Autor: Stephanie M. Moleski, MD
Urednik sekcije: prof. dr. sc. Goran Hauser, dr. med.
Prijevod: Ema Šomen, dr. med.
Često se ne pronađu objektivno mjerljive strukturne ili fiziološke abnormalnosti za gastrointestinalne tegobe, čak ni nakon opsežne evaluacije. Za takve pacijente kažemo da imaju funkcionalne bolesti, koje predstavljaju 30 do 50% razloga posjeta gastroenterologu.
Funkcionalna bolest može se očitovati simptomima gornjeg i/ili donjeg gastrointestinalnog trakta (GI). (Vidi također Sindrom iritabilnog crijeva i vidi the American College of Gastroenterology's monograph on management of irritable bowel syndrome.)
Funkcionalni poremećaji su GI poremećaji povezani s osovinom crijevo mozak. Postoje neki dokazi koji upućuju na visceralnu hipersenzitivnost u tih bolesnika, u smislu poremećaja nocicepcije pa zbog toga ti bolesnici osjećaju nelagodu kod podražaja (npr. luminalna distenzija, peristaltika) koju ostali ljudi tako ne doživljavaju. Funkcionalni poremećaji su klasificirani prema simptomima, ali ne samo s visceralnom hiperosjetljivošću, već i poremećajima pokretljivosti, promijenjenom mikrobiotom, mukoznom i imunološkom funkcijom te procesuiranjem u središnjem živčanom sustavu(1).
Kod nekih bolesnika, psihološka stanja kao što su anksioznost (sa ili bez aerofagije) simptomi pretvaranja, somatski poremećaji , ili anksiozni poremećaji (prije nazivani hipohondrije) su povezani sa simptomima GI sustava. Postoje psihološke teorije koje smatraju da funkcionalni simptomi mogu nadomjestiti neke psihološke potrebe. Na primjer neki bolesnici s kroničnim bolestima pronalaze korist od svoje bolesti. Kod takvih bolesnika uspješno rješavanje simptoma može voditi k novim simptomima.
Veliki broj liječnika i gastroenterologa smatra funkcionalne GI tegobe teško razumljivim i liječivim, a ta nesigurnost može dovesti do frustracija i pogrešnih procjena. Učinkovita interakcija liječnik-bolesnik smanjuje potrebu za traženjem učestale zdravstvene pomoći od strane bolesnika. Liječnici bi trebali prihvatiti bolesnikove simptome i pružiti suosjećanje. Trebali bi i smanjiti naručivanje na kontrolne preglede i medikamentoznu terapiju za ustrajne bolesnike s neobjašnjivim simptomima. (2). Ukoliko simptomi ne upućuju na ozbiljnu bolest liječnik bi trebao pričekati prije nego zatraži slijedeću dijagnostičku pretragu ili uvede novi lijek. Kroz neko vrijeme, novi podaci dobiveni od bolesnika mogu voditi ka rješenju njegovih tegoba. Funkcionalne tegobe su ponekad prisutne i kod bolesnika s fiziološkom bolesti (npr. peptički ulkus, ezofagitis); takvi se simptomi moguće neće povući čak ni kada se razriješi fiziološka bolest. U nekih bolesnika dijagnostička obrada (npr CT) može otkriti slučajne abnormalnosti koje nisu povezane sa simptomima.
(Vidi također Procjena gastrointestinalnog bolesnika.)
Literatura
-
1. Drossman DA: Functional gastrointestinal disorders: History, pathophysiology, clinical features, and Rome IV. Gastroenterologiy 150:1262–1279, 2016. doi: 10.1053/j.gastro.2016.02.032
-
2. Drossman DA: 2012 David Sun Lecture: Helping your patient by helping yourself: How to improve the patient-physician relationship by optimizing communication skills. Am J Gastroenterol 108:521–528, 2013. doi: 10.1038/ajg.2013.56
Više informacija
Mogu bit korisni sljedeći izvori na engleskom jeziku: Imajte na umu da THE MANUAL nije odgovoran za sadržaj ovog izvora.