Štucavicu čine ponavljani nevoljni spazmi dijafragme praćeni naglim zatvaranjem glotisa, što sprječava prolazak zraka i proizvodi specifični zvuk. Prolazne epizode su vrlo česte. Uporno (> 2 dana) i stalno (> 1 mjeseca) štucanje je rijetko, ali vrlo uznemirujuće.
Etiologija
Štucavica je praćena podražajem aferentnih ili eferentnih dijafragmalnih živaca ili medularnih centara koji nadziru rad dišnih mišića, posebno ošita. Štucavica je učestalija u muškaraca.
Uzrok je uglavnom nepoznat, ali prolazno štucanje je često uzrokovano sljedećim:
Uporno i stalno štucanje ima bezbroj uzroka (vidi tablicu).
Neki uzroci upornog štucanja
Procjena
Anamneza
Anamneza sadašnje bolesti treba imati na umu trajanje štucavice, uzete lijekove i odnos pojave s nedavnom bolesti ili operacijom.
Pregledom sustava traže se popratni GI simptomi kao što su gastroezofagealni refluks i teškoće s gutanjem; torakalni simptomi kao što su kašalj, vrućica ili bol u prsima; i neurološki simptomi.
Anamnezom o prethodnim bolestima treba upitati za poznate GI i neurološke poremećaje. Anamneza uzimanja lijekova treba uključivati pojedinosti u vezi s kozumacijom alkohola.
Fizikalni pregled
Pregled je obično bez osobitosti, ali treba tražiti znakove kronične bolesti (npr. kaheksije). Potpuni neurološki pregled je važan.
Upozoravajući znakovi
Sljedeći upozoravajući znakovi su od posebne važnosti:
Interpretacija simptoma, znakova i nalaza
Malo rezultata je specifično. Štucanje nakon konzumiranja alkohola ili operacije može biti povezano s tim događajima. Ostali mogući uzroci (vidi tablicu) su brojni i vrlo rijetko su uzrok štucanja.
Pretrage
U slučaju akutne štucavice nije potrebna posebna obrada, ako su anamneza i fizikalni pregled uredni; abnormalnosti se otkrivaju prikladnim pretragama.
Kod štucavice nepoznate etiologije koja dulje traje potrebno je učiniti ispitivanja, uključujući serumske elektrolite, ureju i kreatinin, RTG toraksa i EKG. Također treba razmotriti mogućnost da se učini pH– metrija jednjaka i endoskopija. Ako su nalazi prethodno nevedenih pretraga uredni, treba učiniti MR mozga ili CT toraksa.
Liječenje
Potvrđene tegobe se liječe (npr. inhibitori protonske pumpe u slučaju GERB-a, dilatacija u slučaju strikture jednjaka).
Za ublažavanje simptoma, mogu se pokušati mnoge jednostavne metode, međutim nisu previše učinkovite: PaCO2 može se povećati i dijafragmatička aktivnost može biti inhibirana u nizu dubokih zadržavanja daha ili dubokog disanja u papirnatu vrećicu. Može pomoći i faringealna stimulacija vagusa (npr. gutanje suhog kruha, granuliranog šećera, mljevenog leda; povlačenje jezika, forsirano naglo zatvaranje usta). Postoje i mnogobrojne alternativne nemedicinske metode.
Dugotrajne štucavice su često otporne na terapiju. Pokušavalo se liječiti različitim lijekovima. Učinkovit može biti baklofen, agonist gama–aminomaslačne kiseline, 5 mg PO svakih 6 h povećavajući dozu do 20 mg/dozi. Od ostalih lijekova mogu se upotrijebiti klorpromazin 10–50 mg PO 3x/dan, metoklopramid 10 mg 2–4×/dan i različiti antikonvulzivi (npr. gabapentin). Naposljetku, može se pokušati empirijski dati inhibitor protonske pumpe. Za teške simptome, može se dati klorpromazin 25 do 50 mg IM ili IV. U tvrdokornim slučajevima, frenični živac može biti blokiran malim količinama 0,5% -tne otopine prokaina, s oprezom kako bi se izbjegli respiratorna depresija i pneumotoraks. Čak i bilateralna frenikotomija nije uvijek učinkovita.
Ključne točke
-
Uzrok je u većini slučajeva nepoznat.
-
Rijetko je prisutan ozbiljan poremećaj.
-
Evaluacija je obično nezahvalna, ali treba biti učinjena u slučaju dugotrajnog štucanja.
-
Brojni lijekovi postoje, nitii jedan sa jasnom superiornosti (ili možda čak i učinkovitosti).