Rozaceja je kronična upalna bolest obilježena prolaznim do perzistentnim eritemomna licu, teleangiektazijama, papulama i pustulama, a u teškim slučajevima i rinofimom. Dijagnoza se temelji na kliničkoj slici. Liječenje ovisi o težini kliničke slike i uključuje lokalnu primjenu metronidazola, lokalne i peroralne antibiotike, rijetko izotretinoin te, kod izražene rinofime, kirurško liječenje.
Rozaceja najčešće pogađa bolesnike u dobi od 30–50 god. svijetle puti, najizraženija je u bolesnika irskog i sjevernoeuropskog podrijetla, no također može biti prisutna, iako manje vidljiva, i u bolesnika tamnije puti.
Etiologija
Etiologija rozaceje
Etiologija rozaceje je nepoznata, ali neki od predloženih čimbenika uključuju
Poremećaj vazomotorne regulacije
Otežanu vensku drenažu lica
Povećan broj grinja (Demodex folliculorum) u folikulu dlake
Povećanu angiogenezu, ekspresiju feritina i reaktivnih kisikovih spojeva
Disfunkciju antimikrobnih peptida (npr. katelicidina)
Smatra se kako prehrana ne igra značajnu ulogu, no neke tvari (npr. amiodaron, lokalni i intranazalni kortikosteroidi, visoke doze vitamina B6 i B12) mogu pogoršati rozaceju.
Rozaceja
Rozaceja je karakterizirana primjenama na koži lica, uključujući prolazni ili perzistentni eritem lica, teleangiektazije, papule, pustule, a u težim oblicima bolesti rinofimu.
Sliku ustupio Thomas Habif, MD.
Simptomi i znakovi
Simptomi i znakovi rozaceje
Rozaceja je ograničena na lice i vlasište i pojavljuje se u 4 oblika:
Pre-rozaceja
Vaskularni oblik
Upalni oblik
Kasni stadij
U fazi “pre-rozaceje”, bolesnici opisuju naglu pojavu prolaznog crvenila lica koje im izaziva osjećaj neugode, često praćenu neugodnim bockanjem. Provocirajući čimbenici su izlaganje suncu, emocionalni stres, hladno ili toplo vrijeme, alkohol, začinjena hrana, tjelesna aktivnost, vjetar, kozmetika te vruće kupke ili vruća pića. Opisani simptomi traju tijekom ostalih faza bolesti.
U vaskularnoj fazi, bolesnici razvijaju eritem i edem lica uz brojne teleangiektazije, vjerojatno kao rezultat trajne vazomotorne nestabilnosti.
Vaskularna rozaceja
Ova fotografija prikazuje eritem i teleangiektazije na obrazima bolesnika s vaskularnom rozacejom.
© Springer Science+Business Media
Često slijedi upalna faza, kod koje se razvijaju sterilne papule i pustule (zbog čega rozaceu nazivaju i “akne odraslih”).
Upalna rozaceja
Ova fotografija prikazuje snažan eritem i papule u bolesnika s upalnom rozacejom. Također se nalaze i pustule, koje su slabije izražene.
© Springer Science+Business Media
Neki bolesnici razvijaju kasni stadij rozaceje, obilježen grubom hiperplazijom tkiva obraza i nosa (rinofima) koja je uzrokovana upalom, odlaganjem kolagena i hiperplazijom žlijezda lojnica.
Rinofima kod rozaceje
Ova fotografija prikazuje bolesnika s rozacejom u kojega se nalazi rinofima koju karakterizira zadebljana koža i nodusi uz uvećanje nosa.
© Springer Science+Business Media
Različite faze rozaceje se obično nižu jedna za drugom. U nekih bolesnika odmah se razvija upalni stadij, preskačući ranije stadije bolesti. Liječenjem se može postići povratak rozaceje u raniji klinički stadij. Nije neizbježna progresija bolesti u najteži klinički stadij.
Okularna rozaceja obično prethodi rozaceji lica ili je s njom udružena te se manifestira kao kombinacija blefarokonjunktivitisa, iritisa, skleritisa i keratitisa, te uzrokuje svrbež, osjećaj stranog tijela u oku te eritem i edem očiju.
Okularna rozaceja
Ova fotografija prikazuje bilateralno crvenilo spojnice oka s eritemom i edemom vjeđa u bolesnika s okularnom rozacejom.
© Springer Science+Business Media
Dijagnoza
Dijagnoza rozaceje
Dijagnoza rozaceje se temelji na karakterističnoj kliničkoj slici; nema posebnih dijagnostičkih testova. Dob u kojoj bolest nastaje te odsustvo komedona u rozaceje pomaže pri razlikovanju rozaceje od akne.
Diferencijalna dijagnoza obuhvaća acne vulgaris, SLE, sarkoidozu, fotodermatitis, reakcije na lijekove (osobito jodide i bromide), granulome kože i perioralni dermatitis.
Liječenje
Liječenje rozaceje
Izbjegavanje provocirajućih čimbenika
Razmotriti primjenu lokalnih ili peroralnih antibiotika ili lokalne azelatne kiseline ili ivermektina
Za flushing ili dugotrajni eritem, razmotriti lokalnu primjenu brimonidina
U slučaju perzistentnih lezija, preporučuje se primjena peroralnog izotretinoina
Za rinofimu preporučuje se dermoabrazija, laserska abrazija i ekscizija viška tkiva
Za telangiektazije se preporučuje lasersko liječenje ili elektrokauterizacija promjena
Inicijalno liječenje rozaceje temelji se na izbjegavanju provocirajućih čimbenika (uključujući nanošenje krema sa zaštitnim faktorom). Antibiotici i/ili azelatna kiselina se primjenjuju kod upalnih stadija bolesti. Cilj liječenja je postići kontrolu simptoma, a ne izlječenje. See the Canadian 2016 clinical practice guidelines for rosacea.
Metronidazol u obliku 1% kreme, 0.75% losiona ili gela te azelatna kiselina u obliku 20% kreme primijenjeni 2x dnevno su jednako učinkoviti. Za poboljšanje terapijskog uspjeha može se dodati 2.5% benzoil peroksid u bilo kojem obliku (gel, losion, krema), koji se primjenjuje 1x dnevno ili 2x dnevno. Manje učinkovite alternativne terapijske opcije su 10% natrij sulfacetamid / 5% sumpor losion; 1% klindamicin u obliku otopine, gela ili losiona i otopina 2% eritromicina koji se primjenjuju 2x dnevno. Minociklin 1.5% pjena također se može primijeniti jednom dnevno. Mnogim bolesnicima je za kontrolu bolesti potrebno cjeloživotno liječenje. Lokalno primjenjeni 1% ivermektin u obliku kreme je učinkovit u liječenju upalnih lezija.
Peroralni antibiotici se preporučuju bolesnicima sa mnogobrojnim papulama ili pustulama i za okularnu rozaceju; terapijske opcije uključuju doksiciklin 50-100 mg 2xdnevno, tetraciklin 250-500 mg 2xdnevno, minociklin 50-100 mg 2xdnevno, eritromicin 250-500 mg 2xdnevno i azitromicin 250mg 1xdnevno te različite dnevne ili pulsne sheme doziranja. Kad se postigne povoljan terapijski odgovor, dozu je potrebno smanjiti na najmanju kojom se postiže nadzor nad simptomima. Subantimikrobna doza doksiciklina (40 mg 1xdnevno u preparatu koji sadržava 30 mg brzooslobađajućeg i 10 mg doksiciklina s produženim otpuštanjem) učinkovita je za liječenje akne i rozaceje.
Perzistentni eritem ili nagli privremeni eritem se može liječiti lokalnom primjenom alfa-2-selektivnog adrenergičkog agonista, brimonidina, u obliku 0.33% gela primjenjenog 1xdnevno ili lokalnom primjenom alfa-1a agonista oksimetazolin hidroklorida u obliku 1% kreme primjenjenog 1xdnevno.
U slučaju perzistentnih lezija, preporučuje se primjena peroralnog izotretinoina.
Za rinofimu preporučuje se dermoabrazija, laserska abrazija i ekscizija viška tkiva uz postizanje zadovoljavajućih kozmetskih rezultata.
Za telangiektazije se preporučuje lasersko liječenje ili elektrokauterizacija promjena.
Literatura
1. Baumann L, Goldberg DJ, Stein Gold L, et al: Pivotal trial of the efficacy and safety of oxymetazoline cream 1.0% for the treatment of persistent facial erythema associated with rosacea: Findings from the second REVEAL trial. J Drugs Dermatol 17(3):290–298, 2018. PMID: 29537447
Ključne informacije
Dijagnozu rozaceje treba uzeti u obzir u bolesnika s naglim prolaznim crvenilom lica, sa ili bez osjećaja bockanja koje je često potaknuto izlaganjem suncu, emocionalnim stresom, hladnim ili toplim vremenom, alkoholom, začinjenom hranom, vježbanjem, izlaganjem vjetru, kozmetikom te vrućim kupkama ili konzumacijom vrućih pića.
Dijagnoza rozaceje se postavlja na temelju karakteristične kliničke slike (npr. eritem i edem centrofacijalno na licu sa ili bez pustula, papula, ili multiplih teleangiektazija).
Liječenje rozaceje se započinje izbjegavanjem provociranjućih čimbenika; ovisno o težini upale poseže se za lokalnim antibioticima i/ili azelatnom kiselinom, peroralnim antibioticima, izotretinoinom ili lokalnim ivermektinom.
U slučaju perzistentnog eritema ili naglog prolaznog crvenila dolazi u obzir primjena brimonidina ili oksimetazolina.
Dermoabrazija, laserska abrazija i ekscizija viška tkiva se preporučuju za liječenje rinofime uz postizanje zadovoljavajućih kozmetskih rezultata.
U liječenju teleangiektazija dolaze u obzir primjena lasera ili elektrokauterizacija.
Više informacija
Mogu bit korisni sljedeći izvori literature: imajte na umu da PRIRUČNIK nije odgovoran za sadržaj ovog izvora.