Epididimitis

Autor: Patrick J. Shenot, MD
Urednica sekcije: doc. dr. sc. Karmela Altabas, dr. med.
Prijevod: Matea Pirša, dr. med.

Epididimitis je upala epididimisa koju zna pratiti i upala testisa(epididimoorhitis). Bolovi u mošnjama s otokom većinom su jednostrani. Dijagnoza se postavlja fizikalnim pregledom. Liječenje se provodi antibioticima, analgeticima i suspenzijom skrotuma.

Etiologija

Bakterijski epididimitis

Većinu epididimitisa (i epididimoorhitisa) uzrokuju bakterije. Kad upala pogodi i vas deferens, javlja se deferentitis (vasitis). Kad su zahvaćene sve strukture spermatožilnog snopa govori se o funikulitisu. Rijetko se javlja epsces epididimisa, skrotalni apsces, piokela (nakupljanje gnoja unutar hidrokele) ili infarkt testisa.

U muškaraca mlađih od 35 god. većinom je u pitanju patogen prenesen spolnim putem, posebno Neisseria gonorrhoeae ili Chlamydia trachomatis. Infekcija može početi kao uretritis.

U muškaraca starijih od 35 godina obično je uzrokovana gram- negativnim koliformnim bacilima i tipično nastaje u bolesnika s urološkim abnormalnostima, trajnim kateterima ili nedavnim urološkim zahvatima.

TBC epididimitis, luetične gume su danas rijetki osim u imunokompromitiranih bolesnika (npr. HIV infekcija).

Abakterijski epididimitis

Virusni uzročnici (citomegalovirus) i gljivični uzroci (aktinomikoza, blastomikoza) su danas rijetki osim u imunokompromitiranih bolesnika (npr. HIV infekcija). Epididimitis i epididimoorhitis ove prirode može biti posljedica kemijskog nadražaja zbog retrogradnog mlaza mokraće u epididimis koji se zna javiti pri Valsalvinom manevru (npr. dizanje teških tereta) ili nakon lokalne ozljede.

Simptomi i znakovi

Bol u mošnji javlja se u bakterijskih i abakterijskih epididimitisa. Bol može biti žestoka s propagacijom prema abdomenu. Pri bakterijskoj upali javlja se i vrućica, mučnina ili tegobe s mokrenjem. Ako je uzrok uretritis, može biti pisutan i iscjedak iz uretre.

Fizikalnim se pregledom dokazuje otok, otvrdnuće, crvenilo te izrazita osjetljivost dijela ili čitavog epididimisa, a ponekad i priležećeg testisa. Znakovi sepse su vrućica, tahikardija, hipotenzija i prostriranost.

Dijagnoza

  • Klinička procjena

  • Ponekad brisevi uretre i urinokultura

Dijagnozu epididimitisa potvrđuje nalaz otečenog i osjetljivog epididimisa. Međutim, ako nalaz nije samo na epididimisu, torzija testia treba biti razmotrena osobito u bolesnika < 30 god te je indiciran hitni Dopler UZV. Urološka obrada je potrebna ako bolest recidivira ili je uzrok stanja nejasan.

Uretritis ukazuje na spolno prenesene uzročnike pa se bris uretre kultivira na gonokoke i klamidije ili se upućuje na PCR. Drugi infektivni uzročnici se obično dokazuju urinokulturom. Analiza urina i kulture su uredne kod nebakterijskih upala.

Liječenje

  • Antibiotici

  • Suportivne mjere

Propisuje se mirovanje u krevetu, elevacija skrotuma uz hladne obloge, protuupalni analgetici i peroralni antimikrobni lijekovi širokog spektra, poput ciprofloksacina 500 mg 2×/dan ili levofloksacina 500 mg 1×/dan tijekom 21–30 dana. Alternativno dolaze u obzir doksiciklin 100 mg 2×/dan ili trimoksazol (160/800 mg) 2×/dan.

Ako se sumnja na sepsu, daje se IV aminoglikozid, npr. tobramicin 1 mg/kg/8 h ili cefalosporin 3. generacije, npr. ceftriakson 1–2 g/dan, dok se ne utvrdi odgovorni mikroorganizam i njegova osjetljivost.

Apsces ili piokelu treba u pravilu drenirati kirurškim putem.

Recidivi bakterijskog epididimitisa zbog kroničnog uretritisa ili prostatitisa mogu se prevenirati vazektomijom. Epididimektomija, koja se ponekad izvodi zbog kroničnog epididimitisa, ne uklanja uvijek simptome.

Bolesnici koji moraju nositi trajni kateter skloni su rekurentnom epididimitisu ili epididimoorhitisu. U tom je slučaju korisno postavljanje suprapubične cistostome ili započinjanje samokateterizacije.

Liječenje nebakterijskog epididimitisa provodi se navedenim općim mjerama, bez antimikrobne terapije. U teškim, refraktornim slučajevima simptome zna suzbiti blokada spermatožilnog snopa lokalnim anestetikom.

Ključne točke