Potreba za liječenjem aritmija ovisi o simptomima i ozbiljnosti aritmije. Liječenje je usmjereno na uzrok. Ako je potrebno, koristi se izravna antiaritmijska terapija, uključujući antiaritmike, kardioverziju-defibrilaciju, implantabilne kardioverter-defibrilatore (ICD), elektrostimulatore (i poseban oblik elektrostimulacije, srčanu resinkronizacijsku terapiju), katetersku ablaciju, kirurgiju ili kombinaciju navedenoga.
Ako tahiaritmija ovisi o točno određenom provodnom putu ili ektopičnom žarištu automatizma, na tom se mjestu može učiniti ablacija niskonaponskom visokofrekventnom električnom energijom (300–750 MHz), koja se primjenjuje kroz katetersku elektrodu. Metode ablacije uključuju
Ablacija se obično izvodi transvenskim kateterom uporabom niskonaponske, visokofrekventne (300 do 750 MHz) električne radiofrekventne (RF) energije. Ta energija zagrijava i nekrotizira područje promjera < 1 cm i dubine do 1 cm.
Krioablacija koristi zamrzavanje tkiva (do –70 °C) radi uništavanja tkiva. Razvijeni su i drugi sustavi isporuke za intraoperacijsku uporabu.
Prije primjene energije potrebno je identificirati ciljano mjesto ili mjesta tijekom elektrofiziološkog ispitivanja.
Stopa uspješnosti iznosi > 90% za kružne supraventrikulske tahikardije (preko atrioventrikulskog [AV] čvora ili akcesornog puta), fokalnu atrijsku tahikardiju i undulaciju atrija te fokalnu idiopatsku ventrikulsku tahikardiju (VT — izlazni trakt desnog ventrikula, lijevoseptalna VT ili VT zbog kružnog mehanizma u granama snopa). Budući da fibrilacija atrija (AF) često nastaje ili se održava u aritmogenom području plućnih vena, taj se izvor može električno izolirati ablacijama na spoju plućnih vena i lijevog atrija ili u lijevom atriju. Alternativno, u bolesnika s refraktornom AF i brzom ventrikulskom frekvencijom može se učiniti ablacija AV čvora nakon implantacije trajnog elektrostimulatora. RF ablacija ponekad je uspješna u bolesnika s VT refraktornom na lijekove, osobito kod ishemijske bolesti srca.
RF ablacija je sigurna; smrtnost je < 1/2000 za nekompleksne postupke ablacije, ali može biti i do 1/500 za postupke izolacije plućnih vena, ablaciju supstrata fibrilacije atrija ili ablaciju ventrikulske tahikardije.
Komplikacije uključuju oštećenje zalistaka, stenozu ili okluziju plućne vene (ako se postupak koristi u liječenju fibrilacije atrija), moždani udar ili drugi embolijski incident, perforaciju srca, tamponadu (1%) i nenamjernu ablaciju AV čvora.