Azbestoza pleure, glavni znak izloženosti azbestu, uključuje stvaranje pleuralnih plakova, kalcifikata, zadebljanja, okruglastih atelektaza, adhezija, izljeva i mezotelioma. Dijagnoza azbestoze počiva na radnoj anamnezi (ekspozicija azbestnoj prašini) i nalazima RTG–a pluća i CT–a toraksa. Liječenje je simptomatsko.

(Vidi također Prikaz bolesti izazvanih azbestom i prikaz plućnih bolesti izazvanih vanjskim čimbenicima.)

Azbest je prirodni (magnezij–aluminijev) silikat koji slabo prenosi toplinu i zbog svojih strukturnih svojstava široko se primjenjuje za termičku izolaciju u građevinskoj i brodograđevnoj industriji, u proizvodnji automobilskih kočnica kao i u nekim dijelovima tekstilne industriji. Krizotil (vlakna bijelog ili spiralnog azbesta), krociodolit i amozit (amfibolna ili ravna vlakna) su tri osnovne vrste azbesta koje uzrokuju bolesti.

Azbest može izazvati i druge bolesti pleure osim mezotelioma uključujući benigni azbestni izljev i benigne pleuralne plakove. Takva bolest pleure dovodi do pojave izljeva, ali simptomi su neznatni. Pleuralne promjene se dijagnosticiraju pomoću RTG–a pluća ili CT–a toraksa, s tim da je CT toraksa osjetljiviji za otkrivanje promjena na pleuri. Liječenje je rijetko potrebno.

Benigni azbestni pleuralni izljevi (BAPI) su obično jednostrani i javljaju se 15 do 45 godina nakon početne ekspozicije azbestu. CT toraksa potvrđuje dijagnozu kod bolesnika s pozitivnom anamnezom na ekspoziciju azbestu. Analiza pleuralnog izljeva pokazuje eksudativni proces, a izljev može biti serozan, serosangvinozan ili potpuno hemoragičan. Nalaz pleuralnih plakova povećava vjerojatnost za mezoteliom, pa treba izvršiti dijagnostičku obradu kako bi se isključio malignitet. BAPI (benigni azbestni pleuralni izljevi) mogu se s vremenom povući (nestati). Sam BAPI nije pretkazatelj rizika od maligniteta.

Izolirani plakovi, koji se javljaju u do 60% radnika izloženih azbestu, najčešće se nalaze obostrano na parijetalnoj pleuri, između 5. i 9. rebra i neposredno uz ošit. Kalcificirani plakovi su čest nalaz, a mogu se pogrešno protumačiti kao teško oboljenje pluća kada se radiološki preklapaju s plućnim poljima. HRCT tada može razlučiti promjene na pleuri od onih u parenhimu. Masne nakupine mogu se pogrešno zamijeniti za pleuralne plakove na RTG slici pluća. CT može razlučiti promjene na pleuri od nakupina masti.

Difuzna zadebljanja podjednako zahvaćaju visceralnu i parijetalnu pleuru. Te se promjene mogu javiti u sklopu plućne fibroze koja se širi od parenhima na pleuru, ili se radi o nespecifičnoj reakciji na pleuralni izljev. Sa ili bez kalcifikacija, pleuralna zadebljanja mogu izazvati restriktivni poremećaj ventilacije.

Okruglasta atelektaza je benigna manifestacija ukliještenog invaginiranog zadebljanja pleure u parenhimu, što uzrokuje atelektazu. Na RTG–u pluća kao i na CT–u toraksa, u pravilu izgleda kao okruglasta ožiljna tvorba, najčešće smještena posteriorno u donjim dijelovima pluća, a radiološki se može zamijeniti za malignom pluća.