Nakupljajući poremećaj karakterizira trajna poteškoća odbacivanja ili rastanka s imovinom, bez obzira na njenu stvarnu vrijednost. Takva poteškoća rezultira prepunjenošću i neredom stambenog prostora do značajno smanjene iskoristivosti.
Nakupljajući poremećaj obično u blažem obliku počinje u adolescenciji i postupno se pogoršava s dobi, vodeći klinički značajnim poteškoćama sredinom 30-ih. Prevalencija je 2-6% u općoj populaciji. Podjednako je zastupljen kod žena i muškaraca.
Simptomi i znakovi
Simptomi i znakovi podliježećeg poremećaja
Nakupljajući poremećaj je obično kroničan, fluktuacija simptoma ili sponatana remsija nisu tipični.
Pacijenti imaju snažnu potrebu za čuvanjem predmeta, uz značajne poteškoće prilikom odvajanja ili razmišljanja o odvajanju od njih. Nakupljaju velik broj predmeta za što nemaju adekvatan prostor; prepune i iznerede stambeni prostor do njegove neupotrebljivosti, osim za skladištenje nagomilanih predmeta. Na primjer, hrpa nagomilanih novina može napuniti sudoper i prekriti radnu površinu i štednjak u kuhinji, onemogućavajući pripremu jela.
Simptomi nakupljanja često ometaju društveno, profesionalno ili druga važna područja funkcioniranja. Na primjer, pacijenti ne dopuštaju drugim osobama, uključujući članovima obitelji, prijateljima i majstorima, ulazak u kuću rado neugodnosti zbog nereda.
Nakupljanje može rezultirati ugrožavajućim uvjetima (npr. stvaranjem opasnosti od požara ili povećanjem rizika od pada) i može voditi deložaciji ili pravnim problemima.
Poremećaj nakupljanja životinja je oblik nakupljajućeg poremećaja u kojima pacijenti nakupljaju veliki broj životinja i ne pružaju im adekvatnu prehranu, higijensku i veterinarsku skrb, unatoč propadanju životinja (npr, gubitak težine, bolesti) i/ili okoliša (npr ekstremna prenatrpanost, visoko nehigijenski uvjeti).
Razina uvida je različita. Neki pacijenti prepoznaju problematičnost uvjerenja i navike nakupljanja, neki ne.
Otprilike 80 do 90% ljudi s poremećajem gomilanja također prekomjerno nabavljaju predmete (npr. knjige, časopise; [1]).
Literatura
1. Frost RO, Tolin DF, Steketee G, et al: Excessive acquisition in hoarding. J Anxiety Disord 23(5):632-639, 2009.
Dijagnoza
Dijagnoza poremećaja nakupljanja
Nakupljajući poremećaj se razlikuje od prolaznog gomilanja i nereda (npr. kad je imovina naslijeđena) po trajanju i drugim značajkama; u pravilu, pacijenti odbijaju rješavanje ili prodaju nagomilanih predmeta. Kolekcionari (npr. knjiga, figurica), su osobe koje prikupljaju i čuvaju veliki broj predmeta, ali za razliku od nakupljajućeg poremećaja, zbirke su organizirane i sistematizirane i značajno ne narušavaju funkcioniranje ili sigurnost kućnog okruženju.
Dijagnostički kriteriji uključuju sljedeće;
Trajne poteškoće odbacivanja ili rastanka s imovinom, bez obzira na njenu stvarnu vrijednost.
Poteškoće odbacivanja zbog potrebe za čuvanjem predmeta i uznemirenost povezanu s odbacivanjem.
Nakupljanje vodi prepunjenosti i neredu stambenog prostora (ne podruma ili skladišta) i znatno ugrožava njegovo korištenje.
Nakupljanje vodi značajnoj uznemirenosti i ometa socijalno, profesionalno ili druga važna područja funkcioniranja.
Liječenje
Liječenje poremećaja gomilanja
SIPPS mogu biti od pomoći, klinički podaci njihove učinkovitosti su ograničeni.
Kognitivno-bihevioralna terapija prilagođena liječenju specifičnih simptoma nakupljajućeg poremećaja također može biti korisna. Na primjer, pomaže pacijentima u odbacivanju predmeta, suzdržavanju od nakupljanja novih (ako je pretjerano stjecanje problem) i poboljšanju sposobnosti odlučivanja.
Motivacijske tehnike često su potrebne kako bi se pacijenti potaknuli na sudjelovanje i zadržavanje u liječenju.
Ključne točke
nakupljajući poremećaj je obično kroničan, a nakupljeni predmeti prepune i iznerede stambeni prostor, čineći ga nemogućim, ponekad nesigurnim za korištenje.
Odbacivanje imovine uzrokuje značajne poteškoće.
U tretmanu se koristi kognitivno-bihevioralna terapija, prilagođena za liječenje specifičnih simptoma nakupljanja i/ili SIPPS.