Poremećaji cirkadijanog ritma spavanja su posljedica desinkronizacije unutarnjeg ritma budnosti i spavanja te vanjskog ciklusa svjetla i tame. Pacijenti obično imaju nesanicu, pretjeranu dnevnu pospanost ili oboje, što se u pravilu rješava nakon što se unutarnji sat prilagodi. Dijagnoza se postavlja klinički. Liječenje ovisi o uzroku.

(Vidi također Pristup pacijentu s poremećajem spavanja ili budnosti.)

U cirkadijanim poremećajima ritma spavanja, endogeni ritam spavanja i budnosti (unutarnji sat) i vanjski svjetlo-tama ciklus postanu nesukladni (desinkronizirani). Uzrok može biti unutarnji (npr. sindrom odgođene ili preuranjene faze spavanja) ili vanjski (npr. jet lag, smjenski rad). Poremećaji cirkadijanog ritma spavanja se mogu javiti kod pacijenata sa Alzheimerovom bolesti ili Parkinsonovom bolesti i kod pacijenata koji su imali traumu glave ili encefalitis.

Ako je uzrok vanjski, ostali cirkadijani ritmovi organizma, uključujući temperaturu i lučenje hormona mogu postati desinkronizirani sa svjetlo-tama ciklusom (vanjska desinkronizacija) i jedni sa drugim (unutarnja desinkronizacija); uz nesanicu i pretjeranu pospanost ovi poremećaji mogu urokovati mučninu, slabost, razdražljivost i depresiju. Rizik kardiovaskularnih i metaboličkih poremećaja se također može povećati.

Posebno se teško prilagoditi na ponavljajuće cirkadijane pomake (npr. česta daleka putovanja ili smjenski rad) pogotovo ako se promjene događaju u smjeru suprotnom od kazaljke na satu. Promjene smjena koje se javljaju u smjeru suprotnom od kazaljke na satu mijenjaju vrijeme buđenja i spavanja na ranije (npr. kada se leti prema istoku ili kada se smjena mijenja od noćne na večernju ili dnevnu). Simptomi se povlače kroz nekoliko dana ili kod nekih pacijenata (npr.starijih) kroz nekoliko tjedana ili mjeseci, kako se ritmovi podešavaju. Kako je svjetlost jak sinkronizator cirkadijanih ritmova, izlaganje jarkom svjetlu (sunčevom ili umjetnom svjetlu jačine od 5.000–10.000 luksa) nakon željenog vremena buđenja i upotreba naočala koje smanjuju izloženost svjetlu prije željenog vremena spavanja ubrzava prilagodbu. Melatonin prije spavanja može pomoći.

Pacijenti s poremećajem cirkadijanog ritma često pretjerano konzumiraju alkohol, hipnotike i stimulanse.

Cirkadijani poremećaji ritma uključuju sljedeće:

• Poremećaj cirkadijanog ritma, tip "jet lag" (poremećaj zbog promjene vremenskih zona).

• Poremećaj cirkadijanog ritma, tip smjenskog rada

• Poremećaj cirkadijanog ritma, tip promijenjenih faza spavanja.

Poremećaj cirkadijanog ritma spavanja, tip "jet lag" (poremećaj zbog promjene vremenskih zona).

"Jet leg" sindrom je posljedica brzog putovanja kroz >2 vremenske zone. Putovanje na istok (potreba za pomicanjem ciklusa spavanja unatrag tj. za ranijim spavanjem) uzrokuje teže simptome nego putovanje na zapad (odgađanje spavanja).

Ukoliko je to moguće, putnici bi trebali postupno podesiti vrijeme usnivanja i buđenja prije puta na ono koje je na njihovoj destinaciji i maksimalizirati izloženost sunčevoj svjetlosti na novoj lokaciji (posebno ujutro) te izloženost tami prije spavanja. Kratkodjelujući hipnotici i lijekovi koji potiču budnost (npr. modafinil) se mogu koristiti tijekom kratkog perioda nakon dolaska.

