Kod manifestnog WPW sindroma postoji antegradno provođenje kroz akcesorni put. Ako se razvije fibrilacija atrija, to je hitno medicinsko stanje jer se može razviti vrlo brza ventrikulska frekvencija.
(Također vidjeti Pregled aritmija i Fibrilacija atrija.)
U manifestnom Wolff-Parkinson-Whiteovu (WPW) sindromu antegradno provođenje odvija se preko akcesornog puta. Ako se razvije fibrilacija atrija, zaobilaze se normalni učinci atrioventrikulskog (AV) čvora koji ograničavaju frekvenciju, a posljedične izrazito visoke ventrikulske frekvencije (katkad 200 do 300 otkucaja/min) mogu dovesti do ventrikulske fibrilacije (vidi figuru Fibrilacija atrija u Wolff-Parkinson-Whiteovu sindromu) i iznenadne smrti. Bolesnici sa skrivenim WPW sindromom nisu u opasnosti jer se u tom slučaju antegradno provođenje ne odvija preko akcesornog puta.
Fibrilacija atrija u Wolff-Parkinson-Whiteovu sindromu
|
Odgovor ventrikula vrlo je brz (najkraći RR interval 160 ms). Ubrzo nakon toga razvija se ventrikulska fibrilacija (traka odvoda II s kontinuiranim zapisom ritma na papirnatoj traci na dnu).
 |
Liječenje
Pregled fibrilacije atrija
Liječenje izbora za WPW sindrom je kardioverzija istosmjernom strujom. Uobičajeni lijekovi za snižavanje frekvencije koji se koriste kod AF nisu učinkoviti, a digoksin i nedihidropiridinski blokatori Ca kanala kontraindicirani su jer mogu povećati ventrikulsku frekvenciju i uzrokovati ventrikulsku fibrilaciju. Ako kardioverzija nije moguća, treba primijeniti lijekove koji produljuju refraktorni period akcesornog provodnog puta. Preferiraju se intravenski prokainamid ili amiodaron, ali može se primijeniti bilo koji antiaritmik klase Ia, Ic ili III.