Retinopatija nedonoščadi

Autori: Christopher M. Fecarotta, MD
Wendy W. Huang, MD, PhD
Urednik sekcije: doc. prim. dr. sc. Joško Markić, dr. med.
Prijevod: doc. prim. dr. sc. Joško Markić, dr. med.,
Martina Paradžik Šimunović, dr. med.

Retinopatija nedonoščadi je obostrani poremećaj s poremećenom vaskularizacijom mrežnice u nedonoščadi, osobito one najniže porođajne težine. Ishodi bolesti se kreću od normalnog vida do sljepoće. Dijagnoza se postavlja oftalmoskopski. Liječenje teške bolesti mogu uključivati krioterapiju, lasersku fotokoagulaciju, ili primjenu bevacizumaba; ostali oblici liječenja su usmjereni na komplikacije (npr. odvajanje mrežnice).

Unutarnje krvne žile mrežnice započinju rasti oko sredine trudnoće, no mrežnica nije potpuno vaskularizirana sve do termina. Retinopatija nedonoščadi (retinopathy of prematurity, ROP) nastaje ako te krvne žile nastave s rastom na poremećen način, stvarajući greben tkiva između vaskulariziranog središnjeg dijela mrežnice i nevaskularizirane periferije mrežnice. Kod teškog ROP-a, te novostvorene krvne žile urastaju u staklovinu. Ponekad sve retinalne krvne žile oka postaju dilatirane i tortuozne (“plus” bolest).

Podložnost ROP-u je povezana s omjerom avaskularne mrežnice u trenutku rođenja. Kod novorođenčadi porođajne težine < 1 kg, ROP se javlja u 47 do 80%, a teški ROP se javlja u 21 do 43%. Postotak je veći kada postoje brojne zdravstvene komplikacije (npr infekcija, intraventrikularno krvarenje, bronhopulmonalna displazija). Pretjerana (osobito dugotrajna) primjena O2 povećava rizik. Međutim, nadomjestak O2 često je potreban da bi se dijete adekvatno oksigeniralo iako sigurna razina i trajanje nadomještaja terapije O2 nije utvrđeno.

Dijagnoza

  • Oftalmoskopija:

Dijagnoza se postavlja oftalmoskopskom pretragom kojom se, u blagim slučajevima, pokazuje crta razgraničenja i greben a u težim slučajevima, proliferacija krvnih žila mrežnice.

Probir oftalmoskopijom se obavlja u sve dojenčadi porođajne težine <1500 g ili <30 tjedana gestacijske dobi. Zbog pojave bolesti koja se obično pojavljuje od 32 do 34 tjedana gestacijske dobi, probir počinje u 31 tjednu. Oftalmološki pregled se nastavlja obavljati i dalje svakih 1 do 3 tjedna (ovisno o težini bolesti oka), sve dok krvnih žile ne urastu na periferiji (ekvivalent djeci rođenoj na termin). Budući da je značajan ROP rijedak u djece porođajne težine >1500 g, o kojoj se vodi odgovarajuća skrb, u te djece valja razmotriti druge dijagnoze (npr. obiteljsku eksudativnu retinopatiju, Norrievu bolest).

Prognoza

Poremećen rast krvnih žila često prestaje spontano, no u oko 4% preživjele djece porođajne težine <1 kg, napreduje do odignuća mrežnice i gubitka vida unutar 2 do 12 mjeseci nakon poroda. Djeca s izliječenom retinopatijom nedonoščadi imaju veću učestalost miopije, strabizma, i ambliopije. Rijetkoj djeci s umjerenim, zacijeljenim ROP-om zaostaju ožiljci (npr. uvučenje ili nabori mrežnice) i u opasnosti su od odignuća mrežnice kasnije tijekom života.

Liječenje

Kod teškog ROP-a, laserskom fotokoagulacijom u svrhu odstranjenja perifernog, avaskularnog dijela mrežnice se smanjuje incidencija nabora i odignuća mrežnice. Vaskularizacija mrežnice se mora pratiti u intervalima od 1 do 2 tjedna sve dok krvne žile ne dostignu sazrijevanje. Ako do odignuća mrežnice dođe tijekom djetinjstva, u obzir dolazi kirurški zahvat na mrežnici ili vitrektomija s lensektomijom, no navedeni su postupci tek kasni pokušaji spašavanja s malim uspjehom.

Bolesnike sa zaostalim ožiljcima bi trebalo pregledavati svake godine tijekom cijelog života. Liječenjem slabovidnosti i refraktivnih grešaka tijekom prve godine života poboljšava se vid. Bolesnike s potpunim odignućem mrežnice bi trebalo pregledavati zbog mogućeg razvoja sekundarnog glaukoma i slabog razvijanja oka te ih uputiti u programe za osobe oštećena vida.

Bevacizumab je antivaskularni endotelni faktor rasta, monoklonalno antitijelo, koje može zaustaviti napredovanje ROP-a. U odnosu na lasersku terapiju, bevacizumab ima nižu stopu recidiva i manje strukturalnih abnormalnosti. Kada bolest recidivira, a to se najčešće događa mjesecima kasnije; potreban je dugoročni oftalmološki nadzor. Zabrinutost vezana za sistemsku apsorpciju i moguće infekcije u kombinaciji s potrebom za pronalaženjem optimalne doze i vrijeme praćenja su razlozi zbog kojih je ovaj lijek ostao druga linija terapije koja se koristi za liječenje teške bolesti ili zajedno s laserskom terapijom.

Prevencija

Nakon prijevremenog poroda, nadomjesna terapija kisikom bi se trebala koristiti samo kako bi se izbjegle promjene u razini kisika jer i hiperoksija i hipoksija povećavaju rizik nastanka retinopatije nedonoščadi. Vitamin E i ograničeno svjetlo nisu učinkoviti.

Ključne točke
Politika privatnosti