Poremećaj cirkadijanog ritma, tip smjenskog rada

Jačina simptoma je proporcionalna

• Učestalosti promjena smjene

• Opsegu svake promjene

• Broju uzastopnih radnih noći

• Duljini smjene

• Učestalosti promjena koje su suprotne od kazaljke na satu (ranije spavanje)

Ustaljeno radno vrijeme (npr. puno radno vrijeme noću ili uvečer) je poželjno; mijenjanje smjena bi trebalo biti u smjeru kazaljke na satu (tj dnevna u večernju pa u noćnu). Unatoč tome, ljudi koji rade ustaljene smjene imaju poteškoće zbog dnevne buke i svjetla koje narušavaju kvalitetu sna, a radnici uglavnom skraćuju vrijeme spavanja da bi mogli sudjelovati u socijalnim i obiteljskim zbivanjima.

Radnici u smjenama trebali bi maksimizirati svoju izloženost jakom svjetlu (sunčevom svjetlu ili, za noćne radnike, posebno konstruiranim svijetlim umjetnim rasvjetnim kutijama) u vrijeme kada bi trebali biti budni i osigurati da spavaća soba bude što je moguće mračnija i tiša tijekom spavanja. Nošenje sunčanih naočala tijekom odlaska kući s posla i iščekivanju sna je također korisno. Maske za spavanje i uređaji koji proizvode bijelu buku su korisni. Melatonin prije spavanja također može pomoći. Kada simptomi potraju i ometaju funkcioniranje, prikladna je razumna uporaba hipnotika s kratkim poluvijekom i lijekova koji potiču budnost.

Poremećaj cirkadijanog ritma, tip poremećenih faza spavanja.

Kod ovih sindroma pacijenti imaju urednu kvalitetu sna i trajanje sna u 24–satnom cirkadijanom ritmu, no ciklus nije sinkroniziran sa potrebnim vremenom buđenja. Rjeđe, ciklus ne traje 24 sata, pa se pacijenti bude i idu spavati ranije ili kasnije svaki dan. Ako mogu slijediti svoj prirodni bioritam, pacijenti nemaju simptoma.

• Sindrom odgođene faze spavanjapacijenti stalno idu spavati kasno i bude se kasno (npr. 3 ujutro i 10 ujutro). Ovaj ritam je češći u adolescenata. Ako je potrebno ranije buđenje zbog posla ili škole, dolazi do pretjerane dnevne pospanosti; uspjeh u školi je često loš ili preskaču jutarnju nastavu. Za razliku od ljudi koji svojom voljom ostaju budni do kasno, oni ne mogu ranije zaspati čak i ako pokušaju. Manji poremećaji ritma (<3 sata) se mogu liječiti upornim ranijim ustajanjem uz svjetlosnu terapiju ujutro, a ako je potrebno može se dodati i melatonin 4 do 5 h prije spavanja. Alternativna metoda je da se postupno odgađa vrijeme za spavanje i buđenje za 1 do 3 sata / dan dok se ne postigne ispravno vrijeme.

• Sindrom preuranjene faze spavanja ovaj sindrom (rani odlazak na spavanje i rano ustajanje) je češće kod starijih i odgovara na liječenje jarkim svjetlom navečer i naočalama koje smanjuju svjetlo ujutro.

• Ne-24-satni ritam spavanja i buđenja Ovaj sindrom je mnogo rjeđi, a karakteriziran je slobodnim ritmom spavanja i budnosti. Ovaj ciklus spavanja i budnosti uglavnom ostaje konstantan u duljini, ali je > 24 h, što rezultira odgodom spavanja i buđenja za 1 do 2 h svaki dan. Ovaj poremećaj je češći među slijepim osobama. Tasimelteon, agonist melatonin receptora, može povećati trajanje noćnog spavanja i smanjiti trajanje dnevnog spavanja u potpuno slijepih pacijenata koji imaju ovaj poremećaj. Doza je 20 mg jednom dnevno prije spavanja, u isto vrijeme svake noći.