Moraxella catarrhalis infekcije

Autori: Larry M. Bush, MD
Maria T. Perez, MD
Urednici sekcije: prof. dr. sc. Adriana Vince, dr. med. i dr. sc. Neven Papić, dr. med.
Prijevod: Ivana Valenčak - Ignjatić, dr. med.

Moraxella catarrhalis je gram-negativni kok koji uzrokuje infekcije uha te gornjeg i donjeg dijela dišnog sustava.

M. catarrhalis također je poznata i kao Branhamella catarrhalis.

M. catarrhalis je čest uzrok

  • Upala srednjeg uha u djece

  • Akutne i kronične upale sinusa u svim dobnim skupinama

  • Infekcija donjeg dišnog sustava kod odraslih osoba s kroničnom bolešću pluća

Po učestalosti je drugi najčešći uzročnik egzacerbacije KOPB–a, poslije netipiziranih sojeva Haemophilus influenzae.

M. catarrhalis pneumonija sliči pneumokoknoj pneumoniji.

Premda je bakterijemija rijetka, polovica bolesnika umire unutar tri mjeseca zbog interkurentnih bolesti.

Prevalencija kolonizacije M. catarrhalis najviše ovisi o dobi. Kolonizacija gornjeg dijela dišnog sustava postoji u 1 do 5% zdravih odraslih osoba. Kolonizacija nazofarinksa s M. catarrhalis je uobičajena u djetinjstvu, može se povećati tijekom zimskih mjeseci, te je faktor rizika za akutnu upalu srednjeg uha; rana kolonizacija je faktor rizika za rekurentne upale srednjeg uha. Postoje velike regionalne razlike u stopi kolonizacije. Uvjeti stanovanja, higijenske navike, faktori okoliša (npr. pušenje u kući), genetske karakteristike populacije, rizični čimbenici domaćina, te drugi čimbenici uvjetuju te razlike.

Čini se kako se organizam širi s mjesta kolonizacije u respiratornom traktu prema mjestu infekcije.

Ne postoje patognomonični znakovi upale uha, akutnog ili kroničnog sinusitisa i pneumonije koje uzrokuje M. catarrhalis. Bolesnici s infekcijom donjeg dijela dišnog sustava imaju izraženiji kašalj, gnojni iskašljaj i dispneju.

Ovi gram–negativni koki sliče Neisseria sp., ali se mogu lako razlikovati pomoću rutinskih biokemijskih testova nakon što se izoliraju iz inficiranih tjelesnih tekućina ili tkiva.

Svi sojevi sada proizvode beta-laktamaze. Ovi organizmi su uglavnom osjetljivi na beta laktame u kombinaciji s beta laktamazama, sulfametoksazol, tetracikline, peroralne cefalosporine proširenog spektra djelovanja, aminoglikozide, makrolide i fluorokinolone.