Bedžel, pinta i frambezija

Autori: Larry M. Bush, MD
Maria T. Perez, MD
Urednici sekcije: prof. dr. sc. Adriana Vince, dr. med. i dr. sc. Neven Papić, dr. med.
Prijevod: Laura Prtorić, dr. med.

Bedžel, pinta i frambezija (endemske treponematoze) su kronične, tropske, nespolne spirohetalne infekcije koje se prenose direktnim kontaktom. Simptomi bedžela su lezije kože i sluznica, nakon čega se razviju gume u kostima i koži. Frambezija uzrokuje periostitis i kožne lezije. Lezije kod pinte su ograničene na dermis. Dijagnoza se postavlja klinički uz pozitivnu epidemiološku anamnezu. Lijek izbora je penicilin.

Za porodicu Spirochaetales karakterističan je spiralni oblik bakterije. Spirohete su pretanke da bi se mogle uočiti običnim mikroskopom, ali se mogu vidjeti mikroskopiranjem u tamnom polju. Postoje 3 roda: Treponema, Leptospira i Borrelia.

Uzročnici bedžela, pinte i frambezije su:

  • Bedžel: Treponema pallidum subsp. endemicum

  • Frambezija: T. pallidum subsp. pertenue

  • Pinta: T. carateum

Ove vrste Treponeme se morfološki i serološki ne razlikuju od uzročnika sifilisa, T. pallidum, subsp. pallidum. Kao i kod sifilisa, uobičajeni tijek bolesti je pojava primarne mukokutane lezije nakon čega uslijede difuzne sekundarne lezije, zatim razdoblje latencije i konačno kasni, destruktivni stadij bolesti.

Prenose se bliskim kožnim kontaktom (spolnim i nespolnim putem) poglavito među djecom koja žive u lošim higijenskim uvjetima. Bedžel (endemski sifilis) se uglavnom pojavljuje u sušnim područjima istočnog Mediterana, jugozapadne Azije i Sjeverne Afrike. Prenosi se oralnim kontaktom ili uporabom zajedničkog pribora za jelo i piće. Najvišu prevalenciju među endemskim treponematozama ima frambezija koja se pojavljuje u vlažnim ekvatorijalnim državama, gdje prijenos olakšavaju oskudna odjeća i oštećenja kože. Pinta ima ograničenu geografsku distribuciju, pojavljuje se kod domorodaca u Meksiku, Srednjoj i Južnoj Americi i nije osobito zarazna. Za prijenos je najvjerojatnije potreban dodir s oštećenom kožom.

Za razliku od T. pallidum, ostale ljudske treponemske podvrste se ne prenose putem krvi niti transplacentarno.

Simptomi i znakovi

Bedžel počinje u djetinjstvu kao mrlja na sluznici (obično bukalnoj) koja može proći neopaženo ili kao stomatitis u rubovima usnica. Ove bezbolne lezije mogu spontano nestati, ali obično im slijede papuloskvamozne i erozivne papularne lezije trupa i ekstremiteta slične frambeziji. Uobičajen je periostitis kostiju nogu. U kasnijim stadijima bolesti razvijaju se gume na nosu i na mekom nepcu.

Frambezija nakon inkubacijskog perioda od nekoliko tjedana, počinje kao crvena papula na mjestu inokulacije koja se povećava, erodira i ulcerira (primarna frambezija). Površina papule sliči jagodi, a eksudat je bogat spirohetama. Regionalni limfni čvorovi mogu biti povećani i bolni. Lezija zacijeli, no nakon nekoliko mjeseci do godinu dana razvijaju se generalizirane promjene koje sliče primarnoj leziji (sekundarna frambezija). Ove lezije se često razvijaju u vlažnim područjima pazuha, kožnih nabora i površina sluznica; sporo zacjeljuju i mogu se ponovno pojaviti. Na dlanovima i stopalima mogu se pojaviti rožnate lezije koje dovode do razvoja bolnih ulceracija. Pet do deset godina kasnije mogu se razviti destruktivne lezije (tercijarna frambezija) koje uključuju sljedeće:

  • Periostitis (pogotovo tibije)

  • Proliferativne egzostoze nosnog dijela maksilarne kosti (goundou)

  • Jukstaartikularne čvorove

  • Gumatozne lezije kože

  • U konačnici, mutilirajuće ulceracije na licu, osobito oko nosa (gangosa)

Lezije kod pinte su ograničene na dermis. Na mjestu inokulacije najprije se zapažaju male papule koje se povećavaju i postaju hiperkeratotične; uglavnom se pojavljuju na ekstremitetima, licu i vratu. Nakon 3-9 mjeseci po cijelom tijelu te iznad koštanih izbočina pojavljuju se zadebljanije i ravne lezije (pintidi). U kasnijoj fazi te promjene postaju plavkaste ili depigmentiraju tako da sliče vitiligu. Lezije kod pinte obično perzistiraju ako se ne liječe.

Dijagnoza

  • Klinička slika

Dijagnoza endemskih treponematoza postavlja se na temelju tipičnog izgleda lezija u osoba iz endemskih područja.

Serološki testovi za sifilis (VDRL od eng. Venereal Disease Research Laboratory i FTA-ABS od eng. Fluorescent treponemal antibody absorption test) su pozitivni, tako da se ove bolesti mogu razlikovati od veneričnog sifilisa samo klinički. U uzorcima iz inicijalnih kožnih lezija mikroskopski se u tamnom polju mogu vidjeti spirohete, ali se ne razlikuju od T. pallidum subsp. pallidum.

Liječenje

  • Penicilin

Aktivna bolest liječi se jednom injekcijom benzatin penicilina od 1.2 milijuna i.j. im. Djeca <45 kg trebaju primiti 600.000 i.j. im. Pojedinačna doza azitromicina od 30 mg/kg po. (maksimalno 2 g), ili doksiciklin 2x100 mg po. tijekom 14 dana su alternative za odrasle osobe alergične na penicilin.

Javnozdravstvene mjere uključuju aktivno traženje bolesnika te liječenje obitelji i bliskih kontakata benzatin penicilinom ili doksiciklinom kako bi se spriječio razvoj infekcije.

Ključne točke
Politika privatnosti