Koža može reagirati na sunce kroničnim (npr. dermatohelioza [fotostarenje], aktinička keratoza) ili akutnim (npr. fotosjetljivost, opekline od sunca) promjenama.
Ultraljubičasto (UV) zračenje
Sunce emitira širok spektar elektromagnetskog zračenja. Većina dermatoloških učinaka sunčevog svjetla uzrokovana su UV zračenjem, koji je podijeljeno u 3 spektra (UVA, 320 do 400 nm; UVB, 280 do 320 nm, i UVC, 100 do 280 nm). Budući da atmosfera filtrira zračenje, samo UVA i UVB spektri dolaze do Zemljine površine. Tip i količina zraka koje dopiru do Zemljine površine i uzrokuju opekline (prvenstveno valnih duljina <320 nm) variraju ovisno o sljedećim čimbenicima:
Izlaganje kože suncu ovisi o različitim životnim navikama i okolnostima (npr. odjeća, zanimanje, sportske aktivnosti).
Zrake koje uzrokuju opekline od sunca filtriraju se prolaskom kroz staklo i u velikoj mjeri gušće oblake, dim i smog. Međutim, one još uvijek mogu proći kroz lake oblake, maglu ili 30 cm čiste vode, uzrokujući potencijalno ozbiljne opekline. Snijeg, pijesak i vedro nebo pojačavaju opekline refleksijom UV zraka. Izloženost je povećana na nižim geografskim širinama (bliže ekvatoru), u ljetnim mjesecima i tijekom sredine dana (10-16h), tada sunčeva svjetlost izravnije prolazi kroz atmosferu (tj. pod manjim kutem). Izlaganje sunčevom svjetlu također je izraženije na većim nadmorskim visinama prvenstveno zbog tanjeg sloja atmosfere. Količina ozona u stratosferi koji filtrira UV zrake kraćih valnih duljina je smanjena ljudskim zagađivanjem prirode klorofluorougljikovodicima (npr. iz tekućina za rashlađivanje i aerosola). Smanjen ozonski sloj povećava količinu UVA i UVB zraka koje dopiru do zemljine površine.
Lampe za sunčanje (solarij) koriste umjetno svjetlo koje je više UVA nego UVB. Korištenje UVA se često spominje kao "sigurniji" način tamnjenja, međutim javljaju se mnogi dugoročni štetni učinci kao i kod izloženosti UVB zrakama, uključujući starenje kože (fotostarenje) i pojavu karcinoma kože. UV svjetlo emitirano u solarijima klasificirano je kao karncerogeno za ljude, a pokazalo se kako korištenje uređaja za tamnjenje povećava rizik od pojave melanoma. Vrlo jednostavno, ne postoji "sigurno" tamnjenje.
Patofiziologija
Štetni učinci UV zračenja uključuju akutne opekline od sunca i nekoliko vrsta kroničnih promjena. Kronične promjene uključuju zadebljanje kože, bore te neke lezije poput aktičničke keratoze i karcinoma kože. Izlaganje dovodi do inaktivacije i gubitka epidermalnih Langerhansovih stanica, koje su važne za imunološki odgovor kože.
Nakon izlaganja sunčevoj svjetlosti epidermis se zadebljava a melanociti brže stvaraju pigment melanin, uzrokujući tamnjenje, koje pruža određenu prirodnu zaštitu od budućeg izlaganja UV zračenju, ali nema druge korisne zdravstvene učinke.
Ljudi se uvelike razlikuju po svojoj osjetljivosti i odgovoru na sunčevu svjetlost, a na osnovi količine melanina u koži. Prema osjetljivosti na oštećenje suncem, koža se, u silaznom redoslijedu, dijeli u 6 tipova (I do VI). Klasifikacija se temelji na međusobno povezanim varijablama boje kože, osjetljivosti na UV zrake i reakciji na izlaganje suncu (vidi tablicu Fitzpatrickova klasifikacija tipova kože). Tip I ima bijelu do svijetlo pigmentiranu kožu, jako je osjetljiv na UV zrake, ne pokazuje brzo tamnjenje, uvijek lako izgori i nikad ne potamni. Tip VI ima tamno smeđu ili crnu kožu, većina je zaštićena od UV zračenja, te je tamne (crno-smeđe) boje s ili bez izlaganja suncu. Osobe tamne boje kože nisu neosjetljive na učinke sunca i kod jakog ili dugotrajnog izlaganja mogu izgorjeti. Dugoročni učinci UV izloženosti kod tamnoputih ljudi isti su kao i oni kod ljudi svjetle kože, ali reakcija često kasni i slabije je izražena jer melanin u koži pruža ugrađenu UV zaštitu.
Ljudi s plavom ili crvenom kosom su posebno osjetljivi na akutne i kronične učinke UV zračenja. U mnogih osoba svijetle kože dolazi do nejednolikog odlaganja melanina uzrokujući sunčeve pjege.
Kod ljudi s albinizmom nema pigmentacija kože zbog neispravnosti metabolizma melanina. Pjegava područja depigmentacije su prisutna u bolesnika s vitiligom zbog imunološki posredovanog propadanja melanocita. Ove osobe i druge skupine ljudi koji nisu u stanju proizvesti melanin brzo i učinkovito posebno su osjetljivi na oštećenja zbog utjecaja sunca.
Fitzpatrickova klasifikacija tipova kože
|
Tip kože
|
Tipične značajke
|
Sposobnost tamnjenja
|
|
I
|
Blijeda, bijela koža; crvena ili plava kosa; plave / zelene oči; pjege
|
Uvijek zadobije opekline, nikad ne tamni
|
|
II
|
Svijetla koža; crvena ili plava kosa; plave, svijetlo smeđe ili zelene oči
|
Lako zadobije opekline, teško tamni
|
|
III
|
Tamnije bijela koža; bilo koja boja očiju ili kose
|
Ponekad blage opekline, postupno tamni
|
|
IV
|
Svijetlosmeđa koža
|
Samo povremeno zadobije opekline, lako tamni
|
|
V
|
Smeđa koža
|
Rijetko zadobije opekline, lako tamni
|
|
VI
|
Tamno smeđa ili crna koža
|
Nikada ne zadobije opekline, uvijek tamni vrlo lako
|
Prevencija
Izbjegavanje sunca, nošenje zaštitne odjeće i nanošenje krema za zaštitu od sunca pomaže smanjiti izlaganje UV zrakama. Dva oralna dodatka—Polypodium leucotomos i nikotinamid—također mogu pružiti zaštitu.
Izbjegavanje sunca
Jednostavne mjere predostrožnosti pomažu u izbjegavanju opeklina i kroničnih učinaka sunca. Ove mjere se preporučuju za ljude svih tipova kože, posebno one koji su svjetlije puti i lako zadobiju opekline. Izloženost jakom podnevnom suncu i drugim okolnostima s visokim UV zračenjem (vidi stranicu) treba svesti na minimum (30 minuta ili manje), čak i za osobe s tamnom bojom kože. U područjima s umjerenom klimom izlaganje je manje opasno prije 10 h i nakon 16 h, jer se većina valnih duljina koje izazivaju opekline profiltrira. Magla i oblaci ne smanjuju rizik značajno, a rizik se povećava na velikim nadmorskim visinama i niskim geografskim širinama (npr. na ekvatoru).
Iako izlaganje suncu potiče sintezu vitamina D, većina stručnjaka preporučuje održavanje primjerene razine vitamina D korištenjem dodataka prehrani ako je to potrebno, umjesto namjernog izlaganja suncu.
Zaštitna odjeća
Izlaganje kože UV zračenju može se smanjiti korištenjem zaštitnih pokrivala kao što su šeširi, košulje, hlače i sunčane naočale. Gusto tkane tkanine zaprječuju sunce bolje od onih rahlog tkanja. Na tržištu također postoji i posebna odjeća koja omogućava dobru zaštitu od sunca. Ova vrsta odjeće je označena zaštitnim faktorom (UPF), nakon čega slijedi broj koji ukazuje na stupanj zaštite (slično označavanju krema za zaštitu od sunca). Šeširi širokog oboda pomažu u zaštiti lica, uški i vrata, ali ta područja svakako trebaju i dopunsku zaštitu korištenjem krema za zaštitu od sunca. Redovita upotreba UV-zaštitnih naočala s omotačem pomaže u zaštiti očiju i vjeđa.
Kreme za zaštitu od sunca
Kreme za zaštitu od sunca štite kožu od opeklina i kroničnih oštećenja od sunca apsorpcijom ili refleksijom sunčevih UV zraka. Starije kreme za zaštitu od sunca obično su filtrirale samo UVB svjetlo, ali većina novijih krema za zaštitu od sunca učinkovito filtrira i UVA svjetlo, te su označene kao zaštita "širokog spektra". U SAD-u, FDA označava kreme za zaštitu od sunca prema faktoru zaštite od sunca (SPF): što je veći broj, to je veća zaštita. SPF samo kvantificira zaštitu od UVB izloženosti; ne postoji skala za zaštitu od UVA. Ljudi bi trebali koristiti kreme za zaštitu od sunca širokog spektra sa SPF 30 ili više.
Faktori zaštite od sunca postoje u nizu pripravaka, uključujući kreme, gelove, pjene, raspršivače i stikove. Sastojci za zaštitu od sunca djeluju upijajući i/ili reflektirajući svjetlost. Proizvodi za samotamnjenje ne štite od izlaganja UV zrakama.
Kemijska sredstva za zaštitu od sunca sadrže sastojke koji apsorbiraju UV zračenje. Cinamati, salicilati i derivati para-aminobenzojeve kiseline (PABA) pružaju UVB zaštitu. Benzofenoni se najčešće koriste za pružanje UVB i kratkovalne UVA zaštite. Može se dodati avobenzon i ecamsule filter radi pružanja dodatne zaštitu od UVA zračenja.
Fizičko blokiranje (mineralne kreme za zaštitu iod sunca) reflektira ili raspršuje svjetlost i sadrži cinkov oksid i titanijev dioksid, koji fizički reflektiraju UVB i UVA zrake. Iako su formulacije ovih proizvoda prije bile vrlo bijele i pastozne, mikronizacija i nanotehnologija su im omogućile formiranje transparentnijeg sloja i pružanje zaštite širokog spektra.
Smatra se da se svi kemijski sastojci za zaštitu od sunca do određenog stupnja sustavno apsorbiraju. Iako oralni kontraceptivi mogu imati neke neželjene učinke, ukupni rizik tih događaja je malen. Za osobe koje brine sustavna apsorpcija, mineralne kreme za sunčanje koje nisu mikronizirane mogle bi biti poželjnije jer su njihove molekule prevelike da bi se apsorbirale kroz kožu.
Neučinkovitost krema za saštitu od sunca zaštitu od sunca je česta, a obično nastaje zbog nanošenja nedovoljne količine proizvoda, prekasnog nanošenja (za najbolju učinkovitost, kreme za zaštitu od sunca bi trebalo nanositi 30 minuta prije izlaganja suncu), zbog nenanošenja nakon plivanja ili tjelovježbe te zbog nepridržavanja redovitog nanošenja (svaka 2 do 3 sata tijekom trajanja izloženosti Suncu).
Alergijske ili fotoalergijske reakcije na faktore za zaštitu od sunca koji sadrže organske filtere treba razlikovati od drugih fotoosjetljivih kožnih egzantema. Za postavljanje dijagnoze može biti potrebno učiniti epikutani (patch) ili fotopatch test na sastavnice kreme za zaštitu od sunca. Ova testiranja obično provodi dermatolog s iskustvom u dijagnostici i liječenju alergijskog kontaktnog dermatitisa.
Zaštitni suplementi
Polypodium leucotomos (prirodni ekstrakt tropske paprati; 1) i nikotinamid dva su oralna suplementa koja pružaju određenu zaštitu od štetnih učinaka sunčeve svjetlosti, ali ih ne treba smatrati zamjenom za druge metode zaštite od sunca. Potreban je oprez s višim dozama nikotinamida jer mogu uzrokovati oštećenje jetre i povisiti razinu glukoze u krvi.
Literatura
-
1. Nestor MS, Berman B, Swenson N: Safety and efficacy of oral Polypodium leucotomos extract in healthy adult subjects.J Clin Aesthet Dermatol 8(2):19–23, 2015. PMID: 25741399