Kompresivni sindromi gornjeg torakalnog otvora su skupina slabo definiranih poremećaja koji se manifestiraju bolovima i parestezijama u šakama, vratu, ramenima ili rukama. Uključuju kompresiju brahijalnog pleksusa (a možda i potključnih žila) s obzirom da te strukture prolaze kroz torakalni otvor. Dijagnostičke pretrage nisu utvrđene. Liječenje uključuje fizikalnu terapiju, analgetike, a u teškim slučajevima, kirurški zahvat.
Patogeneza je uglavnom nepoznata, ali ponekad uključuje kompresiju donjeg trunkusa brahijalnog plekusa (a moguće i potključnih žila), s obzirom da te strukture prolaze kroz torakalni otvor ispod skalenskih mišića i preko prvog rebra, prije nego li uđu u aksilu, ali to nije jasno. Kompresije mogu biti uzrokovane
-
Vratnim rebrom
-
Abnormalnim prvim torakalnim rebrom
-
Abnormalna insercija ili položaj skalenskih mišića.
-
Loše srasla klavikula nakon prijeloma.
Ovi sindromi češće pogađaju žene a obično se razvijaju između 35. i 55. godine.
Simptomi i znakovi
Bol i parestezije obično započinju u vratu ili ramenu i šire se medijalno u ruku, šaku, a ponekad i na prednju stranu prsnog koša. Mnogi pacijenti imaju blage do umjerene osjetne poremećaje u distribuciji C8 do T1 na bolnoj strani; neki imaju izrazite vaskularno-autonomne promjene na ruci (npr. cijanoza, oticanje). U pojedinaca je čitava zahvaćena ruka oslabljena.
Rijetke komplikacije uključuju Raynaudov sindrom i distalnu gangrenu.
Dijagnoza
Dijagnoza sindroma kompresije gornjeg torakalnog otvora je uglavnom klinička. Različite dijagnostičke pretrage mogu dokazati kompresiju vaskularnih struktura (npr. istezanjem brahijalnog pleksusa), ali senzitivnost i specifičnost nisu utvrđeni. Pri postavljanju dijagnoze pomaže i auskultacija šumova nad klavikulom ili u vrhu aksile, ili nalaz vratnog rebra na RTG–u prsišta.
Premda angiografija katkad može otkriti koljenasto presavinuće ili djelomičnu opstrukciju aksilarnih arterija ili vena, ni jedan ni drugi nalaz nisu nepobitni dokazi bolesti.
Elektrodijagnostički testovi su potrebni kod svih pacijenata sa sugestivnim simptoma, a MR brahijalnog pleksusa, vratne kralježnice, ili oboje ako je potrebno.
Liječenje
Većina bolesnika bez objektivnog neurološkog ispada dobro reagira na fizikalnu terapiju, NSAR i niske doze tricikličkih antidepresiva.
Ukoliko se nađu vratna rebra ili kompresija potključne arterije, iskusni specijalist treba odlučiti je li potreban kirurški zahvat. Uz nekoliko iznimki, kirurško liječenje je rezervirano za bolesnike koji imaju značajni ili progresivni neurovaskularni deficit i koji ne odgovaraju na konzervativno liječenje.
Ključne točke
-
Obratite pozornost na sindrome gornjeg torakalnog otvota ako pacijenti imaju neobjašnjive bolove i parestezije koje počinju u vratu ili ramenu i šire se niz medijalnu stranu ruku.
-
Potrebno je učiniti elekktrodijagnostičke testove, a obično i MRI brahijalnog pleksusa i / ili vratne kralježnice.
-
Većinu bolesnika je potrebno liječiti sa analgeticima i fizikalnom terapijom.
-
Nužno je razmotriti kirurško liječenje ukoliko pacijenti imaju vratno rebro ili kompresiju potključne arterije uz neurovaskularni ispad koji progredira unatoč konzervativnom tretmanu.