Kamenci građeni od kalcijevih soli često začepljuju žlijezde slinovnice, izazivajući bol, nateknuće, a ponekad i infekciju. Dijagnoza se postavlja klinički ili pomoću CT–a, ultrazvuka ili sijalografije. Liječenje obuhvaća istiskivanje kamenca pomoću poticanja salivacije, manualnim postupcima, sondom ili kirurški.
Velike žlijezde slinovnice su parne parotidne, submandibularne i sublingualne žlijezde. Kamenci u slinovnicama su najčešći u odraslih osoba. Osamdeset posto kamenaca potječe iz submandibularne žlijezde i začepljuje Whartonov kanal. Većina preostalih potječe iz parotidnih žlijezda i začepljuje Stensenov kanal. Samo oko 1% potječe iz sublingualne žlijezde. Višestruki kamenci pojavljuju se u oko 25% slučajeva.
Etiologija
Većina kamenaca u slinovnicama građena je od kalcijevog fosfata s malim udjelom magnezija ili karbonata. Bolesnici s gihtom mogu imati kamence građene od mokraćne kiseline. Za stvaranje kamenca potrebna je osnova na koju se nakupljaju soli tijekom zastoja sline. Do zastoja sline dolazi u oslabljenih, dehidriranih bolesnika, koji uzimaju smanjenu količinu hrane ili uzimaju antikolinergike. trajni ili rekurirajući kamenaci stvaraju sklonost razvoju infekcije u zahvaćenoj žlijezdi (sialadenitis).
Simptomi i znakovi
opstruirajući kamenci uzrokuju nateknuće i bol žlijezde, osobito nakon jela koje potiče izlučivanje sline. Simptomi se mogu povući nakon nekoliko sati Do olakšanja može doći istodobno s istjecanjem sline. Neki kamenci uzrokuju povremene simptome ili ih uopće ne uzrokuju.
Ako se kamenac zaglavi distalno, može postati vidljiv ili opipljiv na ušću kanala.
Dijagnostika
Ako kamenac nije očit prilikom pregleda, bolesniku se može dati sijalogog (npr. limunov sok, tvrdi bombon ili nešto drugo što potiče izlučivanje sline). Ponavljanje simptoma skoro je uvijek karakteristično za kamence.
CT, ultrazvuk i sijalografija su jako osjetljivi i rabe se ako je klinička dijagnoza dvojbena. Kontrastna sijalografija se može izvesti kroz kateter uveden u kanal, čime se može razlikovati kamenac, stenoza i tumor. Ovaj postupak je ponekad i terapijski. Budući da je 90% submandibularnih kamenaca neprolazno za rendgenske zrake, a 90% parotidnih kamenaca prolazno, nativne RTG slike nisu uvijek točne. Korištenje ultrazvuka je u porastu uz opisanu osjetljivost od oko 60 do 95 % te specifičnost između 85 i 100 % za sve (rendgenski vidljive i rendgenski nevidljive) kamence. Uloga MR se razvija; opisana osjetljivost i specifičnost je > 90%, uz veću osjetljivost za manje kamence smještene u distalnim kanalima od ultrazvuka i kontrastne sijalografije
Liječenje
Analgetici, hidracija i masiranje mogu ublažiti simptome.
Antistafilokokni antibiotici se mogu rabiti za sprječavanje akutnog sialoadenitisa ukoliko se s terapijom započne rano.
Kamenci mogu proći spontano ili nakon stimulacije sline sijalogozima; pacijentima se preporuča cuclanje limuna ili kiselih bombona svaka 2 do 3 sata. Kamenci uz sami otvor kanala se ponekad mogu istisnuti ručno, pritiskom vršcima prstiju. Proširenje kanala malom sondom može olakšati izbacivanje.
Ako drugi postupci zakažu, kamenci se mogu uspješno odstraniti kirurški. Kamenci na ušću ili blizu njega se mogu odstraniti kroz usnu šupljinu, dok je za odstranjenje onih u hilusu žlijezde obično potrebno potpuno odstranjenje slinovnice. Kamenci veličine do 5 mm mogu se ukloniti endoskopski (1).
Literatura
-
1. Marchal F, Becker M, Dulguerov P, et al Interventional sialendoscopy. Laringoskope 110:318-20, 2000. doi: 10.1097/00005537-200002010-00026.
Ključne poruke
-
Oko 80% slinovnica kamenja pojaviti u submandibilarne žlijezde.
-
Klinička dijagnoza je najčešće dovoljna, ali ponekad su potrebni CT, ultrazvuk ili sijalografija
-
Mnogi kamenci prolaze spontano ili uz korištenje sijalogoga i ručnog istiskivanja, ali neki zahtijevaju endoskopsko ili kirurško odstranjivanje.