentnih organizama (npr. koagulaza-negativnih stafilokoka, Propionibacterium acnes) koji uzrokuju manje fulminantne artritise.
U 80 % odraslih, negonokokni bakterijski artritisi su monoartikularni i pretežno zahvaćaju periferne zglobove: koljena, kukove, ramena, ručni zglob, gležanj i laktove. U djece, ≥ 90 % je monoartikularni oblik: koljeno (39 %), kuk (26 %) i gležanj (13 %).
Polartikularni oblik bolesti češće zahvaća imunosuprimirane pacijente, pacijente koji imaju podležeći kronični artritis (npr. reumatoidni artritis, osteoartritis), ili pacijente koji imaju streptokoknu ili stafilokoknu infekciju (posebno beta-hemolitičkim streptokokom ili S. aureusom). Kod IV ovisnika i pacijenata s intravaskularnim kateterima češto je zahvaćenje aksijalnog skeleta (npr. sternoklavikularni, kostohondralni zglob, kuk, rame, intervertebralni i sakrolijakalni zglobovi te simfiza). H. influenza može uzrokovati dermatitis-artritis slično kao kod gonokokne infekcije.
Infekcije zgloba nastale ugrizom ili ubodom
Infekcije nastale ugrizom čovjeka, psa ili mačke (vidi Ljudski i životinjski ugrizi) obično se razviju unutar 48 sati.
Ugriz štakora uzrokuje opće simptome poput vrućice, osipa i bolova u zglobovima ili artritisa uz regionalnu limfadenopatiju unutar 2 do 10 dana.
Virusni artritis
Virusni infektivni artritis ima slične simptome kao akutni negonokokni, te se češće manifestira kao poliartikularni oblik.
Borrelia burgdorferi artritis
Bolesnici s artritisom koji uzrokuje B. burgdorferi mogu imati i druge simptome Lymske bolesti ili se prezentirati s mono ili oligoartritisom, koji ako se ne liječi se ponovno javlja. Kronična bol koja zaostaje nakon odgovarajuće terapije je najčešće neupalne etiologije.
Poliartikularni RA-like sindrom je izrazito neobičan i najčešće se javlja u sklopu druge dijagnoze.
Dijagnoza
Dijagnoza akutnog infektivnog (septičkog) artritisa
-
artrocenteza s analizom sinovijalne tekućine i mikrobiološkom kulturom
-
hemokultura
-
obično kompletna krvna slika i brzina sedimentacije eritrocita (ili C-reaktivni protein)
-
molekularno testiranje (npr. lančana reakcija polimerazom)
-
ponekad radiološko snimanje
Infektivni artritis je suspektan u pacijenata s akutnim monoartikularnim ili oligoartikularnim artritisom uz istodobnu pojavu drugih simptoma karakterističnih za pojedine infektivne sindrome (migratorni poliartritis, tenosinovitis i kožne lezije tipične za diseminiranu gonokoknu infekciju; erythema migrans ili drugi simptomi i znaci karakteristični za Lymsku bolest).
Čak i blage monoartikularne tegobe trebaju pobuditi sumnju u bolesnika s rizičnim čimbenicima (npr. reumatoidni artritis, zglobne proteze ili ekstrartikulrane infekcije koje su sposobne širiti se u zglob: genitalna gonokokna infekcija, pneumonija, bakterijemija i bilo koja anaerobna infekcija). Oprez je potreban u bolesnika s imunosupresivnom terapijom (npr. glukokortikoidi, TNF inhibitori).
Infektivni artritis
Pretraga sinovijalne tekućine je presudna za dijagnozu akutnog infektivnog artritisa. Analiza zglobnog izljeva je široka, šalje se na brojenje i diferenciranje stanica, bojanje po Gramu te aerobnu i anaerobnu kulturu te nazočnost kristala. Smrdljivi punktat sugerira na anaerobnu infekciju. Zglobna tekućina akutno inficiranog zgloba sadrži leukocita > 20,000/mcL (ponekad > 100,000/mcL), a > 95 % su granulociti. Broj leukocita je viši u negonokoknih infekcija za razliku od gonokoknih. Broj leukocita je niži u ranoj fazi ili u već liječenoj upali.
U 50-75 % slučajeva akutnog infektivnog artritisa bojenje po Gramu otkriva uzročnike, pretežno stafilokoke. Pozitivan nalaz je vrijedan, no kulture su potrebne za konačnu dijagnozu.
Prisutnost kristala ne isključuje istovremeni infektivni artritis. Ponekad se ne uspije razlikovati infektivno od drugih upalnih zbivanja u zglobu. Postoji značajno preklapanje između broja sinovijalnih stanica u tekućinama pacijenata s gihtom i infekcijom. Ukoliko diferencijacija nije moguća uz kliničke simptome i analizu sinovijalne tekućine, sumnja se na infektivni artritis sve do rezultata kultura. Inokulacija sinovijalne tekućine u epruvetama sa aerobnim hemokulturama omogućava detekciju Kingella kingae.
