Azbestoza pleure, glavni znak izloženosti azbestu, uključuje stvaranje pleuralnih plakova, kalcifikata, zadebljanja, okruglastih atelektaza, adhezija, izljeva i mezotelioma. Dijagnoza se temelji na radnoj anamnezi (ekspozicija azbestnoj prašini) i nalazima RTG–a pluća i CT–a toraksa. Liječenje je simptomatsko.
(Vidi također Prikaz bolesti izazvanih azbestom i Prikaz plućnih bolesti izazvanih vanjskim čimbenicima.)
Azbest je prirodni (magnezij–aluminijev) silikat koji slabo provodi toplinu i zbog svojih strukturnih svojstava široko se primjenjuje za termičku izolaciju u građevinskoj i brodograđevnoj industriji, u proizvodnji automobilskih kočnica kao i u nekim dijelovima tekstilne industrije. Krizotil (vlakna bijelog ili spiralnog azbesta), krociodolit i amozit (amfibolna ili ravna vlakna) su tri osnovne vrste azbesta koje uzrokuju bolesti.
Azbest može izazvati i druge bolesti pleure osim mezotelioma, uključujući benigni azbestni izljev i benigne pleuralne plakove. Takva bolest pleure dovodi do stvaranja pleuralnog izljeva uz slabo izražene simptome. Azbestoza pleure može dovesti do restriktivnog poremećaja ventilacije i smanjenja difuzijskog kapaciteta za ugljični monoksid, čak i bez intersticijske fibroze.
Sve promjene na pleuri dijagnosticira RTG prsnog koša ili CT toraksa, iako je CT toraksa osjetljiviji od rendgenske snimke prsnog koša za otkrivanje promjena na pleuri. Liječenje je rijetko potrebno.
Benigni azbestni pleuralni izljevi (BAPI) obično su jednostrani i javljaju se 15 do 45 godina nakon početne ekspozicije azbestu. Za razliku od azbestoze, ne postoji jasna korelacija između doze i odgovora na "količinu" izloženosti azbestu. CT toraksa potvrđuje dijagnozu kod bolesnika s pozitivnom anamnezom na ekspoziciju azbestu. Analiza pleuralnog izljeva pokazuje eksudativni proces, a izljev može biti serozan, serosangvinozan ili potpuno hemoragičan. Postojanje pleuralnih plakova povećava vjerojatnost za mezoteliom, stoga treba poduzeti dijagnostičku obradu kako bi se isključilo malignitet. BAPI (benigni azbestni pleuralni izljevi) mogu se s vremenom povući (nestati). Sam BAPI nije pretkazatelj rizika od maligniteta.
Izolirani plakovi, koji se javljaju u do 60% radnika izloženih azbestu, najčešće se nalaze obostrano na parijetalnoj pleuri, između 5. i 9. rebra i neposredno uz ošit. Vrhovi i kostofrenični kutovi obično su pošteđeni. Kalcificirani plakovi su čest nalaz, a mogu se pogrešno protumačiti kao teško oboljenje pluća kada se radiološki preklapaju s plućnim poljima. CT tada može razlučiti promjene na pleuri od onih u parenhimu. Masne nakupine mogu se pogrešno zamijeniti za pleuralne plakove na RTG snimci prsnog koša. CT može razlučiti promjene na pleuri od nakupina masti.
Azbestni plakovi
Kalcificirani pleuralni plakovi na torakalnom zidu i dijafragmi.
Sliku ljubazno ustupio David W. Cugell, MD.
Azbestni plakovi (opsežni)
Sliku ljubazno ustupio David W. Cugell, MD.
Difuzna zadebljanja podjednako zahvaćaju visceralnu kao i parijetalnu pleuru. Te se promjene mogu javiti u sklopu plućne fibroze koja se širi od parenhima na pleuru, ili se radi o nespecifičnoj reakciji na pleuralni izljev. Sa ili bez kalcifikacija, pleuralna zadebljanja mogu dovesti do restriktivnog poremećaja ventilacije.
Okruglasta atelektaza je benigna manifestacija ukliještenog invaginiranog zadebljanja pleure u parenhimu, što uzrokuje atelektazu. Na RTG–u pluća kao i na CT–u toraksa, u pravilu izgleda kao okruglasta ožiljna tvorba, najčešće smještena posteriorno u donjim dijelovima pluća, a radiološki se može zamijeniti za malignom pluća.