Sustav komplementa

Autor: Peter J. Delves, PhD
Urednik sekcije: prof. dr. sc. Srđan Novak, dr. med.
Prijevod: Daniel Victor Šimac, dr. med.

Sustav komplementa je enzimska kaskada koja pomaže u obrani od infekcije. Mnogi proteini komplementa mogu se pojaviti u serumu kao neaktivni enzimski prekursori (zimogeni); ostali se nalaze na staničnim površinama. (Vidi također Pregled imunosustava.)

Sustav komplementa povezuje urođeni i stečeni imunitet

  • Pojačanje odgovora protutijela (Ab) i imunološko pamćenje.

  • Liza stranih stanica

  • Uklanjanje imunoloških kompleksa i apoptiranih stanica

Komponente komplementa imaju mnoge biološke funkcije (npr. stimulacija kemotaksije, poticanje degranulacije mastocita neovisne o IgE).

Aktivacija komplementa

Postoje 3 puta aktivacije komplementa (vidi sliku Putovi aktivacije komplementa)

  • Klasični

  • Lektinski

  • Alternativni

Komponente klasičnog puta su obilježene velikim slovom C i brojem (npr. C1, C3), na temelju redoslijeda kojim su otkrivene. Komponente alternativnog puta su obilježene slovima (npr. faktor B, faktor D) ili imaju vlastita imena (npr. properdin).

Aktivacija klasičnog puta je:

  • Ovisan o protutijelu, kod interakcije C1 s antigen-IgM ili agregiranim antigen-IgG kompleksima.

  • Neovisna o protutijelu, kod reakcije polianiona (npr. heparin, protamin, DNK i RNK iz apoptotičnih stanica), gram-negativne bakterije ili vezani C-reaktivni protein izravno s C1.

Ovaj put regulira C1 inhibitor (C1–INH). Heredetarni angioedem je posljedica genetskog nedostatka C1-INH.

Aktivacija lektinskog puta je neovisna o protutijelu; aktivira se kada manoza-vezujući lektin (MBL, prema engl. mannose binding lectin), serumski protein, veže na manozu, fukozu ili skupine N-acetilglukozamina na bakterijskoj staničnoj stijenci, stijenci kvasca ili virusu. Ovaj put je inače strukturno i funkcionalno sličan klasičnom putu.

Alternativni put se aktivira kada komponente stanične površine mikroba (npr. stijenke kvasca, lipopolisaharidi [endotoksin] stanične stijenke bakterija) ili Ig (npr. nefritički faktor, agregati IgA) cijepaju malu količinu C3. Ovaj put regulira properdin, faktor H i faktor koji ubrzava raspad (CD55)

Tri aktivacijska puta se na koncu spajaju u jedan zajednički put kada C3 konvertaza cijepa C3 na C3a i C3b (vidi sliku Putevi aktivacije komplementa). Cijepanje C3 može dovesti do stvaranja kompleksa koji napada membranu (MAC, prema engl. membrane attack complex), citotoksična komponenta sustava komplementa. MAC dovodi do lize stranih stanica.

Faktor I s kofaktorima uključujući membranski kofaktor proteina (CD46), deaktivira C3b i C4b.

Deficijencije i nedostaci komplementa

Deficijencija ili nedostatak kod određenih komplementarnih komponenta su povezani s određenim poremećajima; slijede primjeri:

Biološke aktivnosti komplementa

Komponente komplementa imaju i druge imunosne funkcije koje su posredovane receptorima komplemenata (CR, prema engl. complement receptors) koji se nalaze na različitim stanicama.