Prije nego što se primjeni neka terapija ili ozbiljniji dijagnostički postupak, potrebno je odvagnuti potencijalno neželjene učinke naspram potencijalne koristi u kontekstu bolesnikovih individualnih želja i ciljeva.

Mogući neželjeni učinci uključuju sljedeće:

• Komplikacije, uključujući dulji umor i nesposobnost

• Osjećaj nelagode

• Osjećaj neugode

• Trošak postupka

• Potreba za dodatnim testovima ili terapijama

Mogući povoljni učinci uključuju sljedeće:

• Izlječenje

• Produljenje života

• Usporavanje napredovanja bolesti

• Funkcionalno poboljšanje

• Ublažavanje simptoma

• Prevenciju komplikacija

Ukoliko je vrlo vjerovatno da će terapija postići povoljan učinak i da vrlo vjerojatno neće imati neželjene učinke, odluke se donose relativno lako. Međutim, procjena relativne važnosti tih čimbenika kvalitete života za svakog pojedinog bolesnika je važna kada terapija može imati oprečne posljedice. Na primjer, agresivna terapija maligne bolesti može produžiti život, ali također može imati teške neželjenee učinke (npr. kroničnu mučninu i povraćanje, ulkuse u usnoj šupljini) koji zanačajno smanjuju kvalitetu života. U ovom slučaju, bolesnikova sklonost kvaliteti u odnosu na trajanje života i toleranciju na rizik i nesigurnost pomažu u odluci hoće li pokušati izliječenje, produženje života ili palijaciju.

Bolesnikova perspektiva o kvaliteti života također može utjecati na odluku o terapiji kada različite vrste (npr. kirurško liječenje u odnosu na medikamentozno teške angine pektoris ili osteoartritisa) mogu imati različite posljedice, različitu toksičnost ili oboje. Zdravstveni djelatnici mogu pomoći bolesnicima u razumijevanju posljedica različitih terapija, omogučavajući im bolje informirano donošenje odluka.

U predviđannju toksičnosti i prednosti različitih terapija, liječnici bi trebali uzeti u obzir individualne kliničke karakteristike bolesnika, prije nego samu kronološki dob. Općenito, bolesnikova kronološka dob nije važna u odluci između različitih terapija ili terapijskih ciljeva. Ipak, očekivana životna dob može utjecati na izbor liječenja. Na primjer, bolesnici s ograničenom očekivanom duljinom života možda neće živjeti dovoljno dugo da imaju koristi od agresivnog liječenja nekog sporo progresivnog poremećaja (npr. radikalna prostatektomija za lokalizirani, sporo rastući karcinom prostate). Štoviše, kvaliteta života je važna, bez obzira na očekivano trajanje života. Prema tome, invazivni tretmani koji mogu poboljšati kvalitetu života (npr. zamjena zgloba, operacije koronarnih premosnica) ne bi se trebali automatski odbaciti u bolesnika s ograničenim očekivanjem trajanja života.

Bez obzira na cjelokupni terapijski cilj, uvijek treba ponuditi mogućnost ublažavanja simptoma,