Retinopatija nedonoščadi je obostrani poremećaj s poremećenom vaskularizacijom mrežnice u nedonoščadi, osobito one najniže porođajne težine. Ishodi bolesti se kreću od normalnog vida do sljepoće. Dijagnoza se postavlja oftalmoskopski. Liječenje teške bolesti mogu uključivati lasersku fotokoagulaciju ili primjenu antivaskularnog endotelnog čimbenika rasta (bevacizumab); ostali oblici liječenja su usmjereni na komplikacije (npr. ablaciju mrežnice).

Unutarnje krvne žile mrežnice započinju rasti oko sredine trudnoće, no mrežnica nije u potpunosti vaskularizirana sve do termina. Retinopatija nedonoščadi (retinopathy of prematurity, ROP) nastaje ako ove krvne žile nastave rasti na abnormalan način, stvarajući greben tkiva između vaskulariziranog središnjeg dijela mrežnice i nevaskularizirane periferije mrežnice. Kod teškog ROP-a, ove novostvorene krvne žile urastaju u staklovinu. Ponekad sve retinalne krvne žile oka postaju dilatirane i tortuozne (“plus” bolest).

Podložnost ROP-u je povezana s omjerom avaskularne mrežnice u trenutku rođenja. Jedna velika, multicentrična studija na 6998 dojenčadi otkrila je retinopatiju nedonoščadi u 68% novorođenčadi težine < 1251 g pri rođenju (1). Postotak je veći kada postoje brojne zdravstvene komplikacije (npr infekcija, intraventrikularno krvarenje, bronhopulmonalna displazija).

Iako je etiologija retinopatije nedonoščadi višestruka, poznato je da pretjerana (osobito produljena) terapija kisikom povećava rizik. Međutim, nadomjestak kisika je često potreban da bi se dijete adekvatno oksigeniralo iako sigurna razina i trajanje terapije kisikom nije utvrđeno.

Probir oftalmoskopijom se obavlja u sve dojenčadi porođajne težine <1500 g ili <30 tjedana gestacijske dobi. Budući da je početak bolesti obično u 32.-34. tjednu gestacijske dobi, probir počinje oko 31. tjedna gestacijske dobi. Oftalmološki pregled se nastavlja obavljati svakih 1 do 3 tjedna (ovisno o težini bolesti oka), sve dok krvnih žile ne urastu na periferiji (ekvivalento terminu). Budući da je značajan ROP rijedak u djece porođajne težine >1500 g, o kojoj se vodi odgovarajuća skrb, u te djece valja razmotriti druge dijagnoze (npr. obiteljsku eksudativnu retinopatiju, Norrievu bolest).

Poremećen rast krvnih žila često prestaje spontano, no u malom postotku preživjele djece porođajne težine <1000 g on napreduje do ablacije mrežnice i gubitka vida unutar 2 do 12 mjeseci nakon poroda. Djeca s izliječenom retinopatijom nedonoščadi imaju veću učestalost miopije, strabizma, i ambliopije. Nekoliko djece s umjerenom, izliječenom retinopatijom nedonoščadi ostaju s cikatrijanim ožiljcima (npr. razvučena mrežnica ili mrežnični nabori) i izloženi su riziku od ablacije mrežnice kasnije u životu; rijetko se također mogu pojaviti glaukom i katarakta.

• Laserska fotokoagulacija

• Bevacizumab

Kod teškog ROP-a, upotreba laserske fotokoagulacije za odstranjenje perifernog, avaskularnog dijela mrežnice smanjuje učestalost nabora i ablacije mrežnice. Vaskularizacija mrežnice se mora pratiti u intervalima od 1 do 2 tjedna sve dok krvne žile ne sazriju dovoljno. Ako u djetinjstvu dođe do ablacije mrežnice, u obzir dolazi "scleral buckling" operacija ili vitrektomija s lensektomijom, no navedeni postupci su tek kasni pokušaji spašavanja s malom dobrobiti.

Bolesnike sa zaostalim ožiljcima bi trebalo pregledavati svake godine tijekom cijelog života. Liječenjem ambliopije i refraktivnih grešaka tijekom prve godine života poboljšava se vid. Bolesnike s potpunom ablacijom mrežnice bi trebalo pregledavati zbog mogućeg razvoja sekundarnog glaukoma i slabog razvijanja oka te ih uputiti u programe za osobe oštećena vida.

Bevacizumab je antivaskularni endotelni faktor rasta (anti-VEGF), monoklonalno antitijelo, koje može zaustaviti napredovanje ROP-a. U usporedbi s laserskom terapijom, bevacizumab ima manju stopu recidiva i manje strukturnih abnormalnosti u odabranim slučajevima (1). Kada retinopatija recidivira, a to se najčešće događa mjesecima kasnije, potreban je dugoročni oftalmološki nadzor. Ovaj lijek je ostao terapija druge linije zbog zabrinutosti povodom sistemske apsorpcije, moguće infekcije te potrebe za optimalnom dozom i vremenom praćenja. Može se koristiti samostalno za liječenje teških bolesti ili u kombinaciji s laserskom terapijom.

• 1. Mintz-Hittner HA, Kennedy KA, Chuang AZ: Efficacy of intravitreal bevacizumab for stage 3+ retinopathy of prematurity. N Engl J Med 364(7):603–615, 2011. doi: 10.1056/NEJMoa1007374

Nakon prijevremenog poroda, nadomjesna terapija kisikom bi se trebala koristiti samo kako bi se izbjegle promjene u razini kisika jer i hiperoksija i hipoksija povećavaju rizik nastanka retinopatije nedonoščadi. Vitamin E i ograničenje svjetlosti nisu učinkoviti.

• Retinopatija nedonoščadi (ROP) se obično razvija u djece porođajne težine <1500 g te gestacijske dobi <30 tjedana, posebice u djece koja su imala ozbiljne zdravstvene komplikacije ili koja su primala prekomjernu i /ili dugotrajnu terapiju kisikom.

• Rizik se povećava sa stupnjem nedonošenosti.

• Većina slučajeva nestane spontano, no u manjeg broja bolesnika dolazi do ablacije mrežnice i gubitka vida od 2. do 12. mjeseca nakon poroda.

• Probir rizične nedonoščadi se radi oftalmoskopijom (učinjenom od strane oftalmologa) s početkom u 31. tjednu gestacijske dobi.

• Teški stupnjevi ROP-a se tretiraju laserskom fotokoagulacijom ili bevacizumabom.

• Minimalizirajte korištenje dodatnog kisika nakon prijevremenog poroda.