Lichen simplex kronični je ekcem uzrokovan opetovanim grebanjem putem nekoliko mehanizama, kronično češanje izaziva dodatan svrbež, stvarajući tako začarani krug. Dijagnoza se postavlja fizikalnim pregledom. Liječenje podrazumijeva obrazovne i bihevioralne tehnike kako bi se spriječilo grebanje, te primjenu kortikosteroida i antihistaminika.
(Vidi također Definicija dermatitisa.)
Etiologija
Lichen simplex chronicus karakterizira zadebljana i lihenificirana koža s promjenjivim ljuskanjem, te ponavljanim grebanjem ili trljanjem. Lichen simplex chronicus nije primarni proces. Osjećaj svrbeža u određenom području kože (sa ili bez podležeće patologije) izaziva trenje i mehaničku traumu, što rezultira sekundarnom lihenifikacijom i daljnjim svrbežom. Lichen simplex chronicus se često pojavljuje u osoba s anksioznim poremećajima i nespecifičnim emocionalnim stresom, kao i u pacijenata s bilo kojim oblikom podležećeg kroničnog dermatitisa.
Patofiziologija
Patofiziološki poremećaj u podlozi je nepoznat, ali može uključivati promjene u načinu na koji živčani sustav doživljava i obrađuje osjećaj svrbeža. Kože sklona ekcematizaciji (npr. atopijski dermatitis) je također sklonijia lihenifikaciji.
Simptomi i znakovi
Lichen simplex chronicus obilježen je suhim, ljuskajućim, hiperpigmentiranim lihenificiranim plakovima koji svrbe a imaju nepravilan, ovalan ili uglati oblik. Zahvaća lako dohvatljiva mjesta, najčešće noge, ruke, vrat i gornji dio trupa.
Dijagnoza
Dijagnoza se postavlja fizikalnim pregledom. Potpuno razvijeni plak je hiperpigmentiran, različitog intenziteta eritema, oštro ograničenen, naglašenog kožnog crteža, što leziji daje karakterističan lihenificirani izgled. Slična stanja uključuju tineu corporis, lihen planus, i psorijazu; lichen simplex chronicus može se razlikovati od nabrojanih dermatoza nakapavanjem kalijevog hidroksida na predmetno stakalce i biopsijom.
Liječenje
-
Informiranjem pacijenata i primjenom bihevioralne terapije
-
Kortikosteroidi (najčešće lokalno, ponekad intralezijski)
-
Antihistaminici
Primarno liječenje podrazumijeva podučavanje bolesnika o učincima češanja i trljanja. Sekundarno liječenje su lokalni kortikosterodi (npr. triamcinolon acetonid, flucinonid); prednost se može dati flasterima natopljenim s flurandrenolidom (koji se stavljaju ujutro i zamjenjuju navečer) jer flaster sprječava češanje. Mala područja se mogu lokalno infiltrirati (intralezijskim injekcijama) kortikosteroidima dugog djelovanja poput triamcinolon acetonida u dozi od 2,5 mg/ml (razrijeđenog fiziološkom otopinom) na 0,3 ml/cm2 promjene; liječenje se može ponoviti svakih 3 - 4 tjedna. Peroralni antihistaminici koji blokiraju H1–receptore mogu biti od koristi. Emolijentna sredstva također mogu biti korisna. Lokalno kapsaicin krema također može biti od pomoći, ali početni osjećaj pečenja može ovu terapiju neprihvatljivom za pacijente.
Ključne točke
-
Kronično češanje uzrokuje svrbež, stvarajući začarani krug.
-
Suhi, ljuskavi, hiperpigmentirani, lihenificirani plakovi koji svrbe pojavljuju u nepravilnim, ovalnim ili trokutastim oblicima na nogama, rukama, vratu i gornjem dijelu trupa, a ponekad i uz zahvaćenost anogenitalnog područja.
-
Dijagnoza se postavlja klinički, kalijev hidroksid na predmetnom stakalcu i biopsija mogu pomoći u diferencijalnoj dijagnozi.
-
Pacijenti trebaju biti educirani o začaranom krugu grebanja i nastavljanja osjećaja svrbeža; lokalna kortikosteroidna terapija i antihistaminici pomažu kontrolirati svrbež.