Krvni nalazi, kao što su hemokulture, kompletna krvna slika i SE (ili CRP) se obično rade. Međutim, normalni rezultati nalaza ne isključuju infekciju. Također, leukocitoza i povišene vrijednosti SE ili CRP mogu se javiti i u neinfektivnim upalnim stanjima (npr. giht). Serumska razina urata ne bi trebala biti nit vodilja za dijagnozu ili isključenje gihta jer razina može biti normalna ili čak snižena u gihtu. S druge strane, serumske vrijednosti urata mogu biti povišene u akutnoj bakterijskoj infekciji, iako nepovezano sa gihtom.
Molekularno testiranje (npr. PCR) koristi se za direktnu detekciju uzročnika. Gonokoki mogu biti detektirani s NAAT-om (nucleic acid amplification testing) s uzoraka cerviksa, uretre, orofaringsa ili rektuma. Teško se kultiviraju mikroorganizmi kao što su Mycobacterium tuberculosis and Tropheryma whipplei. Isti se mogu direktno detektirati NAAT-om u sinovijalnoj tekućini.
Radiogrami zahvaćenog zgloba dijagnostički nisu presudni, no mogu isključiti druga stanja (npr. prijelome). U ranoj fazi bakterijske upale, promjene se vide na mekim tkivima kao oticanje uz znakove sinovijalnog izljeva. Nakon 10 do 14 dana neliječene bakterijske infekcije javljaju se destruktivne promjene u smislu suženja zglobne pukotine (razaranje hrskavice) i erozije ili žarišta subhondralnog osteomijelitisa. Plin vidljiv u zglobu potiče sumnju na infekciju sa Escherichia coli ili anaerobima.
MR gonokokne infekcije ručnog zgloba
T1-mjerena snimka gonokoknog septičkog artritisa ručnog zgloba prikazuje povišeni signal sinovije i erozije.
© Springer Science+Business Media
MR dolazi u obzir kada zglob nije dostupan za pregled i punkciju (npr. aksijalni skelet). MR ili UZV znadu otkriti mjesta izljeva ili apscesa koji se onda mogu punktirati i drenirati u dijagnostičke i terapijske svrhe. MR rano otkriva prateći osteomijelitis. Scintigrafija kosti s tehnecijem -99m može biti lažno negativna u infektivnom artritisu. Također, može biti lažno pozitivna, jer druga neinfektivna stanja, kao giht, dovode do povećanja krvnog protoka u zahvaćenoj sinovijalnoj tekućini i metabolički aktivnoj kosti. Nuklearna medicina i MR ne diferenciraju septički od uričkog artritisa.
Gonokokni artritis
Ukoliko se sumnja na gonokokni artritis, uzorke krvi i sinovijalne tekućine treba smjesta nasaditi na neselektivni čokoladni agar, a briseve uretre, endocerviksa, rektuma i farinksa na selektivni Thayer-Martin medij. Nucleic acid–based tests često se koristi za dijagnozu genitalne gonokone infekcije uzorkom sinovijalne tekućine u specijaliziranim laboratorijima. Rade se genitalne kulture ili DNA testovi. Hemokulture mogu biti pozitivne tijekom prvog tjedna i mogu pripomoći u donošenju mikrobiološke dijagnoze.
Kulture sinovijalne tekućine iz zglobova s gnojnim izljevom su obično pozitivne, kao i obrisak kožnih lezija. Ukoliko postoji klinička sumnja na diseminiranu gonokoknu infekciju, tako treba liječiti čak i da su sve kulture negative. Klinički odgovor na antibiotike (predviđeno vrijeme je 5 do 7 dana) može pomoći u potvrdi dijagnoze gonoreje.
Prognoza
Prognoza za akutni infektivni artritis
Akutni negonokokni bakterijski artritis razara zglobnu hrskavicu u nekoliko sati ili dana.
Gonokokni artritis ne uzrokuje trajna oštećenja. Čimbenici rizika infektivnog artritisa pogoduju težoj kliničkoj slici.
U bolesnika s reumatoidnim artritisom, funkcionalni ishod je loš te je mortalitet povišen.
Liječenje
Liječenje akutnog infektivnog (septičkog) artritisa
Antibiotska terapija
Inicijalno se antimikrobno liječenje usmjerava na najvjerojatnijeg uzročnika, no kasnije se podešava prema antibiogramu.
Gonokokni artritis se liječi s
IV ceftriakson se primjenjuje najmanje 24h nakon regresije simptoma i znakova te se nastavlja s cefiximom 400 mg per os 2xdnevno slijedećih 7 dana ako se dokaže da je uzročni organizam osjetljiv. Ukoliko se bolesnik ne oporavlja na ovaj režim liječnja ili ne tolerira cefalosporine potrebno je konzultirati infektologe. U tom slučaju, zamjenski režim može uključivati azitromicin uz gemifloksacin ili gentamicin. Ciprofloksacin 750 mg per os 2xdnevno se može koristiti ukoliko je izoliran uzročnik koji je osjetljiv. Prateću genitalnu infekciju sa C. trachomatis valja isto liječiti s azitromicinom.
