Fibrilacija atrija spada u hitna stanja ukoliko postoji brzo antegradno provođenje kroz akcesorni provodni put kod Wolff–Parkinson–Whiteova sindroma.

U manifestnom WPW sindromu postoji antegradno provođenje kroz akcesorni put. Ako se atrijska fibrilacija (AF) razvije, normalna frekvencije kroz AV čvor se zaobilazi što rezultira pretjeranom ventrikularnom frekvencijom (ponekad 200-240 otkucaja/min) što može dovesti do ventrikularne fibrilacije (vidi sliku) i iznenadne srčane smrti. Bolesnici sa skrivenim WPW sindromom nisu u opasnosti, jer se u tom slučaju anterogradne provođenje ne odvija kroz akcesorne putove.

(Također vidjeti Pregled aritmija i fibrilacija atrija.)

Fibrilacija atrija u Wolff–Parkinson–Whiteovom sindromu.

Odgovor ventrikula je veoma brz (RR–intervalski minimum od 160 milisekundi). Kratko nakon toga se razvija ventrikulska fibrilacija (traka odvoda II s kontinuiranim zapisom ritma na papirnatu traku na dnu).

Liječenje izbora za WPW sindrom je kardioverzija istosmjernom strujom. Uobičajeni lijekovi za snižavanje frekvencije koji se koriste kod AF nisu učinkoviti, a digoksin i nedihidropiridinski blokatori Ca–kanala su kontraindicirani jer mogu povećati frekvenciju ventrikula i uzrokovati ventrikulsku fibrilaciju. Ako kardioverzija nije moguća, trebalo bi koristiti lijekove koji produljuju refraktorni period akcesornog provodnog puta. Preferirani lijekovi su intravenski prokainamid ili amiodaron ali bilo koji antiaritmički lijekovi klase Ia. Ic ili III mogu se koristiti.IV procainamide or amiodarone is preferred, but any class Ia, class Ic, or class III antiarrhythmic drug can be used.