Infektivni artritis, traumatski artritis, osteoartritis, RA i sekundarni degenerativni artritis mogu utjecati na temporomandibularni zglob.

(Vidi također Pregled temporomandibularnih poremećaja.)

Infektivni artritis

Infekcija temporomandibularnog zgloba (TMZ) može nastati direktnim širenjem ili hematogenim prijenosom bakterija ( vidi: Akutni infektivni (septički) artritis). Područje je upaljeno, a pokreti zgloba su ograničeni i bolni. Dijagnoza se postavlja na temelju lokalnih simptoma koji su povezani sa dokazanom sistemskom bolesti ili sa drugom upalom u neposrednoj blizini. RTG nalaz je negativan u početku ali kasnije pokazuje znakove koštane patologije. Ukoliko se sumnja na gnojni artritis, učini se punkcija kako bi se postavila dijagnoza i napravio antibiogram. Dijagnoza se mora postaviti hitno kako bi se prevenirala trajna oštećenja zgloba.

Liječenje se bazira na antibioticima, mirovanju, analgeticima i hidrataciji. Parenteralni penicilin G je lijek izbora dok se ne dobiju nalazi antibiograma. Kod MRSA infekcija, ordinira se IV vankomicin. Gnojne infekcije je potrebno aspirirati ili incidirati. Nakon što se sanira infekcija, odmah je potrebno započeti vježbe pasivnog otvaranja usta kako bi se spriječilo ožiljkasto zaraštanje i ograničavanje pokreta.

Rijetko, akutna ozljeda (teško vađenje zuba ili endotrahealna intubacija) može dovesti do artritisa TMZ-a. Nastaje bol, osjetljivost i ograničenje pokreta. Dijagnoza se zasniva ponajprije na anamnezi. Rentgenski rezultati su negativni osim kada postoji intraartikularni edem i krvarenje koji proširuju zglobni prostor. Za liječenje se koriste NSAID, topli oblozi, mekana hrana i ograničavanje pokreta zgloba te mirovanje.

TMZ može biti zahvaćen posebno kod ljudi starijih od > 50 godina. Pacijenti se žale na napetost i krutost, struganje i blagu bol. Krepitacije su posljedica perforiranog diska i struganja koštanih stijenki. Najčešće su zahvaćena oba zgloba. RTG dijagnostika i MSCT pokazuju ravne i zaglađene plohe kondila koje sugeriraju disfunkcionalne promjene. Liječenje je simptomatsko. Kod pacijenata kojima nedostaju zubi i zagriz je evidentno snižen, preporuča se nošenje relaksacijske udlage kako bi se otklonila bol i smanjilo trenje koštanih površina. ( vidi: Osteoartritis (OA).)

Reumatoidni artritis

TMZ je zahvaćen u > 17% odraslih i djece sa RA, ali je obično među posljednjim zglobovima koji su zahvaćeni. Bol, oteklina i ograničeni pokreti su najčešći simptomi. Kod djece zbog destrukcije kondila posljedično dolazi do poremećaja rasta i deformiteta lica. Ankiloza zgloba prati progrediranje bolesti. RTG dijagnostika u početku ne pokazuje nikakvih promjena, ali kasnije stadije bolesti prati destrukcija kosti i otvoreni zagriz. Upala TMZ-a praćena poliartritisom i specifičnim simptomima sugeriraju na dijagnozu.

Liječenje je slično kao i kod ostalih zglobova zahvaćenih RA( vidi: Liječenje). U akutnoj fazi bolesti treba reducirati pokrete zgloba i ordinirati NSAID. Pacijentu je potrebno izraditi relaksacijsku udlagu za zube. Kada prestanu akutni simptomi, može se započeti sa blagim vježbama kako bi se spriječio gubitak mobilnosti unutar zgloba. Kirurško liječenje je nužno ukoliko dođe do nastanka ankiloze, ali ga treba odgoditi dok bolest dođe u fazu mirovanja.

Ovaj tip artritisa se javlja najčešće kod ljudi između 20 i 40 godina nakon traume ili kod dugotrajnog bolnog miofascijalnog sindroma. Karakteriziran je otežanim otvaranjem usta, unilateralnim bolovima tijekom gibanja zgloba, osjetljivošću zgloba na dodir i krepitacijama. Kada je povezan sa miofascijalnim sindromom, simptomi često nastaju i prolaze. Dijagnoza se postavlja na temelju RTG snimke, gdje se uočava ravna površina kondila, zaobljena, erodirana a ponekad i oštra površina zglobne kvržice. Jednostrana zahvaćenost zgloba govori u prilog sekundarnom degenerativnom artritisu.

Kao i kod miofascijalnog sindroma, liječenje je konzervativno, premda je ponekad nužna artroplastika ili visoka kondilektomija. Terapija izbora uključuje relaksacijsku udlagu koja dovodi do olakšanja simptoma. Udlaga se nosi konstantno,osim tijekom jela, pranja zubi i čišćenja udlage. Kada simptomi jenjaju, vrijeme nošenja udlage se postupno reducira. Primjenjuju se intra - artikularne injekcije kortikosteroida koje ublažavaju simptome, ali dugoročno mogu oštetiti zglob ukoliko se često primjenjuju.