Mezoteliom

Autor: Abigail R. Lara, MD
Urednik sekcije: Željko Ivančević, dr. med.
Prijevod: Željko Ivančević, dr. med.

Mezoteliom pleure je jedini poznati malignitet pleure a posljedica je ekspozicije azbestu gotovo u svim slučajevima. Dijagnoza se temelji na anamnezi i RTG–u pluća ili CT–u toraksa i na biopsiji. Liječenje je potporno (simptomatsko), što može zahtijevati operaciju, kemoterapiju ili oboje.

(Vidi također Prikaz bolesti izazvanih azbestom i prikaz plućnih bolesti izazvanih vanjskim čimbenicima.)

Azbest je prirodni (magnezij–aluminijev) silikat koji slabo prenosi toplinu i zbog svojih strukturnih svojstava široko se primjenjuje za termičku izolaciju u građevinskoj i brodograđevnoj industriji, u proizvodnji automobilskih kočnica kao i u nekim dijelovima tekstilne industriji. Krizotil (vlakna bijelog ili spiralnog azbesta), krociodolit i amozit (amfibolna ili ravna vlakna) su tri osnovne vrste azbesta koje uzrokuju bolesti.

Radnici koji dolaze u kontakt s azbestom imaju 10% rizika da obole od mezotelioma, a prosječna latencija je 25 do 30 godina. Rizik nije ovisan o pušenju. Mezoteliom nastaje iz mezotela koji oblaže pleuralnu šupljinu i može se širiti lokalno, ili može metastazirati u hilarne i medijastinalne limfne čvorove, perikard, dijafragmu, peritoneum, jetru, nadbubrežne žlijezde ili bubrege i, rijetko, u tuniku vaginalis testisa.

Simptomi i znakovi

Bolesnici se najčešće tuže na dispneju i nepleuralnu bol u prsima (uslijed rasta tm i pritiska na okolne strukture). Opći simptomi su rijetki na prvom posjetu liječniku. Prodor tumora u stijenku toraksa i okolne strukture može izazvati jaku bol, promuklost, disfagiju, Hornerov sindrom, brahijalnu pleksopatiju ili ascites.

Dijagnoza

  • RTG slika pluća

  • citološka analiza pleuralne tekućine ili biopsija pleure

  • ponekad video-potpomognuta torakoskopija (VATS) ili torakotomija

  • određivanje stadija mezotelioma pomoću CT-a toraksa, medijastinoskopije i MR-a ili ponekad pomoću PET-a i bronhoskopije

Pleuralni oblik mezotelioma, na koji otpada > 90% svih slučajeva (ostalih 10% su mezoteliomi perikarda i peritoneuma), prikazuje se na RTG–u kao difuzno jednostrano ili obostrano zadebljanje pleure (jer raste multifokalno po pleuri), stvara “oklop” oko pluća, urasta u njih, u zid toraksa, medijastinum i ošit, te obično zatvara kostofrenične kutove. Pleuralni izljevi nastaju u 95% slučajeva, obično su jednostrani, veliki (opsežni) i hemoragični. Dijagnoza se temelji na citološkoj analizi pleuralne tekućine i biopsiji pleure. Povišena razina hijaluronidaze u pleuralnoj tekućini upućuje na mezoteliom, ali nema dijagnostičku vrijednost.

Ako ovi postupci nisu dali sigurnu dijagnozu, indicirana je VATS ili torakotomija radi biopsije. Topivi proteini srodni mezotelinu koje mezotelne stanice oslobađaju u serum proučavaju se kao mogući tumorski markeri za otkrivanje i praćenje bolesti, ali postotak lažno pozitivnih nalaza može ograničiti njihovu primjenu.

Stadij bolesti se određuje pomoću CT-a toraksa, medijastinoskopije i MR-a. Senzitivnost i specifičnost MR-a i CT-a su usporedive, mada je MR korisniji jer može otkriti širenje tumora u torakalni zid, dijafragmu, medijastinalne strukture, kralježnicu ili kralježničnu moždinu. PET je senzitivnija i specifičnija metoda za razlučivanje benignog od malignog zadebljanja pleure. Kako bi se isključio endobronhalni karcinom pluća mora se učiniti bronhoskopija.

Prognoza

Mezoteliom ostaje neizlječiv rak, a dugoročno preživljenje je rijetkost. Kirurško odstranjenje pleure, ipsilateralnog pluća, n. frenicusa, hemidijafragme i perikarda zajedno s kemo- ili radioterapijom može doći u obzir, mada to bitno ne mijenja prognozu ni vrijeme preživljenja. Zasad nijedan oblik terapije ne produžava bitno preživljenje. Srednje preživljenje od trenutka postavljanja dijagnoze iznosi od 9 do 12 mjeseci, ovisno o lokalizaciji tumora i vrsti stanica. Radiološki i patohistološki stadij bolesti najpouzdaniji su prognostički pokazatelji (1). Najlošiju prognozu imaju bolesnici:

  • > 75 godina u trenutku postavljanja dijagnoze

  • loše opće stanje

  • LDH > 500 i.j./L

  • broj trombocita > 400.000 /mikroL

  • bol u prsištu

  • neepitelni mezoteliom prema histološkom nalazu

Literatura

  • 1. Herndon JE, Green MR, Chahinian AP, et al: Factors predictive of survival among 337 patients with mesothelioma treated between 1984 and 1994 by the Cancer and Leukemia Group B. Chest 113 (3):723–731, 1998.

Liječenje

  • simptomatsko

  • pleurodeza ili pleurektomija zbog pleuralnog izljeva i olakšanja dispneje

  • analgezija s opijatima, a ponekad zračenjem (palijativna radioterapija)

  • kemoterapija zbog smanjenja tumora i ublažavanja simptoma

  • eksperimentalne terapije

Glavni cilj simptomatske terapije je ublažiti bol i dispneju.

S obzirom na difuznu prirodu bolesti, radioterapija nije od koristi, izuzev kao sredstvo za ublažavanje lokalizirane boli i za metastaze. Obično je treba izbjegavati kad je bol posljedica zahvaćenosti korijenova živaca.

Dispneju prouzročenu pleuralnim izljevom može olakšati pleurodeza ili pleurektomija.

Odgovarajuća analgezija je važna, ali se teško postiže. Obično se daju opijati, transkutano ili preko trajnog epiduralnog katetera.

Budući da su morbiditet i mortalitet visoki kod ekstrapleuralne pulmektomije, sve više se radi pleurektomija i dekortikacija ako je tumor makroskopski ograničen na jedan hemitoraks i ako se može ukloniti. Međutim, potpuna kirurška resekcija obično nije izvediva, pa u tom slučaju kemoterapija i radioterapija produžuje preživljenje (1).

Nekirurško liječenje podrazumijevaju primjenu polikemoterapijskih protokola (npr. pemetreksed i citostatik na bazi platine) i radioterapije. Kemoterapija može ublažiti simptome u većini slučajeva, a ponekad smanjuje i veličinu tumora. Polikemoterapija koja uključuje pemetreksed i cisplatinu produžila je preživljenje za 3 mjeseca u odnosu na monoterapiju cisplatinom (2). U ovom je istraživanju dodavanje folne kiseline i vitamina B12 smanjilo toksičnost. Klinička ispitivanja su pokazala da dodavanje bevacizumaba pemetreksedu i cisplatini produžuje preživljenje (3).

Terapije pod istragom uključuju imunoterapija, genska terapija fotodinamička terapija, i Hipertermija intrapleuralne kemoterapije.

Literatura

Ključne poruke

  • Mezoteliom je gotovo uvijek povezan s azbestom i zahvaća pleuru u > 90% slučajeva.

  • Srednje preživljenje od postavljanja dijagnoze kreće se od 9 do 12 mjeseci, a izlječenje nije moguće.

  • Liječenje je uglavnom simptomatsko (potporno), ali mnogi kirurški i nekirurški načini liječenja poboljšali su preživljenje.