Infektivni artritis, traumatski artritis, osteoartritis, reumatoidni artritis (RA) i sekundarni degenerativni artritis mogu zahvatiti temporomandibularni zglob.
(Vidjeti također Pregled temporomandibularnih poremećaja.)
Infektivni artritis
Infekcija temporomandibularnog zgloba (TMZ) može nastati izravnim širenjem susjedne infekcije ili hematogenim širenjem mikroorganizama iz krvi (vidjeti Akutni infektivni artritis). Područje je upaljeno, a pokreti zgloba ograničeni su i bolni. Dijagnoza se postavlja na temelju lokalnih simptoma koji su povezani s dokazanom sistemskom bolešću ili s drugom upalom u neposrednoj blizini. RTG nalaz u početku je negativan, ali kasnije pokazuje znakove koštane patologije. Ako se sumnja na gnojni artritis, učini se punkcija kako bi se postavila dijagnoza i napravio antibiogram. Dijagnoza se mora postaviti hitno kako bi se prevenirala trajna oštećenja zgloba.
Liječenje se temelji na antibioticima, mirovanju, analgeticima i hidraciji. Parenteralni penicilin G lijek je izbora dok se ne dobiju nalazi antibiograma. Za infekcije oralnih struktura uzrokovane meticilin-rezistentnim Staphylococcus aureus (MRSA), antibiotik izbora je IV vankomicin. Gnojne infekcije potrebno je aspirirati ili incidirati. Nakon što se infekcija sanira, odmah je potrebno započeti vježbe pasivnog otvaranja usta kako bi se spriječilo ožiljkasto zarastanje i ograničavanje pokreta.
Traumatski artritis
Rijetko, akutna ozljeda, npr. teško vađenje zuba ili endotrahealna intubacija, može dovesti do artritisa TMZ-a. Nastaju bol, osjetljivost i ograničenje pokreta. Dijagnoza se zasniva ponajprije na anamnezi. Rendgenski nalazi su negativni, osim kada postoje intraartikularni edem i krvarenje koji proširuju zglobni prostor. Za liječenje se koriste NSAID, topli oblozi, mekana hrana, ograničavanje pokreta zgloba i mirovanje.
Osteoartritis
TMZ može biti zahvaćen osteoartritisom (degenerativnom bolešću zgloba), obično u osoba > 50 godina. Pacijenti se žale na napetost i ukočenost, struganje i blagu bol. Krepitacije su posljedica perforiranog diska i struganja koštanih stijenki. Najčešće su zahvaćena oba zgloba. RTG dijagnostika i MSCT pokazuju ravne i zaglađene plohe kondila koje sugeriraju disfunkcionalne promjene. Liječenje je simptomatsko. Oralni aparat, odnosno štitnik za usta, koji se nosi tijekom spavanja, a možda i tijekom budnosti, može pomoći u ublažavanju boli i smanjivanju škrgutanja zubima.
Sekundarni degenerativni artritis
Ovaj tip artritisa javlja se najčešće kod ljudi između 20 i 40 godina nakon traume ili kod dugotrajnog bolnog miofascijalnog sindroma. Karakteriziran je otežanim otvaranjem usta, unilateralnom boli tijekom gibanja zgloba, osjetljivošću zgloba na dodir i krepitacijama. Kada je povezan s miofascijalnim sindromom, simptomi često nastaju i prolaze.
Jednostrana zahvaćenost zgloba govori u prilog sekundarnom degenerativnom artritisu. Dijagnoza se temelji na rendgenskim snimkama, koje, kao i kod osteoartritisa, općenito pokazuju spljoštenje kondila, koštane rubne izrasline, osteofite ili eroziju.
Kao i kod miofascijalnog sindroma, liječenje je konzervativno, premda su ponekad nužne artroplastika ili visoka kondilektomija. Terapija izbora uključuje relaksacijsku udlagu koja dovodi do olakšanja simptoma. Udlaga se nosi stalno, osim tijekom jela, pranja zubi i čišćenja udlage. Kada simptomi jenjavaju, vrijeme nošenja udlage postupno se smanjuje. Intraartikularne injekcije kortikosteroida ublažavaju simptome, ali dugoročno mogu oštetiti zglob ako se često primjenjuju.
Reumatoidni artritis
TMZ je zahvaćen u > 17 % odraslih i djece s RA-om, ali je obično među posljednjim zglobovima koji su zahvaćeni. Bol, oteklina i ograničeni pokreti najčešći su simptomi. Kod djece zbog destrukcije kondila posljedično dolazi do poremećaja rasta i deformiteta lica. Ankiloza zgloba prati progrediranje bolesti. Rendgenske snimke TMZ-a obično su negativne u ranim stadijima, ali često u kasnom stadiju pokazuju destrukciju kosti, što može rezultirati prednjom otvorenom malokluzijom. Upala TMZ-a praćena poliartritisom i specifičnim simptomima upućuje na dijagnozu.
Liječenje je slično liječenju reumatoidnog artritisa u drugim zglobovima. U akutnoj fazi bolesti treba reducirati pokrete zgloba i ordinirati NSAID. Oralni aparat koji se nosi tijekom spavanja često je od pomoći. Kada prestanu akutni simptomi, može se započeti s blagim vježbama kako bi se spriječio gubitak pokretljivosti zgloba. Kirurški zahvat nužan je ako se razvije ankiloza, ali se ne smije učiniti dok se stanje ne smiri.