Kolangiopatija u AIDS-u je bilijarna opstrukcija kao posljedica striktura bilijarnog trakta uzrokovanih raznim oportunističkim infekcijama.

(Vidi također Pregled funkcije žuči.)

Prije pojave antiretrovirusne terapije, oko 25% bolesnika s AIDS-om imali bi i kolangiopatiju, osobito u onih s niskim vrijednostima CD4 limfocita (< 100/μL). Najčešći patogen je Cryptosporidium parvum. Drugi su citomegalovirus, microsporidia i Cyclospora sp. Papilarna stenoza, ili sklerozirajući kolangitis intrahepatičkih ili ekstrahepatičkih žučnih vodova razvija se u većine bolesnika. Više od polovice bolesnika mogu imati oboje.

Uobičajeni simptomi uključuju bolove pod desnim rebrenim lukom i proljev. Neki bolesnici mogu imati i povišenu temperaturu i žuticu. Jaka bol obično ukazuje na papilarnu stenozu. Blaža bol sugerira sklerozirajući kolangitis. Proljev je odraz infekcije tankog crijeva, često uzrokovanom kriptosporidiozom.

Slikovna obrada obično započinje ultrazvukom, koja je neinvazivna i precizna metoda (> 95%). Međutim, obično je potrebno učiniti i ERCP. ERCP osigurava dijagnozu, a omogućuje i uzimanje uzorka tankog crijeva, te daje terapijsku mogućnost u riješavanju striktura. CT i magnetska rezonanca se također koriste u dijagnostici.

Abnormalne vrijednosti laboratorijskih nalaza jetrenih enzima (pogotovo visoke vrijednosti alkalne fosfataze) ukazuju na kolestazu.

Endoskopska sfinkterotomija koja se često obavlja tijekom ERCP-a, može značajno olakšati bol, žuticu, i kolangitis u bolesnika s papilarnom stenozom. Izolirane ili dominantne strikture mogu se riješavati plasiranjem bilijarnog stenta. Antimikrobna terapija se daje u liječenju infekcije, ali sami po sebi ne smanjuju oštećenje bilijarnog trakta i ne utječu na ublažavanje simptoma.

Ursodeoksikolna kiselina koristi se u liječenju primarnog sklerozirajućeg kolangitisa, a može imati ulogu i u liječenju skleroze intrahepatičnih žučnih vodova i kolestaze.