Ortoze pružaju potporu oštećenim zglobovima, ligamentima, tetivama, mišićima i kostima. Većina je prilagođena pacijentovim potrebama i anatomiji. Ortoze koje se stavljaju u cipele mogu se dizajnirati tako da prebacuju bolesnikovu težinu na određene dijelove stopala čime se kompenzira gubitak funkcije,sprječava deformacija ili ozljeda, pomaže pri oslanjanju punom težinom, ublažava bol i pruža oslonac. Ortoze su često skupe i nisu pokrivene zdravstvenim osiguranjem.
Pomagala za hodanje obuhvaćaju hodalice, štake i štapove. Pomažu pri prijenosu težine i održavanju ravnoteže. Svako pomagalo ima prednosti i nedostatke, može se pronaći u različitim izvedbama. Nakon obrade, terapeut treba odabrati ono pomagalo koje bolesniku pruža najbolju kombinaciju stabilnosti i slobode kretanja. Liječnici trebaju znati kako podesiti štake (vidi sliku). Recepti (doznake) za pomagala trebaju biti što precizniji.
Ispravna visina štapa.
|
Prilikom najjačeg oslanjanja na štap bolesnikov lakat treba biti pod kutom od 45°.
|
Podešavanja štaka
|
Kod procjene, pacijenti trebaju obući cipele koje inače nose, uspraviti se i gledati ravno ispred sebe opuštenih ramena. Za ispravno podešavanje, svaka štaka treba biti postavljena oko 5 cm s vanjske strane cipele i 15 cm ispred razine prstiju, a duljina treba biti namještena tako da je vrh štake otprilike 2 do 3 širine prsta ispod aksile (oko 5cm) Rukohvati trebaju biti podešeni tako da je lakat pod kutem od 20 do 30°.
|
Invalidska kolica omogućuju mobilnost bolesnicima koji ne mogu hodati. Neki modeli su dizajnirani s vlastitim pogonom, pružaju stabilnost za kretanje i na neravnoj površini, kao i preko rubova pločnika. Neki su modeli dizajnirani tako da ih gura pomoćnik; oni imaju manju stabilnost i brzinu. Invalidska su kolica dostupna s različitim značajkama. Za pacijente atletičare s onesposobljenim donjim udovima, ali snažnim rukama dostupna su invalidska kolica za utrkivanje. Upravljanje kolicima jednom rukom pogodno je za hemiplegične pacijente s dobrom koordinacijom. Ako pacijenti imaju malu ostatnu funkciju ruke, propisuju se kolica na električni pogon. Invalidska kolica za kvadriplegičare imaju opciju kontrole bradom ili ustima (gutanje i puhanje) i ugrađene ventilatore.
Skuteri imaju baterijski pogon, volan za upravljanje, kontrolu brzine, opciju vožnje naprijed i natrag. Koriste se na čvrstim, ravnom površinama unutar zgrada ili vani, ali ne mogu se voziti po krivinama ili stepenicama. Skuteri su korisni ljudima koji mogu stajati i hodati na kraćim relacijama (npr. transfer na skuter ili sa skutera), ali nemaju snage i izdržljivosti za hod na dužim relacijama.
Proteze su umjetni dijelovi tijela, najčešće udovi, osmišljeni kako bi zamijenili ruku ili nogu nakon amputacije. Tehničke inovacije su znatno popravile udobnost i funkcionalnost proteza. Mnoge se proteze mogu kozmetički dotjerati da izgledaju potpuno prirodno. Protetičar treba rano biti uključen u proces opskrbe protezom, prezentirati pacijentu različite opcije koje će odgovarati pacijentovim potrebama i sigurnosnim zahtjevima. Kod mnogih se pacijenata može očekivati povratak vrlo dobre funkcije. Fizikalna terapija treba započeti prije opskrbe protezom; nastaviti se dok pacijent ne nauči funkcionirati s novim udom. Neki pacijenti ne toleriraju protezu ili nisu sposobni proći cijelu rehabilitaciju koja je potrebna za nošenje proteze.
Pomagala za hod
|
Svojstvo
|
Hodalica
|
Štake
|
Štapovi
|
|
Stabilnost
|
Vrlo dobra
|
Dobra
|
Najmanje stabilno
|
|
Brzina hoda
|
Najsporija
|
Spora
|
Može biti brza
|
|
Koristi se na stepenicama
|
Nije moguće
|
Potreban je trening
|
Lako
|
|
Jačina ruku potrebna za korištenje
|
Normalna
|
Umjerena snaga
|
Normalna
|
|
Broj ruku potreban za korištenje
|
2
|
Obično 2
|
Obično 1
|
|
Mogućnost za nošenje predmeta
|
Zahtijeva spajanje košare
|
Nije moguće
|
Moguće
|
|
Cijena
|
Najskuplje
|
Relativno jeftino
|
Najpovoljnije
|
(Vidi također: Pregled rehabilitacije)