Ukoliko postoji sumnja na negonokoknu, gram-pozitivnu infekcijuu odraslih, empirijska terapija je slijedeća:
-
polusintetski penicilin (npr. nafcillin 2g IV/4h)
-
cefalosporin (npr. cefazolin 2g IV/8 h)
-
vankomicin 1 gram IV/12 sati
Međutim, budući da je otpornost na meticilin sada uobičajena kod izvanbolnički stečenih S. aureus infekcija, za pacijente s gram-pozitivnim kokima u nakupinama na bojenju po Gramu ili ukoliko je negativno bojenje po Gramu, a kada se i dalje sumnja na S. aureus, vankomicin je empirijski izbor.
Ako se sumnja na gram-negativnu infekciju (npr. pacijenti s imunosupresijom ili teškim komorbiditetima, intravenski ovisnici, nedavna primjena antibiotika ili postojanje intravenskog katetera), empirijski se daje 3-generacija cefalosporina parenteralno s antipseudomonalnom aktivnošću (npr. ceftazidim 2g IV/ 8h). Ukoliko je infekcija opsežna daju se aminoglikozidi.
Novorođenčad mora prvotno biti liječena s antibioticima širokog spektra, koji pokrivaju gram pozitivne infekcije (npr. nafcillin, vankomicin) i gram-negativne infekcije (npr. gentamicin ili 3. generacija cefalosporina, kao što je cefotaksim).
Djeca > 3 mjeseca trebaju biti liječena kao i odrasli.
Parenteralno davanje antibiotika se nastavlja sve do jasnog kliničkog poboljšanja (obično 2 do 4 tjedna), nakon čega se nastavlja peroralna primjena u visokim dozama kroz daljnjih 2 do 6 tjedana ovisno o kliničkom odgovoru.
Infekcije uzrokovane streptokokima i Haemophilus se obično iskorijene nakon dvotjedne primjene peroralnih antibiotika iza parenteralnog liječenja.
Stafilokokne infekcije se liječe s antibioticima najmanje 3 tjedna, obično 6 tjedana ili dulje, posebno u bolesnika s prethodnim artritisom zahvaćenog zgloba, imunosupresijom ili u onih čija je dijagnoza odgođena.
Ostale terapije
Uz antibiotsko liječenje, akutni negonokokni bakterijski artritis treba bar jednom dnevno ispirati širokom iglom, činiti artroskopsku lavažu ili artrotomijski debridman. Zglobove zahvaćene reumatoidnim artritisom trebaju biti podvrgnuti ranijem i agresivnijem kiruškom debridmanu i drenaži.
Za gonokokni artritis s perzistentnim izljevom potrebna je stalna aspiracija gnoja i drenaža.
Zglobove zahvaćene akutnom infekcijom treba mobilizirati prvih nekoliko dana radi smanjenja bolova. Potom se postepeno uključuju vježbe povećanja opsega pokreta, prvo pasivne potom i aktivne sa ciljem smanjenja kontraktura, uz jačanje okolnih mišića čim to dozvole okolnosti. NSAR (nesteroidni protuupalni lijekovi) mogu pomoći u smanjenju boli i upale nakon što se dijagnoza potvrdi. Intraartikularno davanje kortikosteroida trebalo bi izbjegavati tijekom akutne infekcije. Budući da bakteriološki testovi mogu biti lažno negativni, snažnu protuupalnu terapiju općenito treba izbjegavati dok se bakterijski izvor definitivno ne isključi. Opioidi se mogu koristiti za kontrolu boli.
Artritis uzrokovan virusima i ubodnim ranama
Virusni artritis se liječi simptomatski.
Ubodne rane se liječe antibioticima i kiruškom drenažom po potrebi (pogledaj liječenje ljudskih i životinjskih ugriza).
Ključne poruke
-
Gonokokni artritis se manifestira s manje ozbiljnom akutnom upalom u odnosu na negonokokni.
-
Sumnjaj na infekciju zgloba ukoliko bolesnik ima akutni monoartikularni ili oligoartikularni artritis, posebno u bolesnika s rizikom ili sugestivim nalazima.
-
Analiziraj i kultiviraj sinovijalnu tekućinu da bi potvrdio ili isključio dijagnozu, RTG i rutinski laboratorij su obično od male koristi.
-
Dijagnosticiraj i liječi infektivni artritis, posebno negonokokni.
-
Inicijalna upotreba antibiotika treba biti bazirana na kliničkim i mikrobiološkim nalazima.
-
Negonokokne infekcije zgloba trebaju biti drenirane dok gonokoke samo u slučaju postojanja izljeva.