Koža može odgovoriti na suncu s kroničnim (npr. dermatohelioza [starenje kože, photoaging], aktinična keratoza) ili akutnim (npr. osjetljivost, opeklina od sunca) promjenama.
Ultraljubičasto (UV) zračenje
Sunce emitira širok spektar elektromagnetskog zračenja. Većina dermatoloških učinaka sunčevog svjetla uzrokovana su UV zračenjem, koji je podijeljeno u 3 spektra (UVA, 320 do 400 nm; UVB, 280 do 320 nm, i UVC, 100 do 280 nm). Budući da atmosfera filtrira zračenje, samo UVA i UVB spektri dolaze do Zemljine površine. Tip i količina zraka koje dopiru do Zemljine površine i uzrokuju opekline (prvenstveno valnih duljina <320 nm), variraju sa sljedećim čimbenicima:
Izlaganje kože suncu ovisi o različitim životnim navikama i okolnostima (npr. odjeća, zanimanje, sportske aktivnosti).
Zrake koje uzrokuju opekline od sunca filtrirane su staklom i u velikoj mjeri gušćim oblacima, dimom i smogom. Međutim, one još uvijek mogu proći kroz lake oblake, maglu ili 30 cm čiste vode, uzrokujući potencijalno ozbiljne opekline. Snijeg, pijesak i vedro nebo pojačavaju opekline odražavanjem zraka. Izloženost je povećana na nižim geografskim širinama (bliže ekvatoru), u ljetnim mjesecima i tijekom sredine dana (10 ujutro do 15 sati poslijepodne), tada sunčeva svjetlost izravnije prolazi kroz atmosferu (tj. pod manjim kutem). Izlaganje sunčevom svjetlu također je izraženije na većim nadmorskim visinama prvenstveno zbog tanje atmosfere. Količina ozona u stratosferi koji filtrira UV zrake kraćih valnih duljina je smanjena ljudskim zagađivanjem prirode klorofluorougljikovodicima (npr. iz tekućina za rashlađivanje i aerosola). Smanjen ozonski sloj povećava količinu UVA i UVB zraka koje dopiru do zemljine površine.
Lampe za sunčanje (solarij) koriste umjetno svjetlo koje je više UVA nego UVB. Korištenje UVA se često spominje kao "sigurniji" način tamnjenja, međutim javljaju se mnogi dugoročni štetni učinci pojaviti kao i kod izloženosti UVB zrakama, uključujući starenje kože (photoaging) i pojavu karcinoma kože. UV svjetlo emitirano u solarijima klasificirano je kao karcinogeno za ljude, a pokazalo se kako korištenje uređaja za tamnjenje povećava rizik od pojave melanoma. Vrlo jednostavno, ne postoji "sigurno" tamnjenje.
Patofiziologija
Štetni učinci UV zračenja uključuju akutne opekline od sunca i nekoliko kroničnih promjena. Kronične promjene uključuju zadebljanje kože, pojavu bora i određenih lezija, kao što su aktiničke keratoze i karcinom. Izlaganje dovodi do inaktivacije i gubitka epidermalnih Langerhansovih stanica, koje su važne prilikom imunološkog odgovora kože.
Nakon izlaganja sunčevoj svjetlosti epidermis se zadebljava a melanociti brže stvaraju pigment melanin, uzrokujući tamnjenje, koje pruža određenu prirodnu zaštitu od budućeg izlaganja UV zračenju, ali nema druge korisne zdravstvene učinke.
Ljudi se uvelike razlikuju po svojoj osjetljivosti i odgovoru na sunčevu svjetlost, a na osnovi količine melanina u koži. Prema osjetljivosti na oštećenje suncem, koža se, u silaznom redoslijedu, dijeli u 6 tipova (I do VI). Podjela se zasniva na boji kože, osjetljivosti na UV zrake i odgovoru na izlaganje Suncu. Tip I ima bijelu do svijetlo pigmentiranu kožu, jako je osjetljiv na UV zrake, ne pokazuje brzo tamnjenje pigmenta, uvijek lako izgori i nikad ne potamni. Tip VI ima tamno smeđu ili crnu kožu, većina je zaštićena od UV zračenja, te je tamne (crno-smeđe) boje s ili bez izlaganja suncu. Osobe tamne boje kože nisu neosjetljive na učinke sunca i kod jakog ili dugotrajnog izlaganja mogu izgorjeti. Dugoročni učinci UV izloženosti kod tamnoputih ljudi isti su kao i oni kod ljudi svjetle kože, ali reakcija često kasni i slabije je izražena jer melanin u koži pruža ugrađenu UV zaštitu.
Ljudi s plavom ili crvenom kosom su posebno osjetljivi na akutne i kronične učinke UV zračenja. U mnogih osoba svijetle kože dolazi do nejednolikog odlaganja melanina uzrokujući sunčeve pjege.
Kod ljudi s albinizmom nema pigmentacija kože zbog neispravnosti metabolizma melanina . Pjegava područja depigmentacije su prisutna u bolesnika s vitiligom zbog imunološki posredovanog propadanja melanocita. Ove osobe i druge skupine ljudi koji nisu u stanju proizvesti melanin brzo i učinkovito posebno su osjetljivi na oštećenja zbog utjecaja sunca.
Prevencija
Izbjegavanje sunca, nošenje zaštitne odjeće i nanošenje krema za sunčanje pomaže smanjiti izlaganje UV zrakama.
Izbjegavanje sunca
Jednostavne mjere predostrožnosti pomažu u izbjegavanju opeklina i kroničnih učinaka sunca. Ove mjere se preporučuju za ljude svih tipova kože, posebno oni koji su svjetlije puti i lako zadobiju opekline. Izloženost jakom podnevnom suncu i drugim visokim UV sredinama (vidi stranicu) treba svesti na minimum (30 minuta ili manje), čak i za osobe s tamnom bojom kože. U područjima s umjerenom klimom izlaganje je manje opasno prije 10 h prije podne i nakon 15 h, jer se većina valnih duljina koje izazivaju opekline profiltrira. Magla i oblaci ne smanjuju rizik značajno, a rizik se povećava na velikim nadmorskim visinama i niskim geografskim širinama (npr. na ekvatoru).
Iako je izlaganje suncu pomaže stvaranje vitamina D, većina stručnjaka preporučuje održavanje primjerene razine vitamina D korištenjem dodataka prehrani ako je to potrebno, umjesto namjernog izlaganja suncu.
Zaštitna odjeća
Izlaganje kože UV zračenju može se smanjiti korištenjem zaštitnih pokrivala kao što su šeširi, košulje, hlače i sunčane naočale. Gusto tkane tkanine zaprječuju sunce bolje od onih rahlog tkanja. Na tržištu također postoji i posebna odjeća koja omogućava dobru zaštitu od sunca. Ova vrsta odjeće je označena sa zaštitnim faktorom (UPF), nakon čega slijedi broj koji ukazuje na stupanj zaštite (slično označavanju krema za zaštitu od sunca). Šeširi širokog oboda pomažu u zaštiti lica, uški i vrata, ali ta područja svakako trebaju i dopunsku zaštitu korištenjem krema za sunčanje. Redovita primjena zakrivljenih naočala koje sprječavaju prodor UV zraka pomaže u zaštiti očiju.
Kreme za sunčanje
Kreme za sunčanje štite kožu od opeklina i kroničnih oštećenja od sunca apsorpcijom ili reflektirajući sunčeve UV zrake. Starije kreme za sunčanje obično su filtrirale samo UVB svjetlo, ali većina novijih krema za sunčanje učinkovito filtrira i UVA svjetlo, te su označene kao zaštita "širokog spektra". U SAD-u, FDA označava kreme za sunčanje prema faktoru zaštite od sunca (SPF): što je veći broj, to je veća zaštita. SPF samo kvantificira zaštitu od UVB izloženosti; ne postoji skala za zaštitu od UVA. Ljudi bi trebali koristiti kreme za sunčanje širokog spektra sa SPF 30 ili više.
Faktori zaštite od sunca postoje u nizu pripravaka, uključujući kreme, gelove, pjene, raspršivače i stikove. Proizvodi za samotamnjenje ne štite od izlaganja UV zrakama.
Većina faktora za zaštitu od sunca sadrži nekoliko tvari koje djeluju kemijski, apsorbirajući svjetlost ili pak stvarajući fizičku barijeru koja svjetlost odražava ili raspršuje. Krema za sunčanje koja sadrži sastojke koji upijaju UVB zračenje uključuje organske filtere poput cimetne kiseline, salicilata i PABA derivata. Benzofenoni se najčešće koriste za pružanje UVB i kratkovalne UVA zaštite. Može se dodati avobenzon i ecamsule filter radi pružanja dodatne zaštitu od UVA zračenja.
Ostale kreme za sunčanje sadrže neorganske filtere poput cinkovog oksida i titan dioksida, koji je fizički odražavaju UVA i UVB zrake (tako blokiraju njihov dolazak do kože). Iako su formulacije ovih proizvoda prije bile vrlo bijele i pastozne, mikronizacija i nanotehnologija su im omogućile formiranje transparentnijeg sloja i pružanje zaštite širokog spektra.
Neuspješnost faktora za zaštitu od sunca je česta, a obično nastaje zbog nanošenja nedovoljne količine proizvoda, prekasnog nanošenja (za najbolju učinkovitost, kreme za zaštitu od sunca bi trebalo nanositi 30 minuta prije izlaganja suncu), zbog nenanošenja nakon plivanja ili tjelovježbe te zbog neredovitog nanošenja (svaka 2 do 3 sata tijekom trajanja izloženosti Suncu).
Alergijske ili fotoalergijske reakcije na faktore za zaštitu od sunca koji sadrže organske filtere treba razlikovati od drugih fotosenzitivnih kožnih promjena. Za postavljanje dijagnoze može biti potrebno testiranje pomoću flastera ili fotoflastera koji sadrži sastavnice faktora. Ovo testiranje obično izvodi dermatolog s osobitim iskustvom u alergijskom kontaktnom dermatitisu.