Kompresivni sindromi gornjeg torakalnog otvora su skupina slabo definiranih poremećaja koji se manifestiraju bolovima i parestezijama u šakama, vratu, ramenima ili rukama. Uključuju kompresiju brahijalnog pleksusa (a možda i potključnih žila) s obzirom da te strukture prolaze kroz torakalni otvor. Dijagnostičke pretrage nisu utvrđene. Liječenje uključuje fizikalnu terapiju, analgetike, a u teškim slučajevima, kirurški zahvat.

Patogeneza je uglavnom nepoznata, ali ponekad uključuje kompresiju donjeg trunkusa brahijalnog plekusa (a moguće i potključnih žila), s obzirom da te strukture prolaze kroz torakalni otvor ispod skalenskih mišića i preko prvog rebra, prije nego li uđu u aksilu, ali to nije u potpunosti jasno. Kompresije mogu biti uzrokovane

• Vratnim rebrom

• Abnormalnim prvim torakalnim rebrom

• Abnormalnom insercijom ili položajem skalenskih mišića.

• Loše sraslom ključnom kosti nakon prijeloma.

Ovi sindromi češće pogađaju žene a obično se razvijaju između 35. i 55. godine.

Simptomi i znakovi

Simptomi i znakovi kompresivnog sindroma gornjeg torakalnog otvora

Bol i parestezije obično započinju u vratu ili ramenu i šire se medijalno u ruku i šaku, a ponekad i na prednju stranu prsnog koša. Mnogi pacijenti imaju blage do umjerene osjetne poremećaje u distribuciji C8 do Th1 na bolnoj strani; neki imaju izrazite vaskularno-autonomne promjene na ruci (npr. cijanoza, oticanje). U pojedinaca je čitava zahvaćena ruka oslabljena.

Rijetke komplikacije sindroma kompresije gornjeg prsnog otvora uključuju Raynaudov sindrom lokaliziran na zahvaćenu ruku i distalnu gangrenu.

Dijagnoza

Dijagnoza kompresivnog sindroma gornjeg torakalnog otvora

• Klinička procjena

• Elektrodijagnostički testovi i obično MR brahijalnog pleksusa i / ili vratne kralježnice

Dijagnoza sindroma kompresije gornjeg torakalnog otvora je uglavnom klinička. Različiti manevri mogu dokazati kompresiju vaskularnih struktura (npr. istezanje brahijalnog pleksusa, kao i odmicanje ekstremiteta do položaja iznad glave), ali senzitivnost i specifičnost nisu utvrđeni. Pri postavljanju dijagnoze pomaže i auskultacija šumova nad ključnom kosti ili u vrhu pazušne jame ili nalaz vratnog rebra na RTG–u prsišta.

Premda angiografija katkad može otkriti koljenasto presavinuće ili djelomičnu opstrukciju aksilarnih arterija ili vena, ni jedan ni drugi nalaz nisu nepobitni dokazi bolesti.

Elektrodijagnostički testovi su potrebni kod svih pacijenata sa sugestivnim simptoma, a MR brahijalnog pleksusa, vratne kralježnice, ili oboje je također potrebno napraviti.

Liječenje

Liječenje kompresivnog sindroma gornjeg torakalnog otvora

• Fizikalna terapija, analgetici i triciklički antidepresivi

• U težim slučajevima, kirurško liječenje

Većina bolesnika koja boluje od kompresivnog sindroma gornjeg torakalnog otvora bez objektivnog neurološkog ispada dobro reagira na fizikalnu terapiju, nesteroidne protuupalne lijekove i niske doze tricikličkih antidepresiva.

Ukoliko se nađu vratna rebra ili kompresija potključne arterije, iskusni specijalist treba odlučiti je li potreban kirurški zahvat. Uz nekoliko iznimki, kirurško liječenje je rezervirano za bolesnike koji imaju značajni ili progresivni neurovaskularni deficit i koji ne odgovaraju na konzervativno liječenje.

Ključne točke

• Obratite pozornost na sindrom gornjeg torakalnog otvora ako pacijenti imaju neobjašnjive bolove i parestezije koje počinju u vratu ili ramenu i šire se niz medijalnu stranu ruke.

• Potrebno je učiniti elektrodijagnostičke testove, a obično i MR brahijalnog pleksusa i / ili vratne kralježnice.

• Većinu bolesnika je potrebno liječiti sa analgeticima i fizikalnom terapijom.

• Nužno je razmotriti kirurško liječenje ukoliko pacijenti imaju vratno rebro ili kompresiju potključne arterije uz neurovaskularne ispade koji progrediraju unatoč konzervativnom liječenju.