Legg-Calvé-Perthesova bolest je osteohondroza koja je karakterizirana avaskularnom osteonekrozom epifize glave bedrene kosti. Dijagnoza se postavlja klinički; obično i radiološkom snimkom. Liječenje uključuje odmaranje i imobilizaciju.
Vrhunac pojavnosti Legg–Calvé–Perthesova bolesti je od 5. do 10. godine, češća je u dječaka i obično je jednostrana. U oko 10% slučajeva javlja se obiteljski, ali još uvijek nisu utvrđeni geni odgovorni za nastanak ove bolesti.
Karakteristični simptomi Legg-Calvé-Perthesove bolesti su bolnost kuka i poremećaj hoda (npr. šepanje); neka djeca se žale na bol koljena. Početak bolesti je postupan, a i sam tijek bolesti je usporen. Pokreti u zglobu su ograničeni, a bedreni mišići mogu atrofirati.
Dijagnoza
Legg-Calvé-Perthesova bolest
-
Rendgenska slika
-
Obično MR
Na Legg-Calvé-Perthesove bolest posumnjat ćemo na temelju simptoma. Za potvrdu dijagnoze i utvrđivanje opsega bolesti potrebno je napraviti rendgensku sliku, a ukoliko je potrebno i MR. Rendgenska pretraga kosti u početku bolesti može biti uredna ili pokazati tek minimalno spljoštenje kosti. Kasnije rendgenske slike mogu pokazivati fragmentaciju glave femura, koja sadrži područja prosvjetljenja i skleroze.
U obiteljskim ili slučajevima obostrane pojave bolesti, obvezna je rendgenska pretraga cijelog kostura zbog isključivanja nasljednih koštanih bolesti, osobito multiple epifizne displazije, jer se prognoza i način liječenja bolesti razlikuju. Također treba isključiti hipotireozu, srpastu anemiju i traumu.
Liječenje
Legg-Calvé-Perthesova bolest
Ortopedsko liječenje uključuje dugotrajno mirovanje u krevetu, mobilnu trakciju, omče i abdukcijske gipsane zavoje s ciljem fiksiranja glave femura. Neki stručnjaci zagovaraju subtrohanternu osteotomiju s unutarnjom fiksacijom i ranim kretanjem. Početna ispitivanja ukazuju na učinkovitost bisfosfonata u liječenju ove bolesti, ali su potrebna daljnja istraživanja.
Bez liječenja, tijek je obično dugotrajniji ali dolazi do spontanog povlačenja (obično za 2 do 3 godine). Kad se bolest napokon smiri, ostatno iskrivljenje glave femura i acetabuluma stvara sklonost sekundarnom degenerativnom osteoartritisu. Uz liječenje, posljedice su blaže. Najbolji ishod bolesti imaju mala djeca i djeca s manjom destrukcijom glave femura u trenutku postavljanja dijagnoze.