Paranoidni poremećaj ličnosti karakteriziran je pervazivnim obrascem neopravdanog nepovjerenja i sumnje spram drugih koja uključuje tumačenje njihovih motiva zlonamjernima. Dijagnoza se postavlja na osnovi kliničkih kriterija. Liječi se kognitivno bihevioralnom terapijom.
(Vidi također Pregled poremećaja ličnosti.)
Bolesnici s paranoidnog poremećaja ličnosti ne vjeruju drugima i pretpostavljaju da im drugi namjeravaju nauditi ili obmanuti ih, čak i kad nemaju opravdanje za takve osjećaje.
Procjenjuje se da 2.3 do 4.4% opće populacije u SAD-u boluje od paranoidnog poremećaja ličnosti. Smatra se da je češći među muškarcima.
Postoje neki dokazi o porastu učestalosti u nekim obiteljima. Neki dokazi upućuju na vezu između ovog poremećaja i emocionalnog i / ili fizičkog zlostavljanja i viktimizacije tijekom djetinjstva.
Komorbiditeti su učestali. Paranoidni poremećaj ličnosti je rijetko jedina dijagnoza. Uobičajeni komorbiditeti uključuju poremećaje mišljenja (npr. shizofreniju), anksiozne poremećaje (npr. socijalnu fobiju [socijalnu anksioznost]), posttraumatski stresni poremećaj, poremećaje uzrokovane alkoholom, ili neke druge poremećaje ličnosti (npr. granični tip).
Simptomi i znakovi
Bolesnici s paranoidnim poremećajem ličnosti sumnjaju da ih drugi planiraju iskoristiti, prevariti ili povrijediti. Osjećaju da mogu biti napadnuti u bilo koje vrijeme i bez razloga. Iako postoji malo ili nimalo dokaza, oni ustraju u održavanju svojih sumnji i ideja.
Često ovi pacijenti misle da su ih drugi jako i nepovratno povrijedili. Hipervigilni su u odnosu na potencijalne uvrede, prijetnje i nelojalnost i traže skrivena značenja u primjedbama i akcijama. Podrobnije razmatraju druge u svrhu traženja dokaza koji bi podržali njihove sumnje. Na primjer, oni mogu pogrešno protumačiti kad im netko ponudi pomoć da implicira da oni sami nisu u stanju obaviti zadaću. Ako misle da su uvrijeđeni ili povrijeđeni na bilo koji način, ne opraštaju osobi koja ih je povrijedila. Imaju tendenciju da idu u protunapad ili postaju vrlo ljuti kao odgovor na percipirane povrede. Budući da ne vjeruju drugima, osjećaju potrebu da budu samostalni i da imaju kontrolu.
Ovi pacijenti oklijevaju da se povjere nekome ili da razviju intimne odnose s drugima, jer se brinu da se dobivene informacije mogu koristiti protiv njih. Sumnjaju u odanost prijatelja i vjernost svojih supružnika ili partnera. Mogu biti ekstremno ljubomorni i mogu stalno propitivati aktivnosti i motive svojih supružnika ili partnera u nastojanju da opravdaju svoju ljubomoru.
Prema tome, teško je živjeti s bolesnicima s paranoidnim poremećajem ličnosti. Kad drugi negativno reagiraju na njih, oni uzimaju te reakcije kao potvrdu njihove izvorne sumnje.
Dijagnoza
Za dijagnozu paranoidnog poremećaja ličnosti bolesnici moraju imati
Ovo nepovjerenje i sumnja manifestiraju se s ≥ 4 od sljedećeg:
-
neopravdana sumnja da ih drugi ljudi iskorištavaju, povređuju ili obmanjuju
-
zaokupljenost neopravdanim sumnjama u pouzdanost svojih prijatelja i suradnika
-
nesklonost povjeravanja drugim ljudima jer bi se informacije mogle koristiti protiv njih
-
pogrešno tumačenje benignih primjedbi ili događaja da imaju skriveno omalovažavajuće, neprijateljsko ili prijeteće značenje
-
neopraštanje uvreda, povreda ili omalovažavanja
-
Spremnost misliti da su njihovi lik i djelo ugroženi i brzo reagiraju ljutito ili prelaze u protunapad
-
ponavljajuće, neopravdane sumnje da je njihov suprug ili partner nevjeran
Također, simptomi moraju započeti do rane odrasle dobi.
Diferencijalna dijagnoza:
Kliničari obično mogu razlikovati paranoidni poremećaj ličnosti od drugih poremećaja ličnosti zbog pervazivnosti njihove paranoje u vezi drugih (npr. za razliku od više prolazne paranoje kod graničnog poremećaja ličnosti) i glavnih značajki svakog poremećaja:
Paranoidni poremećaj ličnosti može se razlikovati od sumanutog poremećaja (progonstveni tip), shizofrenije i poremećaja raspoloženja sa psihotičnim obilježjima, jer su kod tih poremećaja epizode psihotičnih simptoma (npr. sumanutosti, halucinacije) istaknute.
Liječenje
Opće liječenje paranoidnog poremećaj ličnosti je isto kao i za sve druge poremećaje ličnosti.
Niti jedno liječenje se nije pokazalo učinkovito za paranoidni poremećaj ličnosti.
Teško je uspostaviti odnos zbog visoke razine sumnjičavosti i nepovjerenja u ovih bolesnika. Priznavanje ili potvrđivanje pacijentovih sumnji može olakšati savez između pacijenta i kliničara. Ovaj savez onda može pomoći da bolesnici sudjeluju u kognitivno-bihevioralnoj terapiji ili da budu voljni uzimati lijekove (npr. antidepresive, atipične antipsihotike) propisane za liječenje specifičnih simptoma. Atipični antipsihotici mogu pomoći u redukciji anksioznosti.