Placebo je neaktivna tvar ili intervencija, koja se većinom rabi u kontroliranim kliničkim ispitivanjima za usporedbu s potencijalno djelotvornim lijekom.

Izraz placebo (od lat. "ja ću zadovoljiti") prvogno se koristio za inaktivnu, neškodljivu tvar koja se davala pacijentima s ciljem da se osjećaju bolje snagom sugestije. U novije se vrijeme placebom smatraju i prividne (engl. sham) intervencije (npr. prividna električna stimulacija ili simulirani kirurški zahvati u kliničkim ispitivanjima). Pojam se ponekad koristi i za aktivni lijek koji se daje samo radi očekivanog placebo efekta kod poremećaja u kojem taj lijek nije učinkovit (npr. liječenje pacijenta s virusnom bolesti antibiotikom).

Placebo učinci

Iako se obično smatra inaktivnim, placebo može izazvati značajne učinke, kako povoljne, tako i nepovoljne. Ti učinci temelje se na očekivanju pacijenta da će lijek biti djelotvoran; očekivanje nuspojave se naziva nocebo efekt. Placebo efekt se obično prezentira subjektivnim simptomima (npr. bol, mučnina), a ne objektivnim znakovima (npr. stopa izlječenja ulkusa potkoljenice, stopa infekcija opeklinskih rana).

Veličina odgovora ovisi o mnogim faktorima, uključujući

• Uvjerljivost liječnika ("ovo će Vam sigurno pomoći da se osjećate puno bolje " nasuprot "ovo će Vam možda pomoći")

• Uvjerenost pacijenta (učinak je veći kada su pacijenti sigurni da primaju aktivni lijek nego kad znaju da postoji mogućnost da su dobili placebo)

• Vrsta placeba (npr. lijekovi koji se daju kao injekcije imaju veći placebo učinak od tableta)

Ne reagira svatko na placebo i odgovor nije moguće predvidjeti; korelacije između osobnosti i odgovora na placebo nisu jasno utvrđene. Ipak, osobe koje su sklone biti ovisne o drugima, kao i one koje nastoje ugoditi liječniku, prije će navesti povoljne učinke dok će osobe s histrionskim tipom ličnosti prijaviti svaki učinak, bio on dobar ili loš.

Korištenje placeba u kliničkim ispitivanjima

Mnoga klinička ispitivanja uspoređuju aktivni lijek s placebom. Kako bi se ustanovio pravi učinak lijeka, prividni učinci placeba se oduzimaju od vidljivih učinaka aktivnog lijeka te je potrebno zadovoljiti klinički i statistički značajnu razliku. U nekim pokusima placebo suzbija tegobe u značajnom postotku ispitanika, što otežava dokazivanje djelotvornosti ispitivanog lijeka.

Korištenje placeba u kliničkoj praksi

U rijetkim slučajevima, kada liječnik utvrdi da pacijent ima blagi, samoograničavajući poremećaj za koji ne treba aktivni lijek ili on ne postoji (npr. nespecifična slabost ili umor), može propisati placebo. Placebo će zadovoljiti pacijentov zahtjev za liječenjem bez da ga se izloži potencijalnim štetnim učincima, a često će i pomoći da se pacijent osjećaja bolje - zbog placebo učinka ili spontanog poboljšanja.

Etička pitanja

Etičko je pitanje trebali se u kliničkim ispitivanjima primjenjivati placebo. Kada postoji učinkovita terapija (npr. opioidni analgetici za jaku bol), smatra se neetičnim uskratiti ispitanicima liječenje dajući im placebo; u takvim slučajevima i u kontrolnoj skupini se primjenjuje aktivno liječenje. Budući da su ispitanici unaprijed upoznati i suglasni s mogućnošću dobivanja placeba, to se ne smatra prijevarom.

Međutim, kad se placebo propisuje u medicinskoj praksi, bolesnici nisu upoznati s time da dobivanju inaktivnu tvar. Zbog navedenog je ova primjena placeba kontroverzna. Neki liječnici to smatraju neetičnim uz argument da bi otkrivanje ovog postupka moglo ozbiljno narušiti odnos liječnik-pacijent. Drugi sugeriraju da je više neetično uskratiti pacijentu terapiju koja mu može pomoći da se osjeća bolje. Davanje aktivnog lijeka isključivo zbog placebo učinka se također može smatrati neetičnim jer izlaže pacijenta riziku od nastanka stvarnih nuspojava (za razliku od negativnih učinaka noceba).