Legg-Calvé-Perthesova bolest

Autor: Frank Pessler, MD, PhD
Urednik sekcije: doc. prim. dr. sc. Joško Markić, dr. med.
Prijevod: mr. sc. Tanja Kovačević, dr. med.

Legg–Calvé–Perthesova bolest je idiopatska aseptična nekroza epifize glave femura.

Legg–Calvé–Perthesova bolest ima vrhunac pojavnosti u dobi od 5 do 10 godina, češća je u dječaka i obično je jednostrana. U oko 10% slučajeva javlja se obiteljski, ali još uvijek nisu utvrđeni odgovorni genski defekti.

Karakteristični simptomi Legg-Calvé-Perthesove bolesti su bolnost kuka i poremećaj hoda (npr. šepanje); neka djeca se žale na bol koljena. Početak bolesti je postupan, a i sam tijek bolesti je usporen. Pokreti u zglobu su ograničeni, a bedreni mišići mogu atrofirati.

Dijagnoza

  • Rendgenska slika

  • Obično MRI

Na dijagnozu Legg-Calvé-Perthesove bolesti posumnjat ćemo na temelju simptoma. Rendgenska slika, a potom i MRI, ako je potrebno, treba učiniti za potvrdu dijagnoze i utvrđivanje opsega bolesti. Rendgenska pretraga kosti u početku ne mora biti od koristi jer može pokazivati normalan nalaz ili tek minimalno spljoštenje kosti. Kasnije rendgenske slike mogu pokazivati fragmentaciju glave femura, koja sadrži područja prosvjetljenja i skleroze.

U obiteljskim ili slučajevima obostrane pojave bolesti, obvezna je rendgenska pretraga cijelog kostura zbog isključivanja nasljednih koštanih bolesti, osobito multiple epifizne displazije, jer se prognoza i način liječenja bolesti razlikuju. Također treba isključiti hipotireozu, srpastu anemiju i traumu.

Liječenje

  • Odmor i imobilizacija

  • Ponekad operacija

Ortopedsko liječenje uključuje dugotrajno mirovanje u krevetu, mobilnu trakciju, omče i abdukcijske gipsane zavoje u svrhu fiksiranja glave femura. Neki stručnjaci zagovaraju subtrohanternu osteotomiju s unutarnjom fiksacijom i ranim početkom kretanja. Početna ispitivanja ukazuju na učinkovitost bisfosfonata u liječenju ove bolesti, ali su potrebna daljnja istraživanja.

Bez liječenja, tijek je obično dugotrajniji ali dolazi do spontanog povlačenja (obično za 2 do 3 godine). Kad se bolest napokon smiri, ostatno iskrivljenje glave femura i acetabuluma stvara sklonost sekundarnom degenerativnom osteoartritisu. Uz liječenje, posljedice su blaže. Najbolji ishod bolesti imaju mala djeca i djeca s manjom destrukcijom glave femura u trenutku postavljanja dijagnoze.