Poremećaj izbjegavanja/ograničavanja unosa hrane karakterizira izbjegavanje jedenja hrane ili ograničavanje unosa hrane; bez iskrivljene slike tijela ili preokupacije izgledom tijela (što je karakteristično za anoreksiju nervozu i bulimiju nervozu).
(Vidi također Uvod u Poremećaje hranjenja i jedenja)
Poremećaj izbjegavanja/ograničavanja unosa hrane obično počinje tijekom djetinjstva, ali se može razviti u bilo kojoj dobi. Poremećaj nalikuje izbirljivošću u jedenju uobičajenom tijekom djetinjstva - kada djeca odbijaju jesti određene namirnice ili hranu određene boje, konzistencije ili mirisa. Međutim, takva izbirljivost, za razliku od poremećaja izbjegavanja/ograničavanja unosa hrane, obično uključuje nekoliko namirnica, a djetetov apetit, ukupni unos hrane, rast i razvoj su normalni.
Bolesnici s izbjegavajuće/ograničavajućem unosom hrane gube interes za jelo ili strahuju od štetnih posljedica kao što je gušenje ili povraćanje. Izbjegavaju određene namirnice zbog senzornih karakteristika (npr. boje, konzistencije, mirisa).
Simptomi i znakovi
U ovom poremećaju, pacijenti izbjegavaju jedenje ili ograničavaju unos hrane u tolikoj mjeri da imaju ≥ 1 od nabrojenog:
-
Značajan gubitak tjelesne težine ili, u djece, izostanak očekivanog rasta
-
Značajan nutricijski deficit
-
Ovisnost o enteralnoj prehrane (hranjenju putem sondi) ili oralnim dodacima prehrani
-
Značajno poremećeno psihosocijalno funkcioniranje
Nutritivni deficit može biti životno ugrožavajuć, dok socijalno funkcioniranje (npr. sudjelovanje u obiteljskim obrocima, druženje s prijateljima u situacijama koje uključuju jelo) može biti izrazito narušeno.
Dijagnoza
Kriteriji za poremećaj izbjegavajuće/ograničavajućeg unosa hrane su sljedeći:
-
Restrikcija hrane vodi značajnom gubitku težine, izostajanju očekivanog rasta kod djece, značajnom nutritivnom deficitu, ovisnosti o nadomjesnoj prehrani i/ili izraženim poteškoćama psihosocijalnog funkcioniranja
-
Restrikcija hrane nije uzrokovana nedostupnošću hrane, kulturalnim običajima (npr.,vjerski post), tjelesnom bolešću, medicinskim tretmanom (radioterapija, kemoterapija) ili drugim poremećajem prehrane, osobito anoreksije nervoze ili bulimije nervoze
-
Nema dokaza o poremećenoj percepciji tjelesne težine ili oblika.
Tjelesni poremećaj koji uzrokuje smanjen unos hrane mnogo duže nego je očekivano i do razine da zahtjeva određenu intervenciju, može se razmatrati kao poremećaj izbjegavajuće/ograničavajućeg unosa hrane.
Kod prvog dolaska liječniku, potrebno je isključiti tjelesne bolesti, kao i druge psihičke poremećaje koji smanjuju apetit i/ili unos hrane, uključujući i druge poremećaje prehrane, depresiju, shizofreniju i umišljeni poremećaj korištenjem drugim.
Liječenje
Bihevioralna terapija se obično koristi za normalizaciju jedenja. Također smanjuje osjećaj zabrinutosti onim što jedu.
Ključne točke
-
Poremećaj izbjegavajuće/ograničavajućeg unosa hrane može uzrokovati životno ugrožavajuć nutritivni deficit i značajno umanjiti socijalno funkcioniranje (npr., sudjelovanja u obiteljskim obrocima).
-
Dijagnoza se postavlja na temelju specifičnih kriterija, razlikujući poremećaj izbjegavajuće/restriktivnog unosa hrane od anoreksije nervoze ili bulimije nervoze.
-
Liječenje podrazumijeva kognitivno-bihevioralnu terapiju, koja normalizira jedenje pacijenata.