Tumori mozga su najčešći solidni tumori u djece < 15 godina i drugi su vodeći uzrok smrti od raka. Dijagnoza se uobičajeno postavlja slikovnim prikazom (obično MR-om) i biopsijom. Liječenje može uključivati kirurško odstranjenje, kemoterapiju i zračenje.
Uzrok većine tumora SŽS-a u djetinjstvu je nepoznat, ali dva ustanovljena čimbenika rizika su ionizirajuće zračenje (npr. visoke doze kranijalne iradijacije) i specifični genetski sindromi (npr. neurofibromatoza).
Najčešći tumori SŽS-a u djece su (prema redoslijedu)
Simptomi i znakovi
Povećani intrakranijski tlak je uzrok najčešćih simptoma i znakova, koji uključuju
Dijagnoza
MR je test izbora jer pruža detaljnije slike parenhimnih tumora i može otkriti tumore u stražnjoj lubanjskoj jami, subarahnoidnim prostorima, i u arahnoideji i piji mater. CT može biti učinjen ali je manje osjetljiv i manje specifičan.
Biopsija se može napraviti za potvrdu dijagnoze i za određivanje tipa i gradusa tumora.
Kada je dijagnoza postavljena, određuje se stupanj proširenosti bolesti, gradus i pripadnost rizičnoj skupini. Određivanje stupnja proširenosti bolesti uključuje MR cijele kralježnice, lumbalnu punkciju za citologiju cerebrospinalnog likvora i postoperativni MR za procjenu ostatnog tumora. SZO je stvorila sustav gradiranja tumora koji se uobičajeno koristi grading system. Procjena rizika temelji se na dobi, veličini ostatnog tumora i proširenosti bolesti.
Liječenje
Nakon uklanjanja tumora, obično je potrebno primijeniti radioterapiju, kemoterapiju ili oboje.
Za svu djecu s tumorima mozga treba razmotriti uključenje u kliničko ispitivanje. Optimalno liječenje zahtijeva multidisciplinarni tim sastavljen od dječjih onkologa, pedijatrijskih neuroonkologa, pedijatrijskih neurokirurga, neuropatologa, neuroradiologa, i radijacijskih onkologa koji imaju iskustva u liječenju djece s tumorima mozga. Budući da je radioterapija tumora mozga tehnički zahtjevna, ako je moguće, djeca trebaju biti poslana u centre koji imaju iskustva u tom području.
Više informacija