• Operativni zahvat (za lokalnu i lokalno-regionalnu bolest)

• Radioterapija (za lokalnu i lokalno-regionalnu bolest)

• Antineoplastično liječenje (za sistemsku bolest)

Sistemsko antineoplastično liječenje uključuje

• Hormonska terapija (za odabrane vrste raka, npr, prostate, dojke, endometrija)

• Imunoterapija uključujući monoklonalna protutijela, interferone, modifikatore biološkog odgovora, cjepiva protiv tumora i stanična terapija (za mnoge različite vrste raka)

• Diferencirani lijekovi kao što su retinoidi (za akutnu promijelocitnu leukemiju i inhibitori izocitrat dehidrogenaze-2 (IDH2) (za akutnu mijeloidnu leukemiju)

• Ciljani lijekovi koji su nastali zahvaljujući znanju genomike, stanične i molekularne biologije (npr, imatinib za kroničnu mijeloičnu leukemiju)

Često se kombiniraju razni modaliteti liječenja kako bi se napravio program liječenja koji je odgovarajući za bolesnika temeljen na karakteristikama bolesnika i tumora, kao i sklonosti pacijenta. Ovi modaliteti mogu se kombinirati s primarnim tretmanom u isto vrijeme ili se mogu koristiti prije ili poslije. Primarna svrha adjuvantne terapije koja se daje poslije i neoadjuvantne terapije koja se daje unaprijed je sprječavanje recidiva raka i povećanje preživljavanja.

Cjelokupno liječenje treba biti usklađeno između radioterapeuta, kirurga i onkologa. Izbor metoda se stalno razvija, a brojna kontrolirana istraživanja su u tijeku. Kad je to dostupno i prikladno, s bolesnikom treba raspraviti sudjelovanje u kliničkom pokusu.

Odluka o liječenju mora uzeti u obzir nuspojave liječenja naspram mogućeg benefita; ove odluke zahtijevaju iskrenu komunikaciju te moguće uključivanje multidisciplinarnog tima. Bolesnikove želje o tome kako želi provesti ostatak života (vidjetiAdvance Directives) se trebaju saznati rano u tijeku liječenja unatoč tome što je teško razgovarati o smrti u takvim osjetljivim trenucima.

Različiti termini se koriste za opisivanje odgovora na liječenja (vidjeti tablicuDefiniranje odgovora na liječenje raka). Razdoblje bez bolesti ili razdoblje bez progresije bolesti, često je i pokazatelj izlječenja, a razlikuje se po vrsti raka. Na primjer, rak pluća, debelog crijeva, mokraćnog mjehura, velikostaničnog limfoma ili testisa obično se smatra izliječenim nakon 5 god. bez bolesti. Međutim, rak dojke i prostate se može ponovno pojaviti još dugo nakon 5 god, događaj koji definira mirovanje tumora (sada jedan od glavnih područja istraživanja); interval bez znakova bolesti od 10-god je više indikativno za izlječenje kod ovih vrsta raka.

Stope preživljenje s različitim modalitetima liječenja, sami ili u kombinaciji su navedeni za pojedine vrste tumora (vidi tablicuMedijan 5-godišnjeg preživljenja u različitim tipovima